SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BABIC

Bivsem vodji srpske pobune u Hrvatskoj, Milanu Babicu, ovog je tjedna – na zadovoljstvo hrvatske vlade – odbijena zalba na presudu kojom je osudjen na 13 godina zatvora.

Babicu (49) je prvostupanjska presuda izrecena nakon sto je u sijecnju/januaru 2004. priznao krivicu za progone Hrvata na politickoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kao zlocin protiv covjecnosti.

U svom emotivnom obracanju sudskom vijecu, on je priznao da su politicki lideri Srba u Hrvatskoj 1991. namjeravali “ocistiti” jedan dio teritorija od Hrvata i pripojiti ga Srbiji, a u cilju stvaranja takozvane Velike Srbije.

Tisuce ljudi je pobijeno, dok je vise desetina tisuca protjerano, tokom kratkog ali okrutnog rata u Hrvatskoj, koji je trajao od ljeta 1991. do primirja uspostavljenog pocetkom 1992. Babic se u to vrijeme proglasio predsjednikom takozvane Republike Srpske Krajine (RSK), cija se prijestolnica nalazila u gradicu Kninu.

Obracajuci se sucima poslije nekih 13 godina, Babic je govorio o stidu i kajanju koje osjeca, rekavsi kako se nada da ce time umanjiti kolektivni stid hrvatskih Srba i moleci svoju “bracu Hrvate da oproste svojoj braci Srbima”.

Sud je konstatirao kako je okrivljeni, iako mozda nije bio pokretoc ratnih operacija, ipak odlucio da u spomenutom razdoblju ostane na vlasti; tuzioci su pak zatrazili da Babicu bude izrecena zatvorska kazna u trajanju od 11 godina.

No, suci su procijenile da tezina pocinjenih zlocina i stupanj Babiceve umijesanosti ipak iziskuju tezu kaznu, pa su ga umjesto na 11, osudili na 13 godina zatvora.

Suci Haskog tribunala nemaju obavezu postivati preporuke tuzilastva u pogledu duzine kazne koju izricu.

Babicevi su se advokati na presudu zalili po 11 razlicitih osnova, u rasponu od zakonskih do cinjenicnih gresaka, kao i gresaka koje su suci navodno nacinile pri procjeni optuzenikove stvarne moci, njegovog pokajanja i potonje suradnje s tuziocima u nekoliko drugih slucajeva koji se procesuiraju pred Tribunalom.

Babic se kao svjedok optuzbe pojavio i na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu, da bi tom prilikom detaljno opisao stupanj njegove umijesanosti u rat u Hrvatskoj, a donekle i u Bosni.

Sudeci po njegovom svjedocenju, tokom 1991. srpska je tajna policija – pod Milosevicevim zapovjednistvom – organizirala “paralelnu sigurnosnu i policijsku strukturu Krajine, kao i jedinice kojima je zapovijedala drzavna sigurnost Srbije”. Potom je pokrenut rat sirokih razmjera na otprilike jednoj trecini hrvatskog teritorija, koji je bio pracen ubijanjem nesrpskog stanovnistva i etnickim ciscenjem. Vecina oruzanih sukoba odigrala se u razdoblju od kolovoza/augusta do prosinca/decembra 1991.

Prosle godine, Babic se kao svjedok pojavio i u procesu protiv bivseg politickog lidera bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku, a ocekuje se da ce se i ubuduce pojavljivati na nekim sudjenjima.

Suci Tribunala su Babicevu zalbu usvojile samo u jednoj tocki – procenivsi da je sudsko vijece pogrijesilo zbog toga sto kao olaksavajucu okolnost nije uzelo u obzir ponasanje okrivljenog nakon samih zlocina, kao ni njegova naknadna nastojanja da se uspostavi mir.

Pa ipak, zalbeno je vijece ipak vecinom glasova odlucilo da spomenuta pogreska ne bi trebaa utjecati na duzinu izrecene zatvorske kazne.

Jedan od kontroverznijih navoda iz Babiceve zalbe bila je tvrdnja da je njega upravo sudsko vijece prinudilo priznati da je kriv kao suizvrsilac, a ne kao pomagac i podstrekac zlocina, kako se prvobitno izjasnio.

Sudsko vijece je konstatiralo kako u prvi mah nije bilo uvjereno da je to odgovarajuci opis Babiceve uloge. Babic se u medjuvremenu ponovo izjasnio, priznajuci da je kriv kao suizvrsilac zlocina, pa je taj njegov iskaz i prihvacen.

U telefonskoj izjavi za IWPR, hrvatska ministrica pravosudja Vesna Skare-Ozbolt konstatirala je kako presuda zalbenog veca dovoljno govori sama za sebe, ali je i dodala da se pokazalo da je sud “svjestan tezine zlocina koje je [Babic] pocinio”.

Babic ce sada u Pritvorskoj jedinici u Sheveningenu pricekati da Tribunal odluci gdje ce biti poslan na izdrzavanje kazne.

Goran Jungvirth je suradnik IWPR-a iz Zagreba.