OPOVRGNUTA TEZA O 'LAZNOM' LOGORU
Tuzilastvo je otklonilo sumnje sudskog vjestaka da je snimka logora Trnopolje, koju je nacinio ITN, zapravo bila lazna
OPOVRGNUTA TEZA O 'LAZNOM' LOGORU
Tuzilastvo je otklonilo sumnje sudskog vjestaka da je snimka logora Trnopolje, koju je nacinio ITN, zapravo bila lazna
Na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, tuzioci su proteklog tjedna unakrsno ispitivali Pola Soupa (Paul Shoup). Rijec je o profesoru povijesti kojeg je obrana pozvala da svjedoci o uzrocima bosanskog rata i utjecaju koji su na tok tog rata imale propagande zaracenih strana.
Branioci su se nadali da ce Soup pred sudom uspjeti pokazati da uobicajena percepcija bosanskog rata - po kojoj su Srbi bili agresori, a Muslimani zrtve - ne mora nuzno biti i tocna.
No, umjesto da potvrdi da su za propagandom podjednako posezale sve strane, Soup je pokazao da je i sam umnogome bio izmanipuliran.
Brdjaninu se sudi po optuzbama za genocid, i to za etnicko ciscenje Bosanske Krajine. A posto se u optuznici navodi da je optuzeni "igrao vodecu ulogu u preuzimanju vlasti, pogotovo kada se ima u vidu propagandna kampanja, koja je predstavljala sustinsku komponentu plana o stvaranju srpske drzave", pitanje Brdjaninove odgovornosti za propagandu je od presudne vaznosti i za optuzbu i za obranu.
Tvrdeci da su zapadni mediji neopravdano demonizirali bosanske Srbe, Soup je jos jednom zapodjenuo staru raspravu o video-snimci koju je u srpskom zatvorskom logoru Trnopolje 1992. nacinila ekipa britanske televizijske stanice ITN.
Na toj poznatoj snimci vidi se omrsavjeli bosanski Musliman Fikret Alic, kako stoji iza bodljikave zice. Te slike - prve koje su nacinjene u srpskim logorima u Bosni - sokirale su citav svijet, nakon cega je uslijedila i osuda srpskog rukovodstva koja je bila planetarnih razmjera.
Medjutim, pet godina poslije emitiranja snimke, jedan njemacki novinar iz mjesecnog magazina Living Marxism ("Zivi marksizam") iznio je tvrdnju da je ona bila izrezirana. Nazivajuci sam taj prizor "slikom koja je obmanula svijet", Tomas Dajhman (Thomas Dietchmann) je izjavio da se u trenutku snimanja novinarka ITN-a Peni Marsal (Penny Marshall) zapravo nalazila unutar logora, dok je Alic u stvari bio izvan njega.
Dajhman tokom rata nije ni posjetio spomenuti logor, i njegove su navode odbacili brojni novinari koji su u tamosnja zbivanja bili upuceniji. Usprkos tome, njegovu su pricu prigrlili srpski nacionalisti i svi ostali koji odbijaju prihvatiti da su takvi logori uopce postojali.
Tako je i Soup, ponavljajuci Dajhmanove tvrdnje, pred sudom izjavio: "Doticni pojedinac se zapravo nalazio izvan prostora ogradjenog bodljikavom zicom, a samo snimljeno mjesto nije bilo nikakav koncentracioni logor, nego sabirni centar."
Prilikom unakrsnog ispitivanja Soupa, tuziteljica Dzoana Korner (Joanna Korner) nije birala rijeci.
Pitala ga je je li mu poznato da je ITN u medjuvremenu tuzio Dajhmanov casopis za klevetu zbog tvrdnje da je televizijska stanica izrezirala snimke, te da je Visoki sud u Londonu donio presudu u korist tuzioca, po kojoj se od te publikacije zahtijeva da na ime odstete televizijskoj stanici uplati sumu od 600.000 americkih dolara.
Soup je odgovorio da je cuo za tu tuzbu, ali da je mislio da se ona ticala samo pitanja je li Trnopolje bilo koncentracioni logor ili sabirni centar. Izjavio je i da nije razumio da je sud potvrdio da snimci ITN-a nisu bili lazni.
"Bio sam obmanut", izjavio je na sudu Soup. "Ako je zaista tako, bio sam prevaren."
Uslijedila su nova pitanja Kornerove, nakon kojih je Soup priznao da cak nikada nije ni bio u prilici vidjeti snimak ITN-a, te da je do zakljucka da je taj snimak lazan dosao na osnovu izvjestaja nizozemskog Instituta za ratnu dokumentaciju (NIOD) o Srebrenici, kao i na osnovu dokumentarca vidjenog na veb-sajtu "Emperor´s Clothes", na kojem se inace otvoreno ispovijeda obozavanje bivseg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica.
Premda je potkopala onaj dio Soupovog svjedocenja koji se odnosio na demonizaciju Srba u zapadnim medijima, cinilo se da se tuziteljica uglavnom slaze s ostatkom svjedokovog iskaza.
"Oni [Srbi] su bili prilicno bespomocni i neefikasni u vodjenju propagandnog rata", rekla je Kornerova.
"U okviru medjunarodne zajednice - svakako, slozit cu se s vama", uzvratio je Soup, da bi potom ipak ukazao na to koliko je unutar Republike Srpske (RS) propaganda bila djelotvorna.
Kornerova je Soupu prikazala srpsku propagandnu video-snimku koju je optuzba tek sada uvrstila u dokazni materijal - sto je prilicno neoubicajeno, buduci da je dokazni postupak optuzbe vec okoncan i da vec dvanaesti tjedan traje izvodjenje dokaza obrane.
Na toj se, naizgled dokumentarnoj snimci, mogu vidjeti bosanski zatvorenici iz logora Manjaca, koji na glavi imaju kape koje podsjecaju na "cetnicke" i koji govore o tome kako se s njima dobro postupa.
Soup je izjavio da je u pitanju zapravo propagandni materijal, te da iskazi zatvorenika niposto nisu iskreni.
"Pocevsi od trenutka kada sam spazio cetnicke kape, prestao sam verovati u ono sto oni govore", izjavio je Soup.
U nastavku snimke moze se vidjeti i tadasnji srpski ministar informiranja Velibor Ostojic, kako odlucno porice da su ikakvi koncentracioni logori uopce postojali.
"Prema zatvorenicima se postupa u skladu sa Zenevskom konvencijom i svi zatvorenici su zaista borci koji su sudjelovali u borbama protiv srpske vojske", kaze Ostojic na snimci. "Srbi su ti koji se nalaze u koncentracionim logorima . . . oko 14.000 ih je zatvoreno . . . 320.000 Srba je protjerano ili se odselilo."
Obrana je istog tjedna izvela i svjedoka koji je tokom rata radio kao novinar u Banja Luci. On je nastupio pod sifrom BT-94 i vec je svjedocio u korist tuzilastva, kojom prilikom je sudu predocio brizljivo vodjeni dnevnik u kojem se pored ostalog nalaze i prepisi medijskih izvjestaja objavljenih u pocetnoj fazi rata.
"Sto li sam toliko pisao", pozalio se BT-94 u jednom trenutku pred sudom, saleci se na racun cinjenice da je njegov dnevnik podjednako vazan objema stranama u sudskom procesu.
Svjedoceci za optuzbu, BT-94 se prisjetio kako je Brdjanin u vise navrata izjavljivao da ce Bosanska Krajina moci tolerirati najvise dva postotka nesrpskog stanovnistva i da svi ostali moraju biti protjerani ili likvidirani.
U dnevnickoj biljesci nacinjenoj 5. svibnja/maja 1992., BT-94 je Brdjanina opisao kao osobu koja je stajala iza akcije etnickog ciscenja. U prvi mah je izgledalo da ce ta izjava biti jedan od kljucnih dokaza protiv Brdjanina; no, tokom saslusanja koje je izvrsio optuzenikov advokat Dzon Ekerman (John Ackermannn), zasticeni svjedok je ipak unekoliko izmijenio svoj iskaz.
"Sada, nakon svega, ne bih to rekao", konstatirao je BT-94.
Svjedok nije bio u stanju ni dovesti Brdjanina u neposrednu vezu sa zloglasnim logorima u Bosanskoj Krajini. Ali je potvrdio da je optuzeni zaista u jednoj prilici rekao: "Ako su Nijemci i Rusi imali logore, ne vidim zasto ih i mi ne bismo imali."
U ociglednom pokusaju da sazna na cijoj su strani tokom rata bile simpatije svjedoka BT-94, sudac Cikako Taja (Chikako Taya) zapitao ga je smatra li da je ratni sukob zapravo bio vjerskog karaktera.
"Nazalost, da", odgovorio je zasticeni svjedok. "Mislim da je velika tragedija to sto su, mada nijedna religija ne nalaze da se ubija ili krade, religijske zajednice [tokom rata] pocinile jednako mnogo gresaka koliko i mediji."
Po misljenju ovog svjedoka, najnegativniju ulogu ipak odigrala je Pravoslavna crkva. BT-94 je u tom smislu istakao primjer episkopa Micevica, koji na jednoj snimci nosi automatsko oruzje i koji je tvrdio da je zastitnik optuzenog bjegunca Radovana Karadzica, bivseg lidera bosanskih Srba.
"Nekim svecenicima koji su zagovarali mrznju takodjer bi trebalo suditi", konstatirao je BT-94. "Bas kao i predstavnicima medija koji su pridonijeli sirenju te mrznje."
U dosadasnjoj povijesti rada Haskog tribunala jos uvijek nije bilo takvih optuznica, premda je presedan te vrste vec nacinjen u Tribunalu za Ruandu. U srpnju/junu 2000., belgijski novinar Zorz Radju (George Riggiu) osudjen je na 12 godina zatvora zbog toga sto je, preko jedne radio-televizijske stanice u Kigaliju (Libre des Mille Collines, RTLM), otvoreno pozivao na genocid.
Karen Meirik izvjestava za IWPR iz Haga.
