Krajisnika se tereti za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid; pripisuje mu se sudjelovanje u kampanji protjerivanja nesrpskog stanovnistva iz veceg dijela Bosne tokom 1991. i 1992.
Bivsi clan bosanskog predsjednistva, Stjepan Kljuic, potvrdio je u rujnu/septembru pred Tribunalom da je okrivljeni bio jedan od najznacajnih tvoraca plana po kojem je u Bosni trebalo stvoriti etnicki “ociscene” srpske teritorije i potom ih prikljuciti onom dijelu Jugoslavije koji je takodjer bio pod srpskom kontrolom.
Kljujic je osim toga izjavio i da je okrivljeni sve vrijeme bio podrobno obavijestavan o toku te kampanje.
Branioci su pak iznijeli tezu da izmedju lokalnih vlasti i rukovodstva Krajisnikove Srpske demokratske stranke (SDS), koje se nalazilo na Palama, nije postojala nikakva komunikacija – sto bi samim tim znacilo i da okrivljeni nije mogao biti upoznat s desavanjima na terenu.
Jos jedan svjedok optuzbe saslusan je ovog tjedna. Rijec je o sarajevskom novinaru koji je – ne pominjuci Krajisnika – govorio o tome kako je prisustvovao izlasku na teren ostalih pripadnika srpskog rukovodstva, cime je potvrdio da su funkcionari bili itekako upoznati s onim sto se desavalo.
Pocetak Kljuicevog unakrsnog ispitivanja djelovao je gotovo nadrealno: branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) ispitivao je svjedoka o njegovom prtljagu koji je izgubljen na putu od Beca do amsterdamskog aerodroma “Sipol” (Schipol).
Osim odjece i osobnih predmeta, u njemu su se nalazile i biljeske koje je svjedok vodio prilikom brojnih sastanaka kojima je zajedno s Krajisnikom prisustvovao neposredno uoci izbijanja rata.
Obrana je namjeravala da veci dio unakrsnog ispitivanja posveti tim dokumentima, pa je vidno razocarani Stjuart trazio da se ispitivanje odlozi i da pocne tek kad biljleske budu pronadjene.
“Casni Sude, najiskrenije govoreci, ne znam da li da se smijem ili da placem”, obratio se on predsjedavajucem sucu Alfonsu Oriju (Alphons Orie).
No, spomenuti zahtjev je odbijen.
U rujanskom/septembarskom dijelu svog svjedocenja, Kljuic je – kao netko tko je u jednoj od svojih faza i sam bio predsjednik nacionalisticke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za Bosnu – o Krajisniku govorio s punim postovanjem, opisujuci ga kao “veoma ozbiljnu, odmjerenu osobu”.
Kljuic je i ovoga tjedna potvrdio da su njegovi odnosi s okrivljenim bili “krajnje korektni, nezavisno od toga sto se na nekima od najvaznijih sastanaka nisu slozili ni oko najopcijih politickih pitanja koja su se ticala Bosne”.
Izricuci na Krajisnikov racun pohvale zbog “ozbiljnog pristupa” problemima, svjedok ga ja opisao kao “vodecu snagu SDS-a” i “mozak” te partije. Po njegovim rijecima, upravo je Krajisnik stajao iza svih vaznijih stranackih dokumenata, ukljucujuci i sam statut.
U usporedbi s Krajisnikom, osnivac i predsjednik SDS-a, Radovan Karadzic – koji je takodjer optuzen pred Tribunalom, ali se jos uvijek nalazi na slobodi – djelovao je “vise nalik portparolu koji se voli pojavljivati u javnosti”.
Svjedok je Karadzicevo ponasanje opisao kao “krajnje infantilno i primitivno”, tvrdeci da je on “a priori” bio “protiv bilo kakve Bosne i Hercegovine”.
Medju najvaznijim dokazima iznesenim prilikom rujanskog/septembarskog svjedocenja bili su i podaci o tome da su Krajisnika o zbivanjima na terenu podrobno informirale visoke starjesine vojske bosanskih Srba, ukljucujuci i haskog bjegunca Ratka Mladica.
“On je ocigledno bio dobro informiran, posto ga je vrhovni zapovjednik srpske vojske redovno – ako ne i svakodnevno – informirao i pitao za misljenje”, rekao je Kljuic sucima prosle godine.
Citirajuci ovoga tjedna odlomke iz Kljuicevog rujanskog/septembarskog svjedocenja, Stjuart je od svjedoka zatrazio da objasni kako je dosao do spomenutih podataka.
“Kad kazem 'svakodnevno', iznosim vlastitu pretpostavku”, rekao je Kljuic. “A sto se tice svega ostalog, moji zakljucci se temelje na snimcima prisluskivanih razgovora koje sam bio u prilici cuti u Hagu i Sarajevu.”
Poslije Kljuica ovoga se tjedna pred sudom pojavio i novinar Sead Omeragic, koji je svjedocio o svojoj posjeti Bijeljini koja se odigrala 4. travnja/aprila 1992. Omeragic je tom prilikom bio u pratnji Krajisnikove bliske suradnice Biljane Plavsic, koja je prije dvije godine pred Tribunalom priznala krivicu za progon kao zlocin protiv covjecnosti.
Nakon medijskih izvjestaja o tome da su Bijeljinu zauzele srpske snage predvodjene zloglasnim zapovjednikom paravojnih jedinica Zeljkom Raznatovicem Arkanom, u grad je – radi utvrdjivanja stvarnog stanja – trebalo da bude upucena mjesovita muslimansko-srpska delegacija.
Premda tokom Omeragicevog svjedocenja Krajisnikovo ime nije ni spomenuto, tuzioci se ocigledno nadaju da ce dokazi koji su ovom prilikom izneseni dovoljno uvjerljivo pokazati da je citavo srpsko rukovodstvo od samog pocetka rata bilo u potpunosti informirano o zbivanjima na terenu.
U sudu je emitirano i nekoliko video-snimaka nacinjenih 4. travnja/aprila, ukljucujuci i onaj na kojem je zabiljezen sastanak civilnog i vojnog rukovodstva u gradskoj vijecnici, i gdje se jasno vidi i Arkan.
Na drugom se snimku vidi kako Plavsiceva Arkanu poljupcem iskazuje zahvalnost zbog toga “sto je Srbe spasio od muslimanskog masakra”.
Protiv Arkana je pred Haskim tribunalom u rujnu/septembru 1997. podignuta optuznica, koja je medjutim ostala zapecacena sve do samog atentata koji je na njega izvrsen sijecnja/januara 2000. u Beogradu.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
