SUĐENJE KRAJIŠNIKU PRIMIČE SE KRAJU

Nakon što je ovog mjeseca preminuo Slobodan Milošević, bivši predsjednik parlamenta bosanskih Srba, Momčilo Krajišnik, postao je najviši politički funkcionar kome se u Hagu sudi za ratne zločine u Bosni i jedini od haških pritvorenika Tribunala kojeg se tereti za tamo počinjeni genocid.



Međutim, rasprava o problemima koji prate Krajišnikov slučaj praktično se ne stišava još otkako je 2003. njegov prvobitni advokat Dejan Brašić (Deyan Brashich) – zbog nesavjesnog obavljanja posla u Sjedinjenim Državama – prinudno udaljen iz postupka.



Pošto je probijen i posljednji u naizgled beskonačnom nizu rokova određenih za svjedočenje Krajišnika u okviru dokaznog postupka obrane, suci su u veljači/februaru saopćili da su „užasnuti“ takvim razvojem događaja.



Odustajući od skoro svih preostalih svjedoka zarad iskaza okrivljenog, advokati će – ako i kada do njegovog svjedočenja dođe – uspjeti izvesti samo 21 od više od 200 prvobitno najavljenih svjedoka.



Krajišnikov branilac, kraljičin savjetnik Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart), uporno tvrdi da je njegov tim zapao u neprilike zbog toga što su, nakon Brašićevog sramnog odlaska, obrani uskraćeni vrijeme i sredstva neophodni za adekvatno vođenje slučaja.



Suci su, sa svoje strane, jasno pokazali da nisu nimalo impresionirani neprekidnim ponavljanjem tog argumenta. A pošto se suđenje ipak polako približava kraju, tenzije u sudnici su sve očiglednije.



Veći dio ovotjednog zasjedanja protekao je u svjedočenju Svetlane Cenić – bivše ministrice financija Republike Srpske (RS), koja je radila i u „ad hoc“ ratnoj administraciji organiziranoj na području Vogošće, na kojem su se desili progoni muslimanskih civila za koje se Krajišnika i tereti.



Saslušavši najveći dio iskaza svjedokinje, predsjedavajući sudac Alfons Ori (Alphons Orie) iznio je primjedbu da je ono uglavnom bilo neuvjerljivo, ili se pak ticalo trivijalnih detalja „o tome što su dvije dame radile u uredu“ u Vogošći. Nakon što je ispitivanje svjedoka preuzeo sudac, Stjuart nije krio nezadovoljstvo zbog činjenice da je prekinut.



Osim pojedinačnih intervencija, sudsko vijeće nastoji i uspostaviti što potpuniju kontrolu nad pripremama obrane, zahtijevajući da mu se redovno dostavljaju sve eventualne izmjene u rasporedu pojavljivanja preostalih svjedoka.



Prema trenutno važećem rasporedu, preostao je – ukoliko ne računamo Krajišnikovo svjedočenje – još samo jedan tjedan za saslušanje svjedoka obrane.



Jedan od predstojećih svjedoka je i Nenad Kecmanović – profesor, političar i novinar koji se pred Tribunalom na nekim drugim suđenjima već pojavljivao u svojstvu sudskog vještaka obrane za pitanja koja se tiču povijesti bosanskog rata.



Najavljeno je da će svjedočiti i Milovan Bjelica – političar bosanskih Srba koji se trenutno u RS-u nalazi na izdržavanju zatvorske kazne koja mu je izrečena zbog financijskih zloupotreba. Taj svjedok bi u pritvor Tribunala trebao biti prebačen 3. travnja/aprila.



Identitet treće osobe koja bi trebala svjedočiti drži se u tajnosti, očito zbog toga što se još uvijek ne zna hoće li se ona pred sudom pojaviti uz mjere zaštite.



Za razliku od svega dva tuceta svjedoka – koliko će ih se ukupno pojaviti prije isteka dokaznog postupka obrane – optužba ih je izvela čak devedeset i troje.



Krajišnikovo je svjedočenje dugo bilo najavljivano kao najvažniji dio dokaznog postupka obrane, uz očekivanje da bi se on na klupi za svjedoke mogao zadržati i do dva mjeseca. No, budući da će njegovo svjedočenje najvjerojatnije započeti tek 20. travnja/aprila, potpuno je nejasno koliko će trajati.



Okrivljeni se prvobitno trebao pojaviti još u kolovozu/augustu, na samom početku dokaznog postupka obrane. Zatim je to pomjereno za siječnja/januar, a onda ponovo odgođeno. Nakon toga je obrana zatražila i dobila četverotjednu pauzu u veljači/februaru, tokom koje su trebale biti obavljene pripreme za Krajišnikovo pojavljivanje. Ono, međutim, ni nakon toga nije uslijedilo.



U međuvremenu je Krajišnik – koji u pritvorskoj jedinici Tribunala boravi već skoro šest godina – pred sudom izjavio kako se svake noći budi obliven znojem. Prepisani su mu medikamenti protiv anksioznosti i depresije, a omogućeno mu je i da – radi lakše upotrebe sudskog materijala i ublažavanja stresa – pripreme za saslušanje obavlja posebnom uredu.



Očito da duševnom stanju okrivljenog ne prija ni građanska parnica koja se protiv njega vodi u Francuskoj. Doduše, s detaljima tog slučaja javnost još uvijek nije upoznata.



Krajišnikovi advokati svoje probleme pripisuju isključivo nedostatku vremena i sredstava, koji ih – kako kažu – sprečava da uspostave punu kontrolu nad slučajem koji im se očito izmakao kontroli još kada su ga 2003. naslijedili od Brašića.



Prošle godine se i Krajišnikova pravna zastupnica, Krisa Lukas (Chrissa Loukas), povukla iz njegovog slučaja, tvrdeći da je – s obzirom na „žalosno neprimjerenu“ količinu raspoloživog vremena, koja ne dopušta adekvatno vođenje postupka – to bila njena dužnost.



Prošlog travnja/aprila je i žalbeno vijeće – zbog ubrzanja suđenja – potvrdilo prvostupanjsku odluku suda kojom je odbijen Stjuartov zahtjev da se pauza produži. Sudsko vijeće pogotovo nije pokazalo nikakvo razumijevanje za argumente koji su se ticali financija, ukazujući na to da ni okrivljeni nije uplatio svoj dio troškova u fond za obranu.



U očiglednom nastojanju da spasi čitavu situaciju, Krajišnik je prošle godine otišao i tako daleko da je pokušao osloboditi se advokata i osobno preuzeti vlastiti slučaj.



No, uslijedili su i propusti pri unakrsnom ispitivanju svjedoka. Tako je u jednoj prilici Krajišnik bio prinuđen priznati: „Posao branioca je veoma težak.“



Veće je naposljetku odbacilo bilo kakvu dalju raspravu o mogućnosti da Krajišnik zastupa samog sebe. Ukoliko bi bio prepušten okrivljenom, slučaj bi – rekli su – „svakako propao“. Ostaje da se vidi hoće li Krajišnik biti korisniji kao svjedok obrane.



Michael Farquhar je izvještač IWPR-a iz Londona.