Milosevicev Kraj

Humanitarna katastrofa mozda odaje utisak da su vazdusni udari NATO-a doziveli neuspeh. Vazdusna kampanja vec daje rezultat, i moze na kraju zavrsiti uspehom.

Milosevicev Kraj

Humanitarna katastrofa mozda odaje utisak da su vazdusni udari NATO-a doziveli neuspeh. Vazdusna kampanja vec daje rezultat, i moze na kraju zavrsiti uspehom.

Uzivo emitovane slike kolona izbeglica koje teku sa Kosova u susednu Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju su pomogli da se u vecini zapadnih medija stvori utisak da je prvu rundu NATO-vog rata sa Slobodanom Milosevicem dobio jugoslovenski predsednik. Ali to nije tako.


U stvarnosti je vazdusna kampanja NATO-a vec ostvarila ogroman ucinak na terenu, i sve dok odlucnost zapada ostane cvrsta, na kraju ce se pokazati uspesnom.


Izgledalo je da se Miloseviceva zvezda dize od kada je zapocela vazdusna kampanja NATO-a. Opozicija kod kuce je ucutkana, a njegova popularnost je narasla dok su Srbi stali iza njega u odbranu svoje otadzbine. Takodje je uspeo da ocisti velike delove Kosova od njegovog etnickog albanskog stanovnistva.


Percepcija u zapadnim medijima je da mu je to sto je Milosevic izvukao bolji kraj iz prvog okrsaja verovatno dalo dodatni motiv da nastavi da prkosi, naime da ce mogucnost podele u okviru NATO-a primorati alijansu da prekine ofanzivu.


Zapadne vodje su priznale da nisu predvideli potencijalne razmere humanitarne katastrofe koja se dogadja. I kao rezultat toga, na tragediju su reagovali sporo.


Medjutim jedan of faktora koji je ubedio NATO da zapocne svoju vazdusnu kampanju bila je i to sto su znali sta Milosevic planira da uradi na terenu. Zaustavljanje bombardovanj nece pomoci isteranim Albancima da se vrate u svoje domove.


Ono sto je jos vaznije to je da je vec doslo do preokreta u sukobu. Rezultati NATO-a su sve impresivniji, a posledice na duzi rok za Milosevica ce se tek pokazati kao katastrofalne.


U prvim danima svoje vazdusne kampanje NATO je usredsredio svoju vatrenu moc na protivvazdusnu odbranu Jugoslavije. Ovo je dozvolilo Milosevicu da nastavi sa kampanjom etnickog ciscenja i da izbaci vise hiljada Albanaca sa Kosova. Medjutim, cim je NATO preusmerio svoju ofanzivu i krenuo na srpske snage na Kosovu, uspeo je da smanji ritam i razmere etnickog ciscenja. A kada se popravilo vreme, ono je nateralo je Vojsku Jugoslavije u defanzivu. U medjuvremenu, alijansa nije pretrpela ni jednu jedinu zrtvu.


Naravno, ucinak vazdusnih udara je ogranicen. Medjutim, bombardovanje utire put rasporedjivanju kopnenih snaga, sto je oduvek i bio krajnji cilj vazdusne kampanje. Stavise, posle uzasnih prizora izbeglica, zapadna javnost izgleda zeljna da prihvati dublje mesanje ne Kosovu, ukljucujuci i moguce rasporedjivanje kopnenih snaga u neprijateljskom okruzenju.


Na sve srane ima znakova da je Milosevic uzdrman, i to ne samo u Crnoj Gori, koja je mladji partner Srbije u jugoslovenskoj federaciji. Milo Djukanovic, crnogorski predsednik i reformista, je vec duze vreme predstavljao najvecu nadu za demokratsku promenu koja bi se dogodila unutar Jugoslavije i samim tim i najvecu pretnju Milosevicu.


Da bi sprecio nerede u Crnoj Gori, Milosevic je intervenisao na pocetku meseca i zamenio tamosnjeg viseg jugoslovenskog oficira, Generala Radoslava Martinovica Generalom Miloradom Obradovicem. Takodje je poveo jugoslovenske vazdusne snage u akciju u Crnoj Gori u proteklih nekoliko dana u naporu da isprovocira napade NATO-a i tu republiku okrene protiv Zapada. NATO je prestao da bombarduje Crnu Gore posle prvih pet dana svoje vazdusne kampanje kada je alijansa smatrala da je protivvazdusnoj odbrani nanela dovoljnu stetu te da moze bezbedno preletati Crnu Goru na putu za Srbiju.


Miloseviceva poslednja ponuda prekida vatre za Uskrs je jos jedan znak slabosti - kao sto je bio i njegov napor da komunicira sa NATO-m posredstvom ruskog premijera Jevgenija Primakova i njegov pokusaj da stvori utisak da je usao u dijalog sa Ibrahimom Rugovom, sada marginalizovanim vodjom kosovskih Albanaca, koji je prakticno politicki zatvorenik. Diskusije sa kiparskim vodjom Spirosom Kiprijanuom oko moguceg oslobadjanja uhvacenih americkih vojnika takodje navode na slican zakljucak.


Da bi se iskoristila neudobna situacija u kojoj se nalazi Milosevic, od ogromnog je znacaja nastaviti kako da se unistavaju instrumenti njegove vlasti tako i da se smanjuje njegov manevarski prostor. Situacije na provrsini izgleda zabrinjavajuce, i mozda ce biti potrebno nekoliko meseci da se ona rascisti. Medjutim, jasno je da je poceo Milosevicev kraj.


Dzejmz Gau se bavi istrazivanjem javne politike u Medjunarodnom centru Vudrou Vilson u Vasingtonu i autor je knjiga 'Trijumf nedostatka volje: Medjunarodna diplomatija i jugoslovenski rat' (Triumph of the Lack of Will: International Diplomacy and the Yugoslav War, Hurst & Co, 1997) i 'Legitimitet i vojska: Jugoslovenska kriza' (Legitimacy and the Military: The Yugoslav Crisis, Frances Pinter, 1992).


Frontline Updates
Support local journalists