Kraj Izetbegoviceve ere

Povlaci se poslednji nacionalisticki lider bivse Jugoslavije.

Kraj Izetbegoviceve ere

Povlaci se poslednji nacionalisticki lider bivse Jugoslavije.

Tuesday, 6 September, 2005

Pozivajuci se na starost, naruseno zdravlje i sve gore odnose sa medjunarodnom zajednicom, sedamdeset i petogodisnji Alija Izetbegovic dao je ostavku na mesto tripartitnog bosanskog predsednistva gde je od samog pocetka predstavljao bosanske Muslimane.


Posle smrti hrvatskog predsednika Franje Tudjmana proslog decembra i izbornog poraza Slobodana Milosevica u Srbiji pocetkom ovog meseca, Izetbegovic je bio poslednji nacionalisticki lider bivsih jugoslovenskih republika. Sada je prvi koji je odlucio da se dobrovoljno povuce sa vlasti.


Izetbegovic je najavio u junu da ce se povuci kada mu se zavrsi mandat na presedavajucem mestu bosanskog predsednistva. Njegov cetvorogodisnji mandat


istice 2002.godine.


Clanovi tripartitnog predsednistva bosanski Srbin, Zivko Radisic, bosanski Hrvat, Ante Jelavic i Izetbegovic menjuju se svakih osam meseci na mestu presedavajuceg.


Izetbegovic se povukao nakon sto je duznost presedavajuceg predao bosanskom Srbinu Radisicu. Halid Genjac, visi zvanicnik Izetbegoviceve Stranke demokratske akcije, SDA, preuzece muslimansko mesto u okviru predsednistva sve do opstih izbora 11.novembra kada ce novoizabrani parlament imenovati naslednika Izetbegovica.


Predani zastitnik muslimanskih prava, Izetbegovic je sezdesetih i sedamdesetih godina


bio gonjen i zatvaran u vreme starog jugoslovenskog socijalistickog rezima u pokusaju


da se zaustavi srpski, hrvatski i muslimanski nacionalizam.


Njegovo hapsenje mu je islo u prilog u vreme kada je komunisticka Jugoslavija podlegla nacionalizmu i raspala se kasnih osamdesetih. Tada je zajedno sa uskim krugom zatvorenika sa kojima je izdrzavao kaznu u zatvoru u Foci, istocna Bosna, formirao SDA partiju.


On se istakao kao politicki lider i SDA se trudila da postane partija koja zastupa interese Muslimana u bivsoj Jugoslaviji. Zvali su ga 'dedo' zbog njegovih plavih ociju, gustih obrva i ljubaznog lica.


Posto je Bosna proklamovala nezavisnost 1992.godine , Izetbegovic je kako tako predvodio bosanske Muslimane, dok su buntovni Srbi, uz podrsku Miloseviceve jugoslovenske armije, ustali i opkolili Sarajevo i opustosili veci deo zemlje.


U toku rata, on je optuzio Milosevica i Tudjmana da podsticu etnicke sukobe izmedju Muslimana, Hrvata i Srba u Bosni da bi podelili njenu teritoriju. Iako se javno zalagao


za multietnicku Bosnu, Izetbegovica su smatrali liderom i zastitnikom bosanskih Muslimana.


Oko 200.000 ljudi je ili nestalo ili izgubilo zivot u ratu, preko dva miliona ljudi je raseljeno, uglavnom Muslimana. Izetbegovica su podrzavale i zapadne sile i islamske zemlje u toku trajanja sukoba. On je u Daytonu, Ohio, 1995.godine potpisao mirovni sporazum sa Milosevicem i Tudjmanom. Bosna je podeljena na muslimansko-hrvatsku federaciju i Republiku Srpsku po formuli koja je donela mir, a nije ispunila Izetbegovicev san o jedinstvenoj drzavi.


Uprkos ociglednom nacionalizmu Izetbegovica, medjunarodna zajednica mu je bila naklonjenija nego njegovim kolegama u Srbiji i Hrvatskoj. Iako smatran za dobrog coveka, cesto su ga kritikovali zbog toga sto se okruzivao oportunistima, gospodarima rata i kriminalcima.


Izetbegovicevi pomocnici kazu da je cesto verovao u ono sto je zeleo da cuje, sto je vodilo ka tome da nije bio dobro obavesten o tome sta se desava u zemlji. Muslimansko rukovodstvo pocinilo je nekoliko teskih vojnih i politickih gresaka u toku i posle rata.


Nekoliko izvora kaze da je Izetbegovic zaista verovao da je bosanska vojska mogla probiti obruc oko Sarajeva i zastititi istocnu muslimansku enklavu, Srebrenicu. Neorganizovana, slabo pripremljena i neuspesna vojna operacija oko Sarajeva 1995.godine dovela je do toga da je stotine vojnika poginulo ili ranjeno, dok je pad Srebrenice postao jedna od najvecih tragedija u modernoj istoriji. Vise od 7.000 ljudi se vode kao nestali i smatraju mrtvima, nakon sto su snage bosanskih Srba zauzele ovu enklavu.


Mnogi Bosanci takodje optuzuju Izetbegovica za rasirenu korupciju u krugovima muslimanskog rukovodstva. Iako nema dokaza da je sam Izetbegovic ucestvovao


u tome, izvestaji ukazuju da su neki od njegovih najblizih prijatelja i saveznika,


ukljucujuci i njegovog sina Bakira, bili umesani u ilegalne poslove u zemlji.


Izetbegovic priznaje da je neodlucan. Za njega pricaju da jedno misli ujutro, a


drugo po podne.


Tezak rad i odgovornost su plasili Izetbegovica. On je 1996.godine imao tezak


srcani udar, drugi po redu. Receno mu je da mu preostaje tek nekoliko meseci zivota, ukoliko ne prestane da radi. SDA strankom je upravljao gvozdenom rukom, a nedavno su se pokazali znaci da gubi kontrolu i da ga izigravaju ekstremisti.


Godinama je Izetbegovic ukazivao na to da ce napustiti svoj polozaj kada Hrvatska i Jugoslavija budu isuvise slabe da bi mogle ugroziti Bosnu. U jednom od njegovih oprostajnih govora rekao je Bosna nije vise u opasnosti, posto je Stipe Mesic dosao umesto Tudjmana, a Milosevic izgubio na izborima.


Izetbegovic je rekao da ce se sada skoncenrisati na obnavljanje popularnosti njegove SDA partije. Dokazi o korupciji, nepotizmu i nesposobnosti doveli su do toga da ova partija pretrpi veliki poraz na izborima u aprilu. Mnogi su glasali za SDA jedino zbog Izetbegovica i njegovom ostavkom ova partija bice uskracena za jos vise glasova na opstim izborima zakazanim za 11. novembar.


Sto se tice Izetbegovica, istorija ce pokazati da li je zaista imao uticaja na dogadjaje u Bosni tokom poslednje dekade.


Janez Kovac je redovni izvestac za IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists