HRVATI OSUĐENI ZA NEPOŠTIVANJE SUDA
Novinarima je izrečena stroga novčana kazna zbog kršenja obaveze čuvanja tajnosti podataka.
HRVATI OSUĐENI ZA NEPOŠTIVANJE SUDA
Novinarima je izrečena stroga novčana kazna zbog kršenja obaveze čuvanja tajnosti podataka.
Glavni urednik zadarskog tjednika Hrvatski list, Ivica Marijačić, i jedan od redovnih suradnika te publikacije, bivši šef hrvatske Sigurnosno-informativne službe (SIS), Markica Rebić, proglašeni su ovoga tjedna krivima za nepoštivanje Haškog tribunala i osuđeni na novčanu kaznu u iznosu od po 15.000 eura.
Oni su 2004. otkrili ime jednog od zaštićenih svjedoka, objavili odlomke iz njegovog svjedočenja koje se odigralo iza zatvorenih vrata, te detalje iz izjave koju je isti svjedok prethodno dao tužilaštvu.
Svjedočenje se odigralo još 1997., i to na suđenju generalu bosanskih Hrvata, Tihomiru Blaškiću, koji je kasnijom presudom žalbenog vijeća osuđen na devet godina zatvora.
Dotični je svjedok – a radi se o nizozemskom oficiru iz sastava mirovnih trupa UN-a za Hrvatsku, Johanesu van Kuijku (Johannes van Kuijk) – pred sudom govorio o neuspješnom pokušaju jednog od optuženika za ratne zločine, Miroslava Brala, da se tokom 1997. dobrovoljno preda UN-u.
Mjere zaštite pod kojima su bili svjedok i svjedočenje ukinute su neposredno nakon saslušanja po optužbi za nepoštovanje suda, održanog u siječnju/januaru ove godine.
Suci su ocijenili da su se okrivljeni oglušili o jedan sudski nalog – usmeno upozorenje koje se ticalo zatvorene sesije na kojoj je van Kuijk svjedočio.
Suci su odbacili argumente obrane da se zatvorenom sesijom ne štiti identitet svjedoka, niti sadržaj njegove pisane izjave.
„Kada svjedok svjedoči isključivo iza zatvorenih vrata, tako da ga javnost nikada ne vidi, i kada se njegovo ime pojavljuje samo u povjerljivim transkriptima, njegov je identitet zaista zaštićen“, rekao je sudac O-Gon Kvon (O-Gon Kwon), čitajući presudu.
Suci su također naglasili da, iako objavljivanjem svjedočenja samom van Kuijku nije načinjena nikakva šteta, „promišljen i proračunat način“ na koji su Marijačić i Rebić prekršili naredbu znači da se radi o ozbiljnoj stvari, odnosno o „namjeri da se ugrozi autoritet sudskog vijeća na suđenju Blaškiću“.
U nastavku presude, suci su istakli kako žele očuvati i zadržati „povjerenje javnosti u efikasnost zaštitnih mjera Tribunala, [koje su] od presudne važnosti za uspješan rad“, te da su željeli osigurati da se ova vrsta ponašanja „nikada ne ponovi“.
Neposredno po okončanju saslušanja, Rebićev branilac Krešimir Krsnik izjavio je za IWPR kako je „apsolutno nezadovoljan presudom“, te kako će njegov klijent svakako pokrenuti žalbeni postupak.
On tvrdi da je ovaj slučaj zapravo procesuiran jedino zbog toga da bi se hrvatskim novinarima poslalo upozorenje pred buduće suđenje visokog ranga, na kojem će se u ulozi optuženih pojaviti trojica hrvatskih generala – Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač – koje se tereti za ratni zločin protjerivanja hrvatskih Srba. Riječ je o zločinima koji su počinjeni 1995., na teritorijima koji su do tada bile pod srpskom okupacijom.
Advokat, naime, tvrdi da u tom sudskom procesu tužilac namjerava mnoga svjedočenja hrvatskih političkih i vojnih vođa organizirati mimo očiju javnosti.
On je Marijačićev i Rebićev slučaj, kao i ostale parnice protiv hrvatskih novinara, nazvao „manipulacijom“, napominjući da se radi o kršenju načela „otvorenog, javnog suđenja“.
Marijačićev advokat Marin Ivanović rekao je da je njegov klijent proglašen krivim za kršenje jednog jedinog naloga, iako se u optužnici spominje trostruko kršenje. Osim toga, on je naglasio da je i taj nalog bio izdan usmeno, tokom suđenja iza zatvorenih vrata, tako da ga – po advokatovim riječima – „Marijačić nije mogao ni čuti“.
Još četvorica hrvatskih novinara, kojima će se tek suditi – Domagoj Margetić, Marijan Križić, Josip Jović i Stjepan Šešelj – također su 2005. optuženi za nepoštovanje suda. I u njihovom se slučaju radi o objelodanjivanju iskaza jednog od zaštićenih svjedoka sa suđenja Blaškiću.
Naime, ta četvorica optuženika su u različitim prilikama otkrili identitet zaštićenog svjedoka Stjepana Mesića – sadašnjeg predsjednika Hrvatske.
Prema pravilima Tribunala, za nepoštivanje suda predviđena je zatvorska kazna do sedam godina i novčana do 100.000 eura.
Od svog osnivanja, sud je ukupno 18 osoba optužio za nepoštovanje – zbog zastrašivanja svjedoka, otkrivanja tajnih izjava ili svjedoka, te odbijanja da se pred sudom odgovara na pitanja. Spomenute optužbe su podizane protiv okrivljenih, novinara, svjedoka i zastupnika obrane.
Goran Jungvirth je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.
Oni su 2004. otkrili ime jednog od zaštićenih svjedoka, objavili odlomke iz njegovog svjedočenja koje se odigralo iza zatvorenih vrata, te detalje iz izjave koju je isti svjedok prethodno dao tužilaštvu.
Svjedočenje se odigralo još 1997., i to na suđenju generalu bosanskih Hrvata, Tihomiru Blaškiću, koji je kasnijom presudom žalbenog vijeća osuđen na devet godina zatvora.
Dotični je svjedok – a radi se o nizozemskom oficiru iz sastava mirovnih trupa UN-a za Hrvatsku, Johanesu van Kuijku (Johannes van Kuijk) – pred sudom govorio o neuspješnom pokušaju jednog od optuženika za ratne zločine, Miroslava Brala, da se tokom 1997. dobrovoljno preda UN-u.
Mjere zaštite pod kojima su bili svjedok i svjedočenje ukinute su neposredno nakon saslušanja po optužbi za nepoštovanje suda, održanog u siječnju/januaru ove godine.
Suci su ocijenili da su se okrivljeni oglušili o jedan sudski nalog – usmeno upozorenje koje se ticalo zatvorene sesije na kojoj je van Kuijk svjedočio.
Suci su odbacili argumente obrane da se zatvorenom sesijom ne štiti identitet svjedoka, niti sadržaj njegove pisane izjave.
„Kada svjedok svjedoči isključivo iza zatvorenih vrata, tako da ga javnost nikada ne vidi, i kada se njegovo ime pojavljuje samo u povjerljivim transkriptima, njegov je identitet zaista zaštićen“, rekao je sudac O-Gon Kvon (O-Gon Kwon), čitajući presudu.
Suci su također naglasili da, iako objavljivanjem svjedočenja samom van Kuijku nije načinjena nikakva šteta, „promišljen i proračunat način“ na koji su Marijačić i Rebić prekršili naredbu znači da se radi o ozbiljnoj stvari, odnosno o „namjeri da se ugrozi autoritet sudskog vijeća na suđenju Blaškiću“.
U nastavku presude, suci su istakli kako žele očuvati i zadržati „povjerenje javnosti u efikasnost zaštitnih mjera Tribunala, [koje su] od presudne važnosti za uspješan rad“, te da su željeli osigurati da se ova vrsta ponašanja „nikada ne ponovi“.
Neposredno po okončanju saslušanja, Rebićev branilac Krešimir Krsnik izjavio je za IWPR kako je „apsolutno nezadovoljan presudom“, te kako će njegov klijent svakako pokrenuti žalbeni postupak.
On tvrdi da je ovaj slučaj zapravo procesuiran jedino zbog toga da bi se hrvatskim novinarima poslalo upozorenje pred buduće suđenje visokog ranga, na kojem će se u ulozi optuženih pojaviti trojica hrvatskih generala – Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač – koje se tereti za ratni zločin protjerivanja hrvatskih Srba. Riječ je o zločinima koji su počinjeni 1995., na teritorijima koji su do tada bile pod srpskom okupacijom.
Advokat, naime, tvrdi da u tom sudskom procesu tužilac namjerava mnoga svjedočenja hrvatskih političkih i vojnih vođa organizirati mimo očiju javnosti.
On je Marijačićev i Rebićev slučaj, kao i ostale parnice protiv hrvatskih novinara, nazvao „manipulacijom“, napominjući da se radi o kršenju načela „otvorenog, javnog suđenja“.
Marijačićev advokat Marin Ivanović rekao je da je njegov klijent proglašen krivim za kršenje jednog jedinog naloga, iako se u optužnici spominje trostruko kršenje. Osim toga, on je naglasio da je i taj nalog bio izdan usmeno, tokom suđenja iza zatvorenih vrata, tako da ga – po advokatovim riječima – „Marijačić nije mogao ni čuti“.
Još četvorica hrvatskih novinara, kojima će se tek suditi – Domagoj Margetić, Marijan Križić, Josip Jović i Stjepan Šešelj – također su 2005. optuženi za nepoštovanje suda. I u njihovom se slučaju radi o objelodanjivanju iskaza jednog od zaštićenih svjedoka sa suđenja Blaškiću.
Naime, ta četvorica optuženika su u različitim prilikama otkrili identitet zaštićenog svjedoka Stjepana Mesića – sadašnjeg predsjednika Hrvatske.
Prema pravilima Tribunala, za nepoštivanje suda predviđena je zatvorska kazna do sedam godina i novčana do 100.000 eura.
Od svog osnivanja, sud je ukupno 18 osoba optužio za nepoštovanje – zbog zastrašivanja svjedoka, otkrivanja tajnih izjava ili svjedoka, te odbijanja da se pred sudom odgovara na pitanja. Spomenute optužbe su podizane protiv okrivljenih, novinara, svjedoka i zastupnika obrane.
Goran Jungvirth je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.
