IZVJESTAJ IZ REGIJE: NOVE POJEDINOSTI O ZLOCINU U PAULIN DVORU

Visoke starjesine Hrvatske vojske, umijesane su u gnjusnu akciju prenosenja tijela ubijenih Srba, ostat ce na slobodi - i to zbog postojanja jedne bizarne odredbe u hrvatskom zakonu.

Odredba o petogodisnjem roku za podizanje optuzbe za prikrivanje zlocina znaci da za premijestanje leseva iz istocne Hrvatske 1997. vise nitko ne moze biti kaznjen.

Ta vijest je izgleda dodatno razgnjevila duznosnike Haskog tribunala, koji su na Hrvatsku vec ljuti sto odbija isporuciti svog bivseg vojnog zapovijednika, Janka Bobetka, protiv koga je podignuta optuznica zbog ratnih zlocina.

Jedan funkcionar koji je povezan s Tribunalom izjavio je za IWPR da je spomenuta vijest u suprotnosti s tvrdnjama Zagreba da je vec sada sposoban samostalno procesuirati ratne zlocine.

"To zvuci smijesno", rekao je on. "Ne mogu vjerovati da je zakon takav. Naravno da mislim da ce Hag to htjeti da provjeriti."

Prica pocinje 1991., kada su hrvatske snage u blizini mjesta Paulin Dvor ubile 17 Srba i jednog Madjara.

Sljedeceg dana, tijela su sahranjena u masovnu grobnicu u hrvatskoj vojnoj bazi Lug.

U vremenu izmedju masakra i sahrane, srpske paravojne snage pojavile se su na licu mjesta i uklonile jedno od tijela. Nije jasno zasto su to ucinile.

Potom su 1997. timovi UN-a stigli u tu oblast da bi istrazili zlocine.

A netko je - nitko ne kaze tko - naredio da se tijela iskopaju i odnesu kako ih predstavnici UN-a ne bi otkrili.

I tako je 17 leseva tajno iskopano, stavljeno u plasticnu burad i sahranjeno na jednom polju nadomak Gospica - 800 kilometara odatle.

Prica bi se tu i zavrsila - da jedna druga ekipa UN-a, ispitujuci optuzbe za ratne zlocine protiv Bobetka, prilikom rutinske proslogodisnje istrage nije nabasala na tijela ubijenih.

Hrvatska je insistirala na tome da sama vodi taj slucaj, saopcavajuci Hagu da je za to sposobna.

A sada, Zagreb umjesto toga priznaje da ce pocinioci, tko god da su, ostati na slobodi.

Tuzioci kazu da se jedina optuzba koja moze biti pokrenuta tice suucesnistva u zlocinu, ali odredba o zastarevanju nakon pet godina znaci da oni koji su odgovorni za zataskavanje ipak ne mogu biti gonjeni.

Ostalo je nejasno otkuda uopce takva odredba u zakonu.

Za sada je samo jedan covjek priznao da je u sve to umijesan - hrvatski general Djuro Decak, bivsi zapovijednik Osjeckog garnizona, koji je javno izjavio da je znao gdje su tijela prebacena.

Istrazitelji, medjutim, vjeruju da su jos neke starjesine umijesane - morale bi biti, s obzirom na cinjenicu da je neko naredio operaciju uklanjanja posmrtnih ostataka iz vojnog skladista.

Decak je takodje objelodanio i da se on osobno, potkraj devedesetih, pismom obratio Miroslavu Tudjmanu - sinu pokojnog predsjednika, Franje Tudjmana - zatrazivsi od njega savjet sto da cini s lesevima. U vrijeme kada mu je upuceno pismo, Miroslav je bio funkcionar sluzbe sigurnosti.

Tudjman je odbio komentirati citav slucaj.

Izvor iz ureda drzavnog tuzioca izjavio je da je u toku istraga o sastanku koji je odrzan 14. sijecnja/januara 1997., a na kome su visoke starjesine raspravljale o tome sto ciniti s lesevima.

U medjuvremenu je i istraga prvobitnog zlocina uznapredovala.

Zbog ubojstava su vec uhapsena dvojica bivsih vojnika, a vjerovatno ce ih - prema tvrdnjama tuzilaca - biti pritvoreno jos desetak.

Mozda bi netko od njih mogao otkriti i zasto su se visoki vojni starjesine opredijelile za prikrivanje zlocina.

Ukoliko bi se takvo sto desilo, za hrvatsku bi vladu to bio nepovoljan razvoj dogadjaja. Nju je vec odbijanje da izruci Bobetka dovelo u sukob s Hagom. Rasvjetljavanje zavjere prikrivanja zlocina u Paulin Dvoru tu ce krizu nesumnjivo dodatno produbiti.

Drago Hedl je redovni suradnik IWPR-a.