ODBIJEN I DRUGI ZAHTJEV HRVATSKE DA POSTANE „AMICUS CURIAE“
(TU br. 473, 20. oktobar 2006.)
ODBIJEN I DRUGI ZAHTJEV HRVATSKE DA POSTANE „AMICUS CURIAE“
(TU br. 473, 20. oktobar 2006.)
Trojica generala – čiji su slučajevi u julu ove godine spojeni – terete se za zločine koji su se desili tokom i nakon Operacije Oluja, hrvatske vojne ofanzive izvedene u avgustu 1995. radi ponovnog zauzimanja područja Krajine (južna Hrvatska), koje su prethodno okupirali Srbi.
Oni su, zajedno sa bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i bivšim ministrom odbrane Gojkom Šuškom, optuženi za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio da se nasiljem i progonom „trajno ukloni srpsko stanovništvo sa područja Krajine“.
Hrvatska je u septembru zatražila da joj se na suđenju trojici generala, kao i u postupku protiv šestorice zvaničnika bosanskih Hrvata, odobri status „amicusa“.
U tim su podnescima hrvatske vlasti zamolile da im se dozvoli da „pomognu pri utvrđivanju istine u pogledu navoda tužalištva po kojima je državno i vojno rukovodstvo Republike Hrvatske sudjelovalo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu“.
Podržavajući zahtjev Hrvatske, Gotovinin branilac Luka Mišetić je rekao: „Hrvatska ima jasan interes da obezbijedi tačnost istorijskih podataka.“
No, tužilaštvo se 2. oktobra usprotivilo ovim zahtjevima, tvrdeći da hrvatske vlasti ne ispunjavaju neophodne kriterije i da ne mogu biti nepristrasne.
Sada sudije Tribunala odbacuju zahtjeve Hrvatske, uz obrazloženje da „sudsko vijeće nije ubijeđeno da bi davanje odobrenja Vladi Hrvatske da postane ’amicus’ . . . pomoglo u adekvatnom vođenju slučaja“,
Status „amicusa“, objašnjava se u odluci, načelno se dodjeljuje kako bi se Tribunalu pojasnila „pravna pitanja“.
Zahtjev Hrvatske, kaže se u nastavku, tiče se „ustanovljavanja činjenica, kakve su postojanje i obim zajedničkog zločinačkog poduhvata, te širi istorijski i politički kontekst“ u kojem su se događaji navedeni u optužnici odigrali.
Dodaje se i da „vlada Hrvatske, ukoliko posjeduje bilo kakve podatke koji bi mogli biti značajni za sam slučaj, takav materijal može proslijediti bilo kojoj od strana u postupku“.