IZVESTAJ IZ REGIONA: «ZATASKAN» MASAKR U DVORU

Otkrice posmrtnih ostataka, za koje se smatra da pripadaju Srbima pobijenim u hrvatskom selu Paulin Dvor, pokrece mnoga teska pitanja.

IZVESTAJ IZ REGIONA: «ZATASKAN» MASAKR U DVORU

Otkrice posmrtnih ostataka, za koje se smatra da pripadaju Srbima pobijenim u hrvatskom selu Paulin Dvor, pokrece mnoga teska pitanja.

Saturday, 30 April, 2005

Ispostavilo se da licne isprave, koje su pronadjene zajedno s 18 (ove godine vec ekshumiranih) leseva, nagovestavaju da su u pitanju posmrtni ostaci srpskih zrtava jednog od najtezih zlocina koji su uopste pocinjeni u hrvatskom ratu.


Visoki izvor iz ministarstva unutrasnjih poslova potvrdio nam je da dokumenta, koja su ovog proleca pronadjena u neposrednoj blizini samih tela (inace zakopanih u masovnoj grobnici u zapadnoj Lici), pripadaju Srbima koji su pre 10 godina ubijeni u selu Paulin Dvor, nekih 500 kilometara istocno odatle.


Citav ovaj slucaj namece neugodna poredjenja s onim sto se dogodilo 1999, kada su u istocnoj Srbiji otkrivena tela za koja se veruje da pripadaju Albancima koji su najpre ubijeni na Kosovu, zatim transportovani kamionom-hladnjacom i najzad potopljeni u Dunav. Kao i u tom, srpskom slucaju, cini se da su tela iz Dvora premestena u sklopu nastojanja da se prikriju tragovi pocinjenog masakra.


Drzavni institut za sudsku medicinu u Zagrebu sada pokusava da izvrsi i formalnu identifikaciju lickih ostataka. «Identitet nije moguce utvrditi samo na osnovu dokumenata koja su pronadjena u blizini samih tela», kaze Ivan Grujic, rukovodilac Kancelarije za nestala i zatocena lica. «Sve se ovo tice nekih izuzetno osetljivih pitanja, a nasa praksa nije da u javnost izlazimo s pojedinostima sve dok se identitet pokojnika ne utvrdi s potpunom izvesnoscu.»


Za razliku od ostalih Srba u Hrvatskoj, stanovnici Paulin Dvora su tokom rata ostali lojalni Zagrebu. Ali, u noci 11. decembra 1991, hrvatske trupe su usle u selo i u kucu seljanina Andrije Bukvica zatvorile 19 osoba – 18 Srba i jednog Madjara. Od ukupno 168 stanovnika sela, vecina ih je do tada vec pobegla.


Ondasnja policijska istraga je pokazala da su hrvatski vojnici bili razjareni time sto je, u obliznjem selu, jedan njihov saborac poginuo od srpskog snajpera. Tvrdi se da su desetorica vojnika pobesneli i u Bukvicevoj kuci – pre no sto su i nju digli u vazduh – pobili sve zatocenike. Samo je jedno telo odmah pronadjeno; pripadalo je Dari Vujanovic, ciji su ostaci pohranjeni u sanduk za municiju.


Selo je docnije zauzela Jugoslovenska Narodna Armija (uz pomoc srpskih paravojnih jedinica), da bi ga Zagreb povratio tek nakon sprovodjenja sporazuma o mirnoj reintegraciji, januara 1998.


Dogadjaji u Paulinom Dvoru podrobno su opisani u knjizi Vojina Davica i Ksenije Lukic, pod naslovom Zlocin bez kazne, koja je na engleskom objavljena jos 1997. Tu su navedena imena i datumi rodjenja svih zrtava, a zabelezeno je i da su zrtve, sa mesta na kome se masakr odigrao, bile odvezene kamionom s oznakom TAM [Tvornica automobila Maribor] – onakvim kakve je u to vreme koristila hrvatska vojska.


Drzavni tuzilac Okruznog suda u Osijeku, Davor Petricevic, izjavio je za IWPR kako je i on «nezvanicno cuo» da licki ostaci pripadaju ljudima iz Paulinog Dvora, ali je odbio da to prokomentarise. Ministarstvo unutrasnjih poslova je potvrdilo da su policijske ekipe u Osijeku i Zagrebu povodom ovog otkrica povele istragu.


Ovakva, zvanicna potraga za istinom, mogla bi se pokazati kao veoma neprijatna za bivseg komandanta osijecke zone, Karla Gorinseka, koji je u novembru 1991. naredio da sva srpska sela treba da «budu stavljena pod nadzor» – sto znaci, pod kontrolu hrvatske vojske.


Gorinsek je, kao Slovenac, 1991. dezertirao iz jugoslovenske vojske i prikljucio se hrvatskim snagama. Nakon neuspesnog i skupo placenog pokusaja oslobadjanja Baranje, on je vec narednog proleca bio smenjen, a ubrzo potom i penzionisan. Bivsi general danas zivi u Zagrebu i visoki je zvanicnik Liberalne stranke – jedne od clanica koalicije koja trenutno vlada u Hrvatskoj.


Nakon otkrica leseva u Lici, i Hag je zatrazio preciznije podatke o zlocinu u Paulinom Dvoru. IWPR saznaje da je policijskim inspektorima naredjeno ne samo da uhapse one koji su odgovorni za masakr, nego i da istraze ko je naredio da se tela prevezu na sasvim drugi kraj Hrvatske.


Ovo otkrice bi konacno moglo da srusi mit koji je promovisao bivsi predsednik Franjo Tudjman, a po kome Hrvati nisu mogli da pocine takva zlodela, buduci da su vodili cisto odbrambeni rat. Sve je, naime, ociglednije da su i Hrvati cinili ratne zlocine; stavise, pokusavali su i da ih zataskaju.


Drago Hedl je stalni saradnik IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists