NA SUDJENJU MARTICU HRVATSKI SRBIN SVJEDOCIO O POVEZANOSTI S BEOGRADOM
(TU Br 437, 27-jan-06)
NA SUDJENJU MARTICU HRVATSKI SRBIN SVJEDOCIO O POVEZANOSTI S BEOGRADOM
(TU Br 437, 27-jan-06)
Martic je u razdoblju od 1991. do 1995. na podrucju Krajine obavljao razlicite rukovodece funkcije, a optuzen je za sudjelovanje u zajednickom zlocinackom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovnistva iz Hrvatske i Bosne.
Njega se u deset tocaka optuznice tereti za zlocine protiv covjecnosti, krsenje zakona i obicaja ratovanja, te ratne zlocine kao sto su ubojstvo, pritvaranje, mucenje i rusenje sela.
Takodjer je optuzen i zbog toga sto je u svibnju/maju 1995. – u znak odmazde za vojnu akciju kojom je Hrvatska povratila jedan dio vlastite teritorije – naredio granatiranje civilnih ciljeva u Zagrebu.
U vrijeme izbijanja rata, svjedok Rejno Teunens (Reynaud Theunens) – koga je ured tuzilastva angazirao kao analiticara – boravio je u Hrvatskoj, gdje je za duznosnike mirovnih trupa UN-a pisao izvjestaje o aktivnostima hrvatske i srpske strane. Na samom pocetku svog svjedocenja, on je opisao veze izmedju paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba i Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP) Srbije.
U tom kontekstu, Teunens je spomenuo i Dragana Vasiljkovica, poznatijeg kao „Kapetan Dragan“, koji je nedavno uhapsen u Australiji, odakle ce biti izrucen Hrvatskoj, gdje je optuzen za ratne zlocine.
„Postoje pouzdani dokazi koji Kapetana Dragana povezuju ne samo s MUP-om, nego i s centrom za obuku u Golubicima (opstina Knin), gdje su uvezbavani pripadnici specijalnih jedinica policije Republike Srpske Krajine (RSK)“, rekao je Teunens.
Ukoliko se ispostavi da je to tocno, moglo bi se pokazati i kako je citava pobuna u Hrvatskoj zapravo bila kontrolirana iz Beograda, odnosno da njom nisu upravljali samo-organizirani hrvatski Srbi.
Teunens se pozvao i na citate iz knjige u kojoj je posljednji ministar obrane u bivsoj Jugoslaviji, general Veljko Kadijevic, opisao kako je njegovim vojnim snagama (Jugoslavenska narodna armija, JNA) bio povjeren zadatak „oslobadjanja“ i zastite Srba u Hrvatskoj, kao i uklanjanja hrvatskih snaga sa srpskih teritorija.
Svjedok je citirao i Kadijeviceve izjave iz vojnog biltena za listupad/oktobar 1991., u kojima stoji da Srbima u Hrvatskoj prijete neonacisticke snage, odnosno – bas kao u vrijeme Drugog svjetskog rata – genocid.
Citati pokazuju u cemu se, na pocetku raspada Jugoslavije, sastojala srpska propaganda. Njen cilj je bio da se, zbog snazenja nacionalisticke politike, zastrase hrvatski Srbi.
Njega se u deset tocaka optuznice tereti za zlocine protiv covjecnosti, krsenje zakona i obicaja ratovanja, te ratne zlocine kao sto su ubojstvo, pritvaranje, mucenje i rusenje sela.
Takodjer je optuzen i zbog toga sto je u svibnju/maju 1995. – u znak odmazde za vojnu akciju kojom je Hrvatska povratila jedan dio vlastite teritorije – naredio granatiranje civilnih ciljeva u Zagrebu.
U vrijeme izbijanja rata, svjedok Rejno Teunens (Reynaud Theunens) – koga je ured tuzilastva angazirao kao analiticara – boravio je u Hrvatskoj, gdje je za duznosnike mirovnih trupa UN-a pisao izvjestaje o aktivnostima hrvatske i srpske strane. Na samom pocetku svog svjedocenja, on je opisao veze izmedju paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba i Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP) Srbije.
U tom kontekstu, Teunens je spomenuo i Dragana Vasiljkovica, poznatijeg kao „Kapetan Dragan“, koji je nedavno uhapsen u Australiji, odakle ce biti izrucen Hrvatskoj, gdje je optuzen za ratne zlocine.
„Postoje pouzdani dokazi koji Kapetana Dragana povezuju ne samo s MUP-om, nego i s centrom za obuku u Golubicima (opstina Knin), gdje su uvezbavani pripadnici specijalnih jedinica policije Republike Srpske Krajine (RSK)“, rekao je Teunens.
Ukoliko se ispostavi da je to tocno, moglo bi se pokazati i kako je citava pobuna u Hrvatskoj zapravo bila kontrolirana iz Beograda, odnosno da njom nisu upravljali samo-organizirani hrvatski Srbi.
Teunens se pozvao i na citate iz knjige u kojoj je posljednji ministar obrane u bivsoj Jugoslaviji, general Veljko Kadijevic, opisao kako je njegovim vojnim snagama (Jugoslavenska narodna armija, JNA) bio povjeren zadatak „oslobadjanja“ i zastite Srba u Hrvatskoj, kao i uklanjanja hrvatskih snaga sa srpskih teritorija.
Svjedok je citirao i Kadijeviceve izjave iz vojnog biltena za listupad/oktobar 1991., u kojima stoji da Srbima u Hrvatskoj prijete neonacisticke snage, odnosno – bas kao u vrijeme Drugog svjetskog rata – genocid.
Citati pokazuju u cemu se, na pocetku raspada Jugoslavije, sastojala srpska propaganda. Njen cilj je bio da se, zbog snazenja nacionalisticke politike, zastrase hrvatski Srbi.
