NEIZVJESNA BUDUĆNOST TRIBUNALA ZA RATNE ZLOČINE

Tribunalima za ratne zločine počinjene u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji ponestaje vremena i novca.

NEIZVJESNA BUDUĆNOST TRIBUNALA ZA RATNE ZLOČINE

Tribunalima za ratne zločine počinjene u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji ponestaje vremena i novca.

Friday, 10 November, 2006
Nakon što su počev od polovine devedesetih potrošili oko dvije milijarde američkih dolara iz fonda međunarodne zajednice, „ad-hoc“ tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu trebali bi u naredne tri godine završiti s radom.



No, glavni tužioci Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) nedavno su izrazili zabrinutost u pogledu blagovremenog završetka svih suđenja.



A ukoliko tribunali ne uspiju u predviđenom roku procesuirati sve slučajeve, nema ni garancije da će Ujedinjene nacije nastaviti da ih finansiraju.



UN je MKSJ-u odobrio budžet za 2006-2007., ali je glavna tužiteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) zabrinuta zbog budućeg finansiranja.



„Pravda nije lanac brze hrane“, kazala je Del Ponteova 29. septembra, na seminaru održanom u Finskoj. Rekla je i da, ukoliko članice UN-a budu obustavile finansiranje Tribunala, „hiljade bošnjačkih žrtava u Evropi nikada neće ostvariti svoju legitimnu potrebu za pravdom“, osim akodrugi izvori – poput Evropske Unije – ne odluče da subvencioniraju sud.



MKSJ je osnovan 1993., a sva suđenja pred njim trebala bi biti završena do isteka 2008. Do 2005. potrošio je skoro milijardu dolara, a novčani iznosi koji mu se dodjeljuju svakih šest mjeseci značajno su uvećani posljednjih godina. Sredstva odobrena za 2006-2007. najveća su do sada i iznose više od četvrtine milijarde dolara.



Osnovan 1994., neposredno nakon genocida u Ruandi, MKSR bi sva suđenja trebao završiti do 2010. Očekuje se da će ukupni troškovi Tribunala za Ruandu do 2007. takođe preći milijardu dolara, pri čemu su i oni sve veći. Budžet za 2006-2007. je tek nešto manji od četvrtine milijarde dolara.



Nekoliko ključnih članica UN-a izrazilo je djelimičnu ili potpunu nespremnost da i nakon utvrđenih datuma nastave da finansiraju oba tribunala.



Rusija se posebno požalila na MKSJ, kojeg je u izjavi UN-u od 9. oktobra nazvala „ispolitiziranim, netransparentnim i skupim tijelom“.



Predstavnik Ruske Federacije naglasio je i da Moskva očekuje da se MKSJ striktno pridržava rokova predviđenih izlaznom strategijom.



„Činjenica da Ratko Mladić, Radovan Karadžić i ostali optuženici još nisu u rukama MKSJ-a ne može biti opravdanje za neograničeni produžetak rada ovog tijela“, rekao je ovaj predstavnik.



U izjavi se navodi i da je sud neobjektivan. Sudije MKSJ-a opisane su kao „pristrasne“, a sugerira se i da bi trebalo pažljivo razmotriti broj osuđenih osoba i dužinu presuđenih kazni u svjetlu etničke pripadnosti okrivljenih.



Nasuprot tome, Ruska Federacija je pohvalila MKSR zbog toga što redovno obavještava UN o svojim potezima i što aktivno radi na blagovremenom okončanju svog mandata.



Čini se da nije samo Rusija umorna od finansiranja tribunala.



„U UN-u se već osjeća zamor zbog finansiranja Tribunala“, kazao je glavni tužilac MKSR-a, Hasan Jalou (Hassan Jallow), na predavanju koje je 4. oktobra održao u Hagu. On je rekao i da se obezbjeđivanje finansijskih sredstava, svaki put kad se Tribunal nađe pred UN-om, pokazalo kao „veliki napor“.



Jalou se nada „okončanju [MKSR-ovog] mandata“ do 2010. uz pomoć nacionalnih sudova, koji mogu preuzeti procesuiranje preostalih slučajeva. No, on ističe kako bi bilo važno da se zadrži neka vrsta sudskog mehanizma koji bi se bavio preostalim pitanjima, kao što su razmatranja slučajeva, zaštita svjedoka i društvena reintegracija zatvorenika.



I MKSJ – prema riječima portparola sekretarijata i sudskih vijeća, Refika Hodžića – raspravlja o načinima da se nezavršeni poslovi privedu kraju. Hodžić dodaje i da je prerano za špekulacije o njihovom finansiranju, napominjući da su rasprave o tome još uvijek u početnoj fazi.



„Moraće se naći neki način“, kaže on. „Svakako će i Tribunal ponuditi prijedlog rješenja.“



No, pitanje je da li će UN htjeti da finansira aktivnosti koje bi trebale obezbijediti mirnu tranziciju pravde od međunarodnih ka domaćim sudovima.



Osim broja procesuiranih slučajeva, te onih koji to nisu, i ukupni rezultati dva tribunala mogu se ispostaviti kao jako važni.



Pitanje Mladićevog i Karadžićevog procesuiranja moglo bi uticati i na stav javnosti o Međunarodnom krivičnom sudu (MKS) – tvrdi Vilijam Pejs (William Pace), visoki zvaničnik Koalicije za Međunarodni krivični sud (KMKS), udruženja nevladinih organizacija koje podržavaju MKS, kao prvi stalni međunarodni sud.



Ukoliko mandat i sredstva kojima sudovi raspolažu budu potrošeni prije nego što pomenuti bjegunci budu privedeni pravdi, to bi se – po Pejsovim riječima – moglo odraziti i na stav međunarodne zajednice u pogledu MKS-ovog potencijala za krivično gonjenje ratnih zločinaca.



MKS i sam iziskuje značajna sredstva, a zamišljen je sa ciljem da procesuira one slučajeve koje nacionalni sudovi ne žele ili ne mogu da procesuiraju. Očekuje se da će se stalni sud starati o svim ratnim zločinima počinjenim nakon 2002. – kada je osnovan – koje ne pokriva nijedan tribunal, niti nacionalni sud.



Skupština država članica, koju čini preko 100 zemalja koje su potpisujući Rimski statut podržale sud, obezbjeđuje budžet MKS-a. Nekoliko ključnih članica UN-a, uključujući SAD, Rusiju, Indiju i Kinu, odlučile su da ne podrže MKS.



Otkako je MKS osnovan, budžet mu se stalno povećava, iako u njegovim haškim sudnicama još uvijek nije počeo nijedan proces.



MKS je 2002. startovao sa budžetom od 30 miliona eura. Do 2004. se iznos povećao na 45 miliona, da bi 2005. troškovi osoblja i otvaranja ureda u Ugandi, Čadu i Sudanu doveli do toga da budžet dostigne gotovo 65 miliona. Procjenjuje se da će sredstva za 2006. biti približno 80 miliona, dok predloženi budžet za 2007. neznatno premašuje 90 miliona, zahvaljujući novim uposlenicima, penzionim troškovima i mogućem porastu broja pritvorenika i suđenja.



S obzirom na nekoliko naloga za hapšenje koji tek treba da budu izvršeni, čini se da će navedeni iznos narednih godina biti još veći.



U posebnim okolnostima, i UN – uz odobrenje Generalne skupštine – može popunjavati fondove suda. Ova vrsta doprinosa bi mogla uslijediti ako bi se Vijeće Sigurnosti MKS-u obratilo sa zahtjevom da istraži određenu situaciju.



I dok članice UN-a poput Rusije i Kine odnedavno uskraćuju podršku tribunalima, izgleda da MKS nailazi na veće razumijevanje svojih donatora. Potpisivanjem Rimskog statuta, sve članice Skupštine država su se saglasile oko podrške sudu.



Međutim, i tribunali i MKS se moraju nositi sa problemom zemalja koje više ne žele da ih finansiraju.



„U vladama, poslije otprilike tri godine, dolazi do smjene ljudi na funkcijama, tako da su vladini eksperti koji su osnovali sudove i preuzeli obaveze odavno otišli, prepustivši finansijske obaveze drugima“, kaže Pejs. „Moguće je zamisliti da će se Azijati i Latinoamerikanci zapitati zbog čega plaćaju tribunale u Africi i Evropi.“



Ovi mjestimični otpori djelimično bivaju anulirani snažnom međunarodnom podrškom koju sudovima pružaju tijela poput UN-a.



Pejs je ulogu Generalnog sekretara UN-a, Kofija Anana (Kofi Annan) – kada je riječ o tribunalima i osnivanju MKS-a – opisao kao „ključnu i veoma dragocjenu“.



Ali, nakon izbora novog generalnog sekretara, južnokorejskog ministra vanjskih poslova Ban Ki-Muna (Ban Ki-moon), tribunali će nastojati da okončaju suđenja pod drugačijim režimom.



Pejs ističe i da postoji „potreba za nastavkom tog odnosa [sa Ban Ki-Munom]“.



Novi generalni sekretar mogao bi odigrati presudnu ulogu u pribavljanju prijeko potrebne političke podrške sudovima, odobravajući dodatna sredstva i ohrabrujući hapšenje odbjeglih optuženika koji žive unutar granica članica UN-a.



Nakon konsultacija koje je potkraj septembra obavio sa Ki-Munom, Pejs je izjavio da je prijatno iznenađen podrškom koju je on izrazio sudovima.



Pejs je rekao i da je Ki-Mun imao i sugestije o tome kako se treba ponašati prema protivnicima MKS-a.



„Glavni način na koji, po njegovoj sugestiji, treba postići promjenu politike tih vlada jeste da sud pokaže da je pravičan i nezavisan, da neće podleći korupciji, zloupotrebi ili politički motiviranim slučajevima“, rekao je Pejs.



Katherine Boyle izvještava za IWPR iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists