SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ TUTA & STELA

Pise: Mirna Jancic iz Haga

Na sudjenju Mladenu Naletilicu "Tuti" i Vinku Martinovicu "Steli" protekle

je sedmice nastupio jos jedan zasticeni svjedok odbrane, tvrdeci da je

Kaznjenicka bojna, kojom je Tuta navodno komandovao, bila osnovana sa

ciljem odbrane "dobra od zla", te da pomenuta jedinica nije pocinila

nikakve zlocine.

Svjedok je potvrdio da su Tutine snage bile formirane kako bi se citava

mostarska oblast zastitila od srpskih napada. Optuzba, s druge strane,

navodi da je Kaznjenicka bojna vrsila progon lokalnih Muslimana. Odbrana

kaze da Naletilic nikada nije komandovao doticnom jedinicom, vec da se

samo ponasao kao njen operativni vodja.

Sudije su postavile pitanje o tome kako je Tuta mogao donositi bilo kakve

odluke ukoliko nije bio stvarni zapovjednik. Svjedok je odgovorio da je

optuzeni vazio za "najinventivnijeg i najkreativnijeg" vojnika, te da je

bio kadar donositi prave odluke.

Svoj operativni polozaj Tuta je u jesen 1992. navodno napustio iz

zdravstvenih razloga, a zamijenio ga je Mario Hrkac. Odbrana tvrdi da je

jedinica ostala poznata po Tuti zbog njegove karizme.

Sljedeci zasticeni svjedok je porekao postojanje ikakvog planiranog napada

na Muslimane u mostarskoj oblasti - sto je suprotno tvrdnjama u optuznici.

On je sudu objasnio kako su muslimanske snage u proljece 1993. blokirale

oblast Jablanice, u okolini Mostara, te da su zatim uslijedile pljacke

prodavnica i ogranicenje slobode kretanja civilnog stanovnistva.Usput,

rekao je svjedok, s obzirom da su Hrvati cinili svega oko deset procenata

cjelokupnog lokalnog stanovnistva, hrvatska ofanziva bi u pomenutoj

oblasti bila neizvodljiva.

Po rijecima svjedoka, Muslimani su u noci 16. aprila 1993. napustili

njegove rodne Doljane, nakon cega su bosnjacke snage upale u selo i ubile

36 civila, a pritvorile njih oko 250. Borbe su se nastavile i u okolini

sela, i hrvatske snage su pobijedile. Zatoceni muslimanski civili iz

Doljana i obliznjih Sovica nisu bili ubijeni, nego su se uputili ka selima

gdje se nisu vodile borbe i gdje su se o njima navodno "starali" lokalni

Hrvati. Hrvati su, kako tvrdi svjedok, najprije odbili da ih "oslobode"

ukoliko Muslimani ne puste zatocene Hrvate na teritoriji pod njihovom

kontrolom.

Kada mu je postavljeno pitanje o rusenju dzamije u Sovicima i spaljivanju

muslimanskih kuca - sto su zlocini za koje optuznica tvrdi da ih je

pocinila Kaznjenicka bojna - svjedok je izjavio da je ta jedinica osudila

pomenuta nedjela, ali da ih nazalost nije mogla sprijeciti. "Mi se toga i

danas stidimo", rekao je sudu. Svjedok je istakao da su su kriminalne

grupacije, nad kojima vojska nije imala kontrolu, pljackale imovinu

nezavisno od nacionalne pripadnosti njenih vlasnika.

Prisjetio se i jedne sale koja je kruzila u to vrijeme, a koju je sada

pred sudom iznio kao cinjenicu. Grupa kriminalaca pljacka autobus pun

civila. Jedna starica uvidi da su lopovi Hrvati i uzvikne: "Djeco! Pa i mi

smo Hrvati!", na sta joj jedan od kriminalaca uzvraca: "Suti baba, niko te

ne pita jesi li Musliman ili Hrvat. Ovo je pljacka, a ne popis

stanovnistva."

U optuznici se takodje navodi da je Kaznjenicka bojna 9. maja 1993.

ucestvovala u ofanzivi protiv muslimanskog stanovnistva u Mostaru. Treci

zasticeni svjedok, tadasnji zapovednik HVO za Mostar, izjavio je da se

pomenuta jedinica u to vrijeme nije nalazila u gradu, napominjuci da Tuta

nije prisustvovao tadasnjim vojnim sastancima. Svjedok je podrzao i

tvrdnju odbrane da je HVO imao naredjenje da stiti muslimanske civile, a

ne da ih protjeruje, dodajuci da ni Stela nije ucestvovao u progonu

Muslimana.