Kao lider Srpske radikalne stranke (SRS), Seselja se po osam tocaka tereti za zlocine protiv covjecnosti, a po sest za krsenje zakona i obicaja ratovanja. Radi se o nedjelima koja su, u razdoblju od 1991. do 1993., pocinjena u Bosni i Hrvatskoj.
Medju optuzbama se navode i zatiranje, ubojstvo, mucenje, deportacija, prisilno raseljavanje stanovnistva, kao i nemilosrdno unistavanje javne i privatne imovine.
Usprkos cinjenici da mu sud to ne dozvoljava, bivsi politicar i dalje zahtjeva da se brani samostalno. On se zalaze za preusmjeravanje financijskih sredstava, koja bi po njegovom misljenju trebalo uskratiti braniocu koji mu je sluzbeno dodeljen.
Tako u podnesku stoji: „Nije li svakome jasno da umjetna pozicija branioca ’u pripravnosti’ prakticno rezultira nezakonitim pristupom fondovima Ujedinjenih naroda?“ A u nastavku se izrazava i zabrinutost zbog toga sto Tajnistvo Tribunala „pljacka“ UN.
U svom drugom zahtjevu, uperenom protiv sluzbenog branioca, Seselj pak insistira na tome da „kao doktor pravnih nauka s visegodisnjim iskustvom“ on sam predstavlja „najpogodniju . . . osobu“ za vodjenje vlastite obrane.
Usprkos tome, sam taj zahtjev – koji je podnesen u vidu gusto kucanog teksta dugog devet stranica – ne samo da nema uobicajenu pravnicku formu, nego ne odaje ni bilo kakvo advokatsko iskustvo.
Seselj je na ovotjednoj statusnoj konferenciji rekao i da ce, poslije tri godine provedene u pritvoru, „insistirati“ i na tome da sudjenje pocne sto prije.
Postupak koji je protiv njega pokrenut odlagan je na zahtjev tuzilastva, koje se zalagalo da se Seselju sudi zajedno s jos trojicom visokih srpskih funkcionara – Milanom Marticem, Jovicom Stanisicem i Frankom Simatovicem. Taj zahtjev je u studenom/novembru 2005. odbijen, da bi vec sljedeceg mjeseca pocelo sudjenje Marticu.
Sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) uvjeravao je Seselja da je i sam zabrinut zbog toga sto sudjenje nikako da pocne, obecavsi mu da ce odluka o pisanim zahtjevima koje je on u medjuvremenu podnio biti saopcena do kraja tjedna.