Komentar: Suroi kao politicar

Suroi ce mozda imati vatreno krstenje u politici, ali bi vremenom mogao igrati uticajnu ulogu na domacoj politickoj sceni.

Komentar: Suroi kao politicar

Suroi ce mozda imati vatreno krstenje u politici, ali bi vremenom mogao igrati uticajnu ulogu na domacoj politickoj sceni.

Monday, 21 February, 2005

Skorasnja najava da Veton Suroi, izdavac vodeceg kosovskog dnevnog lista "Koha Ditore", ulazi u politiku otvara prostor za razmisljanje o implikacijama ovakvog poteza za politicku scenu na Kosovu.


Suroi je rekao da ce se pridruziti gradjanskom pokretu "Ora", koji ce uzeti ucesca na opstim izborima na Kosovu za koje se ocekuje da ce se odrzati u oktobru.


Ovo se moze smatrati dobrom vescu u smislu da to nesumnjivo ukazuje na rasireno nezadovoljstvo javnosti politickim liderima, kao i na njihov neuspeh u suocavanju sa kosovskom krizom koja ponovno eskalira.


Svakim danom postaje sve uocljivija urgentna potreba na kosovskoj politickoj sceni za alternativom u odnosu na dva velika stranacka bloka kako bi se pruzio siri izbor glasacima na parlamentarnim izborima ove jeseni.


Ta dva politicka bloka su Demokratski savez Kosova, LDK, najdugovecnija partija osnovana 1989. godine, i stranke "ratnog" bloka, koje su nastale od Oslobodilacke vojske Kosova, OVK, posle oruzanog sukoba 1999. godine. To su Demokratska partija Kosova, PDK, i Savez za buducnost Kosova, AAK.


Kosovu je sada ocajnicki potrebna nova opcija koja bi ponudila ne samo jedan drugi koncept upravljanja pokrajinom, vec i otpor postojecem stanju kao i sveze inicijative razlicite od staromodnih romanticnih, folklornih ili kvazi-patriotskih ideja koje smo do sada imali prilike da vidimo na Kosovu.


Upravo je to razlog sto bi Suroijeva transformacija iz novinara u politicara mogla uneti jedan novi kvalitet na politickoj sceni.


Prosirivanje politickog izbora pre izbora bi moglo predstavljati izazov onim liderima koji su izgubili osecaj za realnost u regionu, a do sada su jedino uspeli da se obaviju aurom velicine – ali bez previse kritickog preispitivanja.


S druge strane, Suroijev politicki debi se moze tumaciti i kao losa vest. To, pogotovo, vazi za novinarstvo jer je on cak potrebniji jos uvek nezrelom novinarstvu na Kosovu nego deformisanoj i korumpiranoj politickoj sceni.


Takodje je verovatnije da ce Suroi brze "izgoreti" u politici nego u novinarstvu.


Potencijalna korist koju moze imati od svog politickog angazmana – i obratno – znatno je varljivija i manje jasna od koristi koje kosovsko novinarstvo vec ima od Suroia; i obratno.


Ako bi on, ipak, pozeleo da se vrati novinarstvu, uvidece da je takva promena znatno teza nego sto je to prelaz iz novinarstva u politiku.


Cinjenica da je Kosovu ocajnicki potrebna nova politicka alternativa ne znaci da LDK i PDK nisu vise potrebni.


Naprotiv, stvaranje treceg puta – respektabilne alternative dvema glavnim strankama – pomoglo bi proces demistifikovanja kosovske politike.


Time bi se ove dve partije naterale na reforme i to ne samo zbog toga sto se njihov medjusobni sukob do sada pokazao jalovim, vec i zbog pritiska koji ce na njih vrsiti treca politicka snaga.


Na pocetku, nece biti lako Suroiu da se pozabavi svojim novim kolegama u politici. Mnoge od njih je kritikovao kao novinar.


Sada ce se naci u centru javne paznje i bice ranjiviji zbog napada sa svih strana kao i svaki drugi politicar. Iskusice istu sudbinu kao i oni koji su nekada bili redovni gosti u njegovim novinarskim kolumnama.


Njegova nova profesija ce ga uciniti ranjivim u odnosu na mnoge druge kolege u novinarstvu koji se osecaju inferiornim u odnosu na njega, i koji nece oklevati da iskoriste prvu priliku da mu se osvete.


Suroiu nece biti lako jer peti se stepenicama uspeha u politici nije samo stvar pojedinca kao sto je to slucaj u izdavastvu.


Profesija koju on napusta pretpostavlja izvestan stepen individualnosti u kombinaciji sa izvesnom arogancijom i hrabroscu da se sve izdrzi.


Politika je potpuno razlicita igra u odnosu na novinarstvo. U ovom svetu, individualizam – cak i kada je zasnovan na cvrstom uverenju da ste korak ispred ostalih – obicno je kratkog veka. I cesto se okoncava neuspehom.


Ismet Hajdari je kolumnista kosovskog nedeljnika "Java".


Frontline Updates
Support local journalists