Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ZASTRASUJUCI POPIS OPTUZBI

Jednog od nekadasnjih vodja albanske gerile– zajedno s njegovim suradnicima – tereti se za progon Srba, ali i Albanaca
By Michael Farquhar

Doskorasnji kosovski premijer, Ramus Haradinaj (Ramush Haradinaj), stigao je ovoga tjedna u Hag, gdje ce mu se suditi za sudjelovanje u brutalnoj kampanji progona, mucenja i ubijanja vise desetina Srba, Roma, kao i Albanaca. Rijec je o zlocinima pocinjenim tokom 1998.


Haradinaj se s duznosti povukao 8. ozujka/marta, da bi se sljedeceg dana predao Tribunalu Ujedinjenih nacija, koji ga po 37 tacaka tereti za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja.


Optuznicom objavljenom 10. ozujka/marta doveden je u pitanje drzavnicki i braniteljski ugled borca za nezavisnost koji je okrivljeni – barem medju pripadnicima albanske vecine na Kosovu – uzivao tokom posljednjih godina.


Tuzioci navode da je Haradinaj, kao jedan od vrhovnih zapovjednika Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), odgovoran za okrutnu strategiju protjerivanja Srba koja je, u cilju uspostavljanja albanske dominacije na zapadnom Kosovu, primjenjivana potkraj devedesetih.


Okrivljeni je navodno prisustvovao premlacivanjima i mucenjima zatvorenika, a bio je i svjedok izdavanju naredbi za njihovu likvidaciju.


Tereti se i za osobno sudjelovanje u otmici dvojice Albanaca koji su naknadno nadjeni mrtvi.


Haradinaj je optuzen zajedno sa svojom dvojicom tadasnjih suradnika: Lahijem Brahimajem, koji je navodno bio zaduzen za kontakt izmedju glavnog i lokalnih stabova OVK-a; te Idrizom Baljajem (Idriz Balaj), koji je, prema optuznici, zapovijedao specijalnom jedinicom “Crni orlovi”.


Brahimaja i Baljaja tereti se po 35 tocaka. Poput Haradinaja, i oni su pozvani na odgovornost usprkos tome sto nisu neposredno sudjelovali u svim navedenim zlocinima – u optuznici se, naime, navodi da su i oni aktivno sudjelovali u “zajednickom zlocinackom poduhvatu”.


Tuzioci tvrde da se radi o zlocinima pocinjenim nakon sto su formacije pod Haradinajevim zapovjednistvom potkraj ozujka/marta 1998. nedaleko od zapadne granice s Albanijom otpocele kampanju zauzimanja takozvane “operativne zone Dukadjin”.


Nakon sto su u rujnu/septembru iste godine Srbi ponovo preuzeli kontrolu nad tom oblascu, srpski su forenzicari otkrili vise desetina leseva, za koja se kasnije ispostavilo da pripadaju srpskim, romskim i albanskim civilima koji su se tokom prethodnih pet mjeseci vodili kao “nestali”.


U optuznici se spominju i otmice civila koje su u tom razdoblju izvrsili pripadnici OVK-a. U vecini slucajeva, te otete osobe nikada nisu pronadjene.


Prema navodima tuzilastva, u sibnju/maju 1998. pripadnici OVK-a uhapsili su Srbina Ivana Zarica, kao i Albance Agrona Berisu (Agron Berisha) i Burima Bejtu; smjestili su ih u improvizirani zatvorski centar u Jablanici (Jabllanice).


Haradinaj je navodno bio prisutan kada je Baljaj Zaricu odsjekao uho, nakon cega je Brahimaj – takodjer u Haradinajevom prisustvu – oglasio da ce uslijediti i “izdavanje dokumenata za Drenicu” (sto je u slengu znacilo: izvansudska likvidacija). Zrtve su odvedene u nepoznatom pravcu i nakon toga im se gubi svaki trag.


Potkraj srpnja/jula, Haradinaj je, zajedno s jednim vojnikom OVK-a, organizirao otmicu dvojice Albanaca – Hajrulaha Gasija (Hajrullah Gashi) i Isufa Hodze (Isuf Hoxha) – iz autobusa koji se kretao u pravcu Maliseva. Tijela otetih, na kojima je bilo i tragova nasilja, kasnije je otkrila srpska policija.


Takodje u srpnju/julu, pripadnici OVK-a uhapsili su jos jednog Albanca – Nasera Liku – i to samo zbog toga sto je navodno podrzavao Demokratski savez Kosova (DSK), suparnicki albanski pokret koji se zalagao za pasivan otpor vladi u Beogradu.


Lika je potom odveden u Jablanicu, gdje je Haradinaj navodno vojnicima rekao: “Doveli ste ga ovamo, pa sad i uradite svoj posao.”


Nakon prijetnji pistoljem i batina od kojih se Lika srusio na pod, Haradinaj ga je navodno scepao za kosu, povukao mu glavu i udario ga po licu. Zatocenik je tek poslije tri tjedna uspio pobjeci iz zatvora.


Tvrdi se da je jablanickim zatvorskim objektom zapovijedao Brahimaj, koji je inace i Haradinajev bliski rodjak. Osim za spomenute zlocine, nejga se zajedno sa Baljajem tereti i za sudjeloavnje u citavom nizu drugih.


Navodno je Baljaj prisustvovao i izuzetno brutalnom incidentu u kojem je jednom od pritvorenika odsjecen nos. Tuzioci tvrde da je nakon toga spomenutoj zrtvi i jos dvojici zatvorenika osobno Baljaj nozem nanosio povrede po vratu, rukama i nogama, da bi ih onda posipao solju i zasivao. A onda ih je obmotao u bodljikavu zicu, utiskujuci im bodlje u tijelo, jednom od njih i u oko.


Sva trojica su zatim vezana i Baljajevim vozilom odvezena u pravcu Radonjickog jezera, do mjesta gdje je srpska policija kasnije otkrila najvecu masovnu grobnicu. Potom su nestali, i pretpostavlja se da su mrtvi.


Baljaj je navodno i silovao jednu zenu, nakon sto ju je saslusao zbog navodne suradnje sa srpskom policijom i vojskom. Ta zrtva bi sada trebalo da se pojavi kao svjedokinja na sudjenju.


Od 2002. Baljaj se na Kosovu nalazi na odsluzenju zatvorske kazne u trajanju od 15 godina, na koju je osudjen zbog toga sto je sa jos cetvoricom pripadnika OVK-a 1999. sudjelovao u ubojstvu cetvorice vojnika suparnickih Oruzanih snaga Republike Kosovo (OSRK).


Nakon sto je osudjen, u dva odvojena incidenta na podrucju grada Peci (Peja), ustrijeljena su dvojica svjedoka optuzbe. Treci je tokom 2003. prezivio pokusaj atentata.


Ostalo je nerazjasnjeno jesu li ti napadi bili povezani s organiziranim kriminalom, ili se pak radilo o odmazdi zbog svjedocenja.


Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.