Tribunal razmatra prepustanje sudjenja za Medacki Dzep

Tribunal razmatra prvi formalno podnesen zahtjev za prepustanje sudjenja optuzeniku srednjeg ranga zemlji u kojoj su navodni ratni zlocini pocinjeni. U konkretnom slucaju, u pitanju je – Hrvatska.

Predstavnici tuzilastva su ovog ljeta objavili kako ce se zaloziti da lokalno sudstvo preuzme slucaj dvojice zapovjednika hrvatske vojske, Rahima Ademija i Mirka Norca, koje se terete za zlocine pocinjene tokom operacije Medacki dzep, u kojoj je poginuo veliki broj srpskih civila, dok je znatan dio stanovnistva protjeran.

To je i formalno potvrdjeno 7. rujna/septembra, kada je predsjednik Tribunala Teodor Meron (Theodor Meron) najavio da ce novo sudsko vijece razmotriti spomenuti zahtev glavne tuziteljice Karle del Ponte (Carla Del Ponte).

Suci Alfons Ori (Alphons Orie), O-Gon Kvon (O-Gon Kwon) i Kevin Parker (Kevin Parker) preuzeli su odgovornost za predstojeca saslusanja i odlucivanje o tome hoce li spomenuti sudski proces biti proslijedjen Zagrebu.

Proslijedjivanja predstavljaju vrlo vazan dio takozvane izlazne strategije Tribunala. Ranije ove godine, Vijece sigurnosti pozvao je Tribunal i Ured glavnog tuzioca da “razmotri pitanje preopterecenosti, i to prije svega tako sto ce utvrditi koja sudjenja treba da budu nastavljena, a koja bi trebalo prepustiti kompetentnim nacionalnim instancama”.

Prema Pravilu 11bis Statuta Tribunala, sudski slucaj moze biti prepusten vlastima zemlje na cijoj je teritoriji zlocin pocinjen, u kojoj je optuzeni uhapsen ili koja je nadlezna, voljna i spremna to prihvatiti.

Medjutim, ovog tjedna je u Tribunalu doslo do odredjene zabune, jer je Ured tuzilastva zatrazio da jos jednom lokalnom sudskom vijecu za ratne zlocine – koje pritom jos uvijek nije pocelo s radom – bude takodjer prepusten jedan slucaj srednjeg ranga.

Od Tribunala je, naime, zatrazeno da prepusti i slucaj Zeljka Meakica i ostalih koji su optuzeni za zlocine pocinjene u logorima Omarska i Keraterm. Potonji bi slucaj trebalo da predje u nadleznost bosanskog suda za ratne zlocine, koji je jos uvijek u osnivanju. Radi se o potpuno novoj instituciji unutar domaceg drzavnog suda.

Spomenuti sud za ratne zlocine, kako se ocekuje, nece poceti s radom prije sijecnaj/januara 2005.; veliko je pitanje hoce li i do tada biti izvrsene sve neophodne pripreme. Jos uvijek nije imenovano sudsko vijece koje bi odlucivalo o pitanju proslijedjivanja spomenutog slucaja Bosni.

Slicnih prepreka ne bi trebalo biti kada je rijec o sudjenju Ademiju i Norcu, koji su obavljali duznost zapovjednika hrvatske vojske za Gospicku vojnu oblast, odnosno zapovjednika Seste gardijske brigade, i koje se tereti za umjesanost u ubojstva i progone srpskih civila iz Medackog dzepa. Rijec je o zlocinima koji su se odigrali potkraj 1993.

Doticna su dvojica vojnih starjesina optuzena za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja, ukljucujuci i teror nad srpskim stanovnistvom spomenute oblasti, sakacenje i skrnavljenje tijela jedne zene, kao i javno pogubljenje druge – Boje Vujnovic, koja je navodno ziva spaljena.

U optuznici stoji da su Ademi i Norac znali ili imali razloga znati da su se navedeni zlocini dogodili, te da nisu preduzeli nista kako bi ih sprijecili i kaznili one koji su ih pocinili. Obojica optuzenika su porekli sve optuzbe.

Medacki dzep predstavlja malu, ruralnu oblast, juzno od hrvatskog grada Gospica, koja je zauzimala svega oko pet kvadratnih kilometara teritorije samoproklamirane Republike Srpske Krajine (RSK). Prije napada koji su u rujnu/septembru 1993. izvrsile hrvatske snage, u selima Divoselo, Citluk, te dijelovima Pocitelja i drugih manjih naseobina, zivjelo je oko 400 ljudi.

Hrvatski je napad poceo 9. rujna/septembra granatiranjem spomenute oblasti. Nakon dvodnevnih borbi, sva su sela bila zauzeta. Medjutim, tjedan dana kasnije, uz medjunarodno je posredovanje postignut sporazum o prekidu vatre, koji su potpisali i srpski i hrvatski vojni predstavnici.

Po tom sporazumu, koji je na snagu stupio 15. rujna/septembra, hrvatske su se snage povukle iz doticne oblasti dva dana kasnije, prepustajuci je vojnim snagama Ujedinjenih naroda (UNPROFOR).

Tada je otkriveno da je tokom opisane ofanzive hrvatske vojske najmanje 29 lokalnih civila (uglavnom zena i starijih osoba), zajedno s petoricom srpskih vojnika koji su se predali, bilo ubijeno, te da je veliki broj njih tesko ranjen.

Prema optuznici, vecina gradjevinskih objekata u Medackom dzepu – 164 kuce i 148 stala – unisteno je mecima i eksplozivom, i to tokom ona dva dana nakon proglasenja primirja, a prije povlacenja hrvatskih snaga.

U optuznici se takodjer navodi da je imovina srpskih civila opljackana ili unistena, da su poljoprivredni strojevi onesposobljeni, te da je stoka pobijena, a bunari zagadjeni. Tako je citavo podrucje postali prakticni nenastanjivo za preostalo srpsko stanovnistvo.

Ademiju i Norcu pripisana je kako individualna, tako i zapovjdna odgovornost za sve te zlocine.

Svaki se sudski postupak kojim je obuhvacen Norac – koji se trenutno nalazi u Hrvatskoj, gdje po sasvim drugom osnovu izdrzava zatvorsku kaznu – pritom ispostavlja kao kontroverzan, buduci da veliki postotak Hrvata tog bivseg generala, starog 36 godina, jos uvijek dozivljava kao nacionalnog heroja.

Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Londonu.