Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

TOKSIKOLOZI: NEMA NAGOVJEŠTAJA DA JE MILOŠEVIĆ BIO TROVAN

I pored svega, preliminarni izvještaj nizozemskih stručnjaka ostavlja mnoge nedoumice.
By Michael Farquhar
Toksikolozi koje je angažirala nizozemska vlada nisu pronašli nikakve znake da je bivši jugoslavenski predsjednik, Slobodan Milošević – koji je prošlog vikenda nađen mrtav u ćeliji Tribunala – bio trovan.



U preliminarnom izvještaju objavljenom 17. ožujka/marta, nizozemski su specijalisti objavili i da nisu pronašli ni tragove Rifampicina, čija je prisutnost potvrđena pri jednom ranijem ovogodišnjem pregledu. Radi se o antibiotiku koji pacijentu nije bio prepisan i koji je poznat po tome što anulira efekte lijekova za hipertenziju koje je Milošević uzimao.



U pismu koje je, neposredno uoči smrti – čiji je uzrok, kako je utvrđeno autopsijom, bio srčani udar – uputio ruskoj vladi, Milošević je iznio sumnje da mu je spomenuti lijek bio davan u namjeri da mu se ugrozi zdravlje.



S druge strane, pojavile su se i brojne spekulacije da je Milošević samoinicijativno uzimao Rifampicin u nastojanju da manipulira svojim zdravstvenim stanjem kako bi uvjerio suce da mu dozvole odlazak na liječenje u Moskvu.



Kontroverze su dodatno pojačane indicijama da je još od 2004. Milošević – protivno pravilima koja vladaju u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda u primorskom odmaralištu Sheveningenu –imao pristup lijekovima i alkoholu.



Usprkos tome što je u njemu saopćeno da nijedan od lijekova čiji su tragovi nakon smrti pronađeni u Miloševićevom organizmu nije bio prisutan „u toksičnoj koncentraciji“, posljednji izvještaj svakako neće presudno pridonijeti stišavanju rasprave.



Budući da Rifampicin brzo nestaje iz organizma, eksperti tvrde da su testovi pokazali samo to da spomenuti lijek nije uziman „posljednjih nekoliko dana“ uoči smrti.



Na konferenciji za štampu sazvanoj da bi se saopćili toksikološki nalazi, predsjednik Haškog tribunala, sudac Fausto Pokar (Fausto Pocar), obavijestio je novinare kako je i ekipa ruskih patologa koja je pregledala izvještaj o Miloševićevoj autopsiji zadovoljna, odnosno da tvrdi kako su pretrage obavljene „na najvišoj razini“ i kako se „u potpunosti slaže“ s njihovim rezultatima.



Prenesene su i identične ocjene dvojice srpskih patologa koji su i sami prisustvovali autopsiji.



Sudac Pokar je ponovio kako ima „puno povjerenje“ u profesionalizam osoblja iz pritvorske jedinice UN-a, uključujući i upravnitelja Timoti Mekfadena (Timothy McFadden). Napomenuo je i kako su česte inspekcije koje su u objektu obavljali nezavisni organi potvrdile da su uvjeti koji ondje vladaju „na najvišoj mogućoj razini“.



Nova provjera trebala bi – kako je rekao – biti obavljena sljedećeg tjedna, a u sklopu nastojanja da se osigura transparentnost.



Ali, u središtu pažnje nije samo osoblje pritvorske jedinice.



Materijal koji su sudu još u kolovozu/augustu 2004. proslijedili liječnici pokazuje da je Milošević koristio i jedan lijek protiv anksioznosti, koji također nije bio na popisu prepisanih. A kad mu je bilo postavljeno pitanje o tome, Milošević je odlučno poricao da uzima taj lijek.



Nakon Miloševićeve smrti, dva anonimna dužnosnika suda izjavila su za novinsku agenciju Asošijeted Pres (Associated Press) da nedavno nije bilo učinjeno ništa nakon što je Mekfaden osobno upozorio Tribunal kako – s obzirom na činjenicu da su u zatvorskoj ćeliji pronađeni prokrijumčareni ljekovi i alkohol – ne može jamčiti za optuženikovo zdravlje.



Problem je očito nastao zbog toga što je Miloševiću – da bi mu se omogućila priprema obrane – na raspolaganje bila stavljena i prostorija s telefonom u kojoj se susretao sa svjedocima i razgovarao o svjedočenjima.



Na posljednjoj pres-konferenciji sudac Pokar je priznao da sedamdesetak svjedoka – koliko ih se susrelo s Miloševićem – svakako nisu bili pretresani na način kako je to činjeno s običnim posjetiocima.



Konferencija je okončana nizom oštrih pitanja koja su postavljali novinari koji su željeli saznati što je učinjeno pošto su se pojavile indicije da je režim Miloševićevog pritvora ozbiljno oslabljen.



Tajnik Tribunala Hans Holcijus (Hans Holthuis) insistirao je na tome da je, u svjetlu otkrića do kojih se došlo u kolovozu/augustu 2004., Milošević bio pod „neprekidnim i djelotvornim nadzorom“.



Upitan o tome kako je Tribunal reagirao na otkriće Rifampicina u uzorku krvi koji je od Miloševića uzet 12. siječnja/januara, Holcijus je odgovorio da su ti rezultati „tek nedavno postali predmet naše pažnje“.



Prosleđivanje informacije nadležnim sucima obavljeno je, putem tajništva, „istoga trenutka“.



Međutim, budući da je bilo potrebno „izvjesno vrijeme“ da i sam izvještaj pristigne, „nikakve aktivnosti nisu bile poduzete“.



Za istragu o Miloševićevoj smrti nadležan je potpredsjednik Tribunala, sudac Kevin Parker, koji je pak najavio kako će, da bi se odgovorilo na neka od pitanja koja su se u međuvremenu pojavila, biti potrebna višetjedna ispitivanja.



Nove informacije od nizozemskih toksikologa očekuju se krajem idućeg tjedna.



Michael Farquhar je izvještač IWPR-a iz Londona.