Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SVJEDOK OPISUJE KOMANDNU STRUKTURU OVK-a

Bivši načelnik generalštaba OVK-a tvrdi da su pobunjeničke snage bile dobro organizirane i disciplinirane.
By Aleksandar Roknić
Bivši starješina Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) izjavio je ove sedmice na suđenju šestorici visokih srpskih zvaničnika da su pobunjeničke snage djelovale po principu strogog lanca komandovanja.



Bislim Zirapi (Bislim Zyrapi), bivši načelnik generalštaba OVK-a, izjavio je kako je u periodu od novembra 1998. do aprila 1999. – dok je obavljao pomenutu dužnost – to bila dobro organizirana grupa, u kojoj se kažnjavalo svako kršenje discipline.



Zirapi je svjedočio na suđenju bivšem srbijanskom predsjedniku Milanu Milutinoviću, bivšem potpredsjedniku jugoslovenske vlade Nikoli Šainoviću, bivšem načelniku generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ) Dragoljubu Ojdaniću, te policijskim i zvaničnicima VJ-a – Sretenu Lukiću, Nebojši Pavkoviću i Vladimiru Lazareviću.



Njih šestorica se terete za ratne zločine zbog navodnih postupaka srpskih snaga tokom 1999., u vrijeme kosovskog sukoba.



U optužnici se opisuje kako je OVK, koja je nastala polovinom devedesetih, otpočela „kampanju oružane pobune i nasilnog otpora srpskim vlastima“.



Srpske snage su postale još agresivnije i „stupile su u kampanju protiv OVK-a tokom koje su primjenjivale prekomjernu i neselektivnu silu protiv albanskih građana Kosova“, navodi se u optužnici. Rezultat je – zaključuje se – bio taj da su mnogi kosovski Albanci bili raseljeni po Kosovu ili da su napustili pokrajinu.



Sva šestorica okrivljenih porekla su odgovornost za zločine za koje se terete, uključujući ubijanje više stotina kosovskih Albanaca, progon na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, te deportaciju oko 800,000 građana.



Kao bivši oficir stare Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) i bosanske vojske (Armija Bosne i Hercegovine, ABiH) Zirapi se OVK-u priključio u maju 1998., da bi šest mjeseci kasnije bio unaprijeđen u načelnika generalštaba.



On je opisao kako je OVK od male, gerilske grupe, tokom 1998. prerasla u veću, bolje organiziranu silu, te kako je do marta 1999. već brojala približno 17,000-18,000 ljudi.



Zirapi je prethodno, u novembru prošle godine, svjedočio i na suđenju bivšem zapovjedniku OVK-a, Fatmiru Ljimaju (Fatmir Limaj), dok je sada izložio komandnu strukturu i organizaciju OVK-a.



Bilo je planirano da naređenja jedinicama stižu iz vojnog generalštaba, lociranog na planini Beriša, u selu Divjak.



U stvarnosti, međutim, lokalni komandanti su na terenu izdavali naređenja, rekao je on.



Postojao je i vojni sud pri generalštabu, zbog discipliniranja vojnika i oficira koji se nisu pridržavali vojnih pravila ili Ženevskih konvencija, a kršenje tih pravila istraživala je vojna policija.



Zirapi je sudskom vijeću rekao kako je lokalnim komandantima naredio da preduzmu oštre mjere protiv onih oficira i vojnika koji su zloupotrebili moć.



„Nikad nisam bio obaviješten o zločinima koje su počinili pripadnici OVK-a, ali sam čuo glasine o zločinima i ubistvima albanskih civila koji su sarađivali sa srpskim snagama“, rekao je on.



Snage OVK-a postavljale su zasjede srpskoj policiji, rekao je on, a napadale bi i policijske kontrolne punktove širom Kosova, ali samo ako su im mijenjane lokacije i ukoliko bi im se našli na putu.



Kada ga je tužilac upitao kako je grupa finansirana, svjedok je odgovorio da je OVK dobijala donacije od dobrotvornih organizacija, kao i podršku iz fonda Otadžbina Zove, koji je djelovao iz inostranstva.



„Ni ja, ni ostali vojnici, nismo primali platu, jer je OVK bila volonterska organizacija“, rekao je on.



Tokom unakrsnog ispitivanja, odbrana je pokušala dokazati da je OVK tokom 1998. i prva tri mjeseca 1999. redovno izvodila napade na srpsku policiju.



Da bi potkrijepila tu tvrdnju, predočila je izvještaje kosovske misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OESS), u kojima se navode detalji o zasjedama OVK-a za pripadnike srpske policije.



Ali Zirapi je tvrdio da se ne sjeća nijednog takvog incidenta.



Ojdanićev advokat Norman Sepenuk pokušao je da pokaže da srpske snage nisu izvodile civile iz kuća, već da im je OVK naredila da napuste svoja sela.



Zirapi je priznao da se to ponekad događalo.



Desilo se to i u martu 1999. kada je OVK stanovnicima sela Belanica naredila da napuste svoje domove i zajedno s vojnicima OVK-a krenu na planinu Beriša.



„To selo smo evakuirali iz sigurnosnih razloga“, rekao je Zirapi, objašnjavajući da su srpske snage u toj oblasti pokrenule ofanzivu, nakon što su počeli vazdušni udari NATO-a na Jugoslaviju,.



No, uprkos naredbi, veliki je broj civila odlučio da ostane u selu – rekao je on.



Prethodno je ove sedmice albanski novinar iz Belanice, Sefcet Zogaj, svjedočio o tome kako je zajedno sa ostalim stanovnicima tog sela 1. aprila 1999. bio deportovan od strane srpskih snaga, koje su pobile 150 ljudi. Međutim, priznao je da tim navodnim ubistvima ipak nije lično prisustvovao.



Suđenje se nastavlja naredne sedmice.



Aleksandar Roknić je izvještač IWPR iz Haga.