Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SVJEDOK GOVORI O UNIŠTAVANJU ISLAMSKIH VJERSKIH OBJEKATA

Ekspert za kulturu odbacio je tvrdnje da su džamije oštećene u napadima NATO-a ili sukobima Srba i OVK-a.
By Aleksandar Roknić
Na suđenju šestorici nekadašnjih visokih srpskih zvaničnika, jedan stručnjak za kulturne i istorijske spomenike svjedočio je ove sedmice o uništavanju islamskih vjerskih objekata na Kosovu u vrijeme trajanja tamošnjeg sukoba.



Riječ je o Andrašu Ridlmajeru (Andras Riedlmayer), specijalisti za otomansko kulturno naslijeđe sa Univerziteta Harvard, koji je sudijama rekao da je od 607 džamija, koliko ih je na Kosovu postojalo prije sukoba (1998-1999.), njih oko 225 uništeno ili oštećeno.



Sudi se bivšem srbijanskom predsjedniku Milanu Milutinoviću, bivšem potpredsjedniku jugoslovenske vlade Nikoli Šainoviću, bivšem načelniku generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ) Dragoljubu Ojdaniću, te policijskim i zvaničnicima VJ-a – Sretenu Lukiću, Nebojši Pavkoviću i Vladimiru Lazareviću. Zajedno sa njima optužen je i bivši zamjenik ministra unutrašnjih poslova, Vlastimir Đorđević, koji se od 2004. nalazi u bjekstvu i za koga se vjeruje da se skriva u Rusiji.



Pomenutoj šestorici se pripisuje odgovornost za ratne zločine počinjene na Kosovu, uključujući prisilnu deportaciju preko 800,000 kosovskih Albanaca u Albaniju, kao i za „uništavanje ili namjerno nanošenje štete i pustošenje vjerskih objekata kosovskih Albanaca“.



U optužnici se navodi da su „snage SRJ-a [Savezne Republike Jugoslavije] i Srbije sudjelovale u masovnoj i sistematskoj kampanji uništavanja imovine albanskih građana Kosova“.



„To je učinjeno masovnim granatiranjem gradova i sela; spaljivanjem i uništavanjem imovine, uključujući . . . kulturne spomenike i svetilišta“, dodaje se u optužnici.



Srpske i jugoslovenske snage terete se za „nemilosrdno uništavanje vjerskih objekata kosovskih Albanaca, te sistematsko nanošenje štete i uništavanje“ kulturnih spomenika i muslimanskih svetilišta. „Džamije su granatirane, spaljivane i dizane u vazduh širom pokrajine“, u nekoliko gradova i sela, uključujući i selo Bela Crkva.



U svom izvještaju pod naslovom „Uništavanje kulturnog naslijeđa na Kosovu 1998-1999.“, Ridlmajer je opisao kako je za vrijeme trajanja konflikta i devet rimokatoličkih, kao i gotovo 80 srpskih pravoslavnih crkava takođe bilo oštećeno ili uništeno.



Tokom trodnevnog svjedočenja, Ridlmajer je sudijama objasnio kako je zajedno sa svojim kolegom sa Harvarda – stručnjakom za arhitekturu, Endrjuom Heršerom (Andrew Herscher) – istražio navode jugoslovenskih vlasti sadržane u publikaciji „Bela knjiga: Zločini NATO-a u Jugoslaviji“, koja je nastala na temelju istraživanja provedenih od strane jugoslovenskih federalnih i lokalnih vladinih organa.



U „Beloj knjizi“ se iznosi teorija po kojoj su neke džamije i srpske pravoslavne crkve na Kosovu uništene prilikom vazdušnih udara NATO-a.



Ta tvrdnja, po rečima svjedoka, naprosto nije tačna.



Ridlmajer je u periodu od 1999. do 2001. Kosovo posjetio u tri navrata, obilazeći džamije na čitavom tom području.



On je rekao kako je, na temelju onoga što je zapazio, zaključio da najveći broj oštećenja nije nastao kao posljedica napada iz vazduha. U prilog te teze govori pored ostalog i to što zgrade oko džamija nisu pretrpjele oštećenja.



Ridlmajer je odbacio i tvrdnju odbrane da su džamije uništavane tokom sukoba između srpskih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).



Svjedok je rekao da je prilikom svoja tri kosovska istraživanja razgovarao i sa ljudima iz lokalnih zajednica, koji su prisustvovali napadima na džamije.



Ti civili su mu rekli da su mnoga oštećenja nastala kao rezultat napada srpske policije i vojske, te da su munare uglavnom uništavane dinamitom i granatama.



Rečeno mu je i da ih je nekoliko sravnjeno sa zemljom, ili porušeno buldožerima.



Ridlmajer je opisao kako je obišao jednu oštećenu džamiju u selu Crnoljevo, u kojoj je zatekao 20 islamskih knjiga koje su uništene i na koje je urinirano.



Timovi odbrane šestorice optuženika pokušali su da pokažu da je Ridlmajer pristrasan, tvrdeći da njegov izveštaj nije objektivan, budući da se pretežno usredsređuje na štetu koja je nanesena islamskim kulturnim objektima.



Ridlmajer je porekao te navode.



Prilikom unakrsnog ispitivanja, Aleksandar Aleksić – branilac Nebojše Pavkovića, koji je u vrijeme navodnih zločina bio komandant Treće armije VJ-a – pokušao je da dokaže da su se neke džamije našle na udaru zato što su u njima boravili pripadnici OVK-a.



Zbog toga su na njih izvršeni napadi, što je teorija u prilog koje – po Aleksićevim riječima – govore i tragovi sukoba koji su vidljivi na mnogim džamijama.



Ridlmajer je o uništavanju islamskog naslijeđa na Kosovu svjedočio i u aprilu 2002., na suđenju pokojnom jugoslovenskom predsedniku Slobodanu Miloševiću.



Nakon njegovog iskaza uslijedilo je svjedočenje Sabrija Popaja, kosovskog Albanca koji je pred sudom ispričao kako su mu dvojica maloljetnih sinova (starih 13, odnosno 17 godina), zajedno sa još 55 žrtava, ubijena u masakru počinjenom u Beloj Crkvi, na Kosovu.



Žrtve tog masakra, koji se odigrao 25. marta 1999. – dan nakon početka vazdušnih udara NATO-a – bili su muškarci, žene, djeca i starci, kao i Popajeva dva brata.



Svjedok je pred sudom opisao kako su srpska vojska i policija upale u Belu Crkvu, nakon čega su opljačkale kuće i spalile ih.



Popaj je ispričao i kako je zajedno sa svojom porodicom napustio kuću i krenuo duž rijeke Belaj, da bi ubrzo pali u ruke srpske policije, koja im je postavila zasjedu.



Svjedok je potom opisao kako je vidio da policija strijelja 12 civila, uključujući osmoro djece.



Nakon toga je posmatrao kako srpska policija pokraj mosta na rijeci opkoljava 20-50 albanskih muškaraca i dječaka, uključujuči njegovog brata i sedamnaestogodišnjeg sina. Policija je opljačkala te ljude i naredila im da legnu na zemlju, da bi onda pucala u njih.



Svjedok je tek naknadno otkrio da se u pomenutoj grupi ubijenih nalazio i njegov mlađi sin, kao i drugi brat.



Suđenje se nastavlja iduće sedmice.



Aleksandar Roknić je izvještač IWPR-a iz Haga.