Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Svedok protiv Hadžića izbegava da potvrdi ranije svedočenje

Bivši ministar policije kaže kako postoji "mogućnost" da je njegovo ranije svedočenje neistinito.
By Goran Jungvirth
  • Borislav Bogunović, svedok tužilaštva na suđenju  Goranu Hadžiću u Haškom tribunalu. (Photo: ICTY)
    Borislav Bogunović, svedok tužilaštva na suđenju Goranu Hadžiću u Haškom tribunalu. (Photo: ICTY)

Poslednji svedok optužbe protiv političkog predstavnika hrvatskih Srba, Gorana Hadžića, rekao je ove nedelje sudijama kako nije siguran u to da je njegovo ranije svedočenje pred Haškim tribunalom bilo tačno.

Borislav Bogunović je u Hadžićevoj ratnoj vladi obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova. Tužioci Tribunala su objasnili kako je on nedavno osuđen na 20 godina zatvora zbog toga što je ubio svoju nevenčanu suprugu, te kako zbog toga nije mogao da svedoči pre no što je tužilaštvo prošle godine zvanično privelo kraju izvođenje dokaza.

Bogunović se ove sedmice pojavio kao svedok kako bi potvrdio iskaz koji je 2010. godine dao na suđenju bivšim srbijanskim obaveštajnim zvaničnicima, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, koji su u međuvremenu oslobođeni svih optužbi.

Svedok je Hadžićevim braniocima rekao kako ne može da se seti sastanaka u Srbiji o kojima je ranije svedočio, a na kojima je Hadžić navodno dobio detaljne instrukcije od vlasti u Beogradu, kao i opremu i naoružanje.

"Često mi se dešava da, dok nešto čitam, razmišljam o nečem sasvim drugom. Nisam u stanju da sa sigurnošću kažem da li je ono što sam rekao neistina, ali postoji ta mogućnost. Ona nije velika, ali postoji", kazao je svedok.

U vreme rata koji je u Hrvatskoj trajao tokom devedesetih godina, Hadžić je obavljao visoke političke funkcije na onim područjima koja su bila pod srpskom kontrolom. Bio je predsednik vlade samoproklamovane Srpske Autonomne Oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema (SAO SBZS), a potom, od februara 1992. do decembra 1993. godine, i predsednik Republike Srpske Krajine (RSK), koja je obuhvatala i spomenutu autonomnu oblast.

Hadžić je po 14 tačaka optužen za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, počinjene nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom – uključujući progone, istrebljenje, ubijanje, pritvaranje, mučenje, nečovečna dela, okrutno postupanje, deportaciju, bezobzirno razaranje i pljačku.

Navodno je, zajedno sa brojnim drugim političkim i vojnim zvaničnicima, sudelovao u "zajedničkom zločinačkom poduhvatu", čija je svrha bilo "trajno prisilno raseljavanje većine hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva sa približno jedne trećine teritorije Republike Hrvatske", kako bi bila stvorena država u kojoj bi dominirali Srbi.

Razlike u svedočenjima i praznine u pamćenju svedok je opravdao time što je rekao kako je uznemiren zbog smrti svoje nevenčane supruge.

Odbrana je potom pokušala da pokaže kako je Bogunovićevo svedočenje iz 2010. bilo zasnovano na pretpostavkama, kao i to da su se Srbi u Hrvatskoj 1991. organizovali kako bi se oduprli hrvatskom nacionalizmu, a ne da bi raselili ne-Srbe.

Tužilaštvo je odgovorilo tako što je prikazalo snimak svedokovog iskaza iz 2010., u kojem je on detaljno opisao kako je, zajedno sa ostalim zvaničnicima, dobio uniforme i naoružanje koji su bili "identični onima koje su imale srbijanske policijske snage".

Prikazan mu je i snimak na kojem govori o "pet ili šest" sastanaka koje su Hadžić i Milošević tokom 1991. održali u Beogradu, pri čemu je bio prisutan i Stanišić.

"Od Hadžića sam saznao šta se dešava", rekao je Bogunović u svedočenju iz 2010. Kazao je i da se sa Stanišićem tokom 1991. i lično susreo "tri ili četiri puta", a u cilju dogovora oko stvaranja srpskih policijskih snaga u hrvatskim selima Dalj i Borovo Selo, kao i oko isporuke oružja, uniformi i opreme.

Na pitanje o tome da li je njegovo ranije svedočenje tačno, Bogunović je rekao da su za ono što se dešavalo u istočnoj Hrvatskoj odgovorne Jugoslovenska Narodna Armija (JNA) i srbijanska policija.

"[Hadžićeva] vlada se pre svega bavila ekonomijom", kazao je on.

Bogunović je govorio i o Radovanu Stojičiću, poznatijem kao "Badža", koji je 1991. istovremeno bio zamenik srbijanskog ministra unutrašnjih poslova i komandant srpske Teritorijalne odbrane (TO) u istočnohrvatskom gradu Vukovaru.

"Bilo mi je rečeno da kontaktiram s njim, jer je on iz ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. On je tamo došao kako bi pomogao da se organizuju i policija i odbrambene snage. Ja sam rekao ’OK’, ali sam od samog početka znao da nećemo moći da sarađujemo efikasno", kazao je on.

Tužiteljka Liza Birsej (Lisa Biersay) je svedoku pokazala dokaz da Stojičić jeste sudelovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu opisanom u optužnici, ali da je na teritorijama koje su bile pod kontrolom pobunjenika ključne odluke donosio Hadžić – što je važilo i za one koje su se ticale imenovanja policijskih komandanata u delovima Hrvatske koje su zauzeli Srbi.

"Želim da Vam pokažem jedan dokument. Da li prepoznajete ovo ime u dnu – Goran Hadžić? Dakle, ovaj dokument nije potpisao Badža, zar ne?", upitala je Birsejeva, prikazujući dokument koji se ticao razrešenja jednog komandanta policije u Vukovaru.

Sud je saslušao i Bogunovićeve ranije iskaze, u kojima je rekao da je Stojičić/Badža tokom 1991. u Novom Sadu organizovao sastanak njega (Bogunovića), Stanišića i Hadžića.

Tužilaštvo tvrdi kako to dokazuje da je postojala saradnja između vlade Srbije i Hadžićeve pobunjeničke vlade u Hrvatskoj.

Početak dokaznog postupka Hadžićeve odbrane zakazan je za 24. jun.

Goran Jungvirth izveštava za IWPR iz Zagreba.