SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ ORIC
Okolnost da optuzba nije uspjela iznijeti uvjerljive dokaze dovela je do sudske odluke koja bi umnogome mogla utjecati na ishod citavog slucaja
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ ORIC
Okolnost da optuzba nije uspjela iznijeti uvjerljive dokaze dovela je do sudske odluke koja bi umnogome mogla utjecati na ishod citavog slucaja
Na sudjenju bivsem srebrenickom zapovjedniku, Naseru Oricu, donesena je odluka koja bi znacajno mogla utjecati na dalji tok procesa. Naime, obrani je odobreno ponovno saslusavanje svjedoka optuzbe, kao i uvodjenje novih svjedoka, cija se imena ne nalaze na ranije utvrdjenom popisu.
Trenutno je u toku dokazni postupak obrane, a suci su odluku o mogucem ponovnom pozivanju svjedoka saopcili proteklog tjedna, i to nakon sto je ustanovljeno da optuzba nije otkrila izvjesne dokaze, cime je u odredjenom smislu doveden u pitanje i citav proces.
Sudjenje Oricu – koji vazi za kontroverznu licnost, s obzirom da ga nekadasnji stanovnici Srebrenice dozivljavaju kao heroja-zastitnika enklave bosanskih Muslimana, a Srbi smatraju odgovornim za stradanja srpskih civila – protjece u znaku niza odluka koje ne idu u prilog tuzilastvu. Stoga su pojedini promatraci vec konstatirali kako optuzba u ovom slucaju izgleda ne raspolaze dovoljno uvjerljivim dokazima.
Najnovija potvrda te ocjene stize u vidu intervjua koji je bivsi srpski borac Slobodan Misic 1997. dao za Vranjske novine. Radi se o tekstu u kojem su opisani srpski napadi na „muslimanske civile i seljane“, koji su tokom 1992. i 1993. vrseni na podrucju Bratunca i Srebrenice.
Potonji se dokaz – kako tvrdi obrana, a potvrdjuju suci – tice „same sustine ovog slucaja“. A buduci da se Orica tereti za napade na srpska sela oko Srebrenice, rasprava o tome je izazvala prilicno komesanje, kako u redovima obrane, tako i u redovima tuzilastva.
Od samog pocetka sudjenja, tuzioci tvrde da su muslimanske snage u Srebrenici bile organizirane tako da im je „na vrhu zapovjedne piramide bio Naser Oric“. Po njihovom misljenju, pojedinci koji su pljackali i palili srpsku imovinu po selima oko Srebrenice – za sto nije postojalo nikakvo vojno opravdanje – nalazili su se pod Oricevom „efektivnom kontrolom“.
Medjutim, cini se da bi spominjani intervju – s cijim je tekstom tuzilastvo upoznato jos od 1997. – mogao biti ozbiljan dokaz u prilog optuzenikovom oslobadjanju, sto znaci da je sada u pitanje dovedena vec i sama sustina postupka koji je pokrenut protiv Orica.
Iako je porijeklom iz Srbije, Misic se 1992. zatekao u selu Fakovici, koje se u optuznici protiv Orica spominje kao jedno od „50 srpskih sela i zaselaka“ za cije unistenje od strane muslimanskih snaga kojima je navodno zapovijedao Oric nije postojalo „nikakvo vojno opravdanje“.
Ali, u svom intervjuu iz 1997., Misic je Fakovice opisao kao vojnu ispostavu iz koje su srpske snage kretale u napade na „muslimanska sela u brdima . . . spaljujuci sve pred sobom“.
Srpske su snage po Misicevim rijecima „imale sve – hranu, naoruzanje, municiju“, dok su Muslimani bili „siromasni i gladni“, i bez dovoljno oruzja. Misic je procijenio da je tokom 1992. u napadima na osam sela poginulo oko 5.000 Muslimana.
„U selu Tegare je za samo 3-4 sata pobijeno vise 1.000 Muslimana“, rekao je Misic u intervjuu.
Na novinarsko pitanje o tome jesu li srpski dobrovoljci iz Bratunca protiv sebe imali organiziranu muslimansku vojsku, Misic je odgovorio: „Ne, radilo se o civilima i seljanima, slabo naoruzanim. Imali su samo lovacke puske i slicne pistolje.“
Cini se da Misicevi odgovori – premda ih je, po misljenju tuzilastva, svojom kasnijom tvrdnjom da je u vrijeme intervjua bio pijan on zapravo porekao – potvrdjuju neke od osnovnih teza obrane: da u doticnoj zoni nije postojala nikakva muslimanska vojska, nego da se radilo o samoorganiziranim grupama naoruzanih ljudi, te da sela oko Srebrenice koja su muslimanske snage napadale tokom 1992. i 1993. nisu bila nikakve „planinske, ruralne zajednice“ (kako su ih opisali tuzioci), nego legitimni vojni ciljevi.
Obrana je sudu podnijela i dodatnu dokumentaciju, koja umnogome osnazuje navode iz intervjua. Tako se, na primjer, pokazalo da je Misic u naznaceno vrijeme bio na platnom popisu vojske bosanskih Srba, te da je zaista boravio u Fakovicima.
U odluci saopcenoj 27. listopada/oktobra, suci su ocijenili da Misicev intervju ima tezinu oslobadjajuceg dokaza, koji bi – da je blagovremeno, tokom dokaznog postupka optuzbe, otkriven i obrani – mogao utjecati na dalji tok sudjenja.
Prema pravilima rada Tribunala, tuzioci su obavezni upoznati branioce sa svim dokazima koji bi mogli „sugerirati nevinost ili ublaziti krivicu optuzenog, ili pak utjecati na uvjerljivost dokaznog postupka optuzbe“.
Suci su zakljucili da je ovo vec „peti put“ kako tuzioci u slucaju Oric nisu ispunili svoje obaveze, te da „pojavljivanje novog materijala za sudsko vijece predstavlja razlog za zabrinutost i izvor poteskoca“.
Prethodno su tuzioci dobili „po prstima“ vec na samom pocetku sudjenja, godine 2004., kada su se – u vezi s napadom muslimanskih snaga na srpsko selo Kravica – pozvali na transkript intervjua jednog od svojih svjedoka, Slavise Erica.
Nakon sto je obrana dobila taj snimak i emitirala ga u sudnici, ispostavilo se da se na njemu vidi i Misic, i to pod punom vojnom opremom – sto je u suprotnosti s tvrdnjom tuzilastva po kojoj su srpska sela branili dobrovoljci-amateri.
U srpnju/julu ove godine obrana je pak ostvarila pobjedu kada je zalbeno vijece odbacilo prvostupanjsku presudu po kojoj je broj svjedoka trebao biti smanjen, a vrijeme trajanja dokaznog postupka obrane skraceno.
Tom prilikom je zalbeno vijece ocijenilo da vremenski okvir „nije razmjeran“ onome kojim je raspolagala optuzba, te da se „imajuci u vidu slozenost citave rasprave, a pogotovo pitanja vojne opravdanosti, takav nesrazmjer nicim ne moze pravdati“.
Osvrcuci se na Misicev intervju, Oricev branilac Dzon Dzouns (John Jones) ukazao je na to kako bi, „da je obrana od samog pocetka raspolagala ovakvim dokumentima“, citavo sudjenje vjerojatno izgledalo „potpuno drugacije“. On je istakao i da bi svjedoci optuzbe, nakon sto su njihova svjedocenja opovrgnuta Misicevim intervjuom, „mogli u potpunosti izmijeniti ranije iskaze“.
Iako je tuzilastvo ocijenilo kako je malo vjerojatno da bi do toga moglo doci, suci se s time nisu slozili.
U ociglednom nastojanju da smanje stetu izazvanu prikrivanjem tako znacajnog dokaznog materijala, suci su 27. listopada/oktobra odlucili Oricevoj obrani odobriri ponovo pozivanje pojedinih svjedoke optuzbe, te ponovo unakrsno ispitivanje – a „u svjetlu otkrica [novog dokaznog materijala]“.
Osim toga, suci su tuzilastvu nalozile da do 11. studenoga/novembra „sprovede korjenitu i potpunu potragu za materijalom koji bi mogao biti upotrebljiv za obranu“, te da „smjesta otkrije... sav materijal koji posjeduje o Slobodanu Misicu i etnickom ciscenju koje su na lokacijama spomenutim u optuznici pocinili Srbi, i sve sto bi na bilo koji nacin moglo koristiti obrani“.
Ukoliko Oricevi advokati odluce iskoristiti odobrenu mogucnost i ponovo saslusati neke svjedoke optuzbe kako bi u svjetlu novih dokaza preispitali njihove ranije iskaze – pri cemu su suci za saopcavanje imena tih svjedoka odredile rok do 18. studenoga/novembra – obrana bi mogla i dodatno potkopati napore tuzilastva.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Sarajeva.
