Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Ana Uzelac iz Haga (TU Br 393, 11-feb-05)
By

Milosevic je proslog tjedna dobio gripu, sto je prva ozbiljnija zdravstvena smetnja koja se pojavila otkako je u listopadu/oktobru poceo dokazni postupak obrane. U medjuvremenu je ovoga tjedna optuzeni obavijestio suce da se i dalje ne osjeca dobro.


On je zatrazio da glavni dio saslusanja sljedeceg svjedoka – bivseg srpskog ministra inozemnih poslova, Vladislava Jovanovica – otpocne iduceg tjedna. Suci su odobrile njegov zahtjev, pa se ocekuje da ce Jovanovicevo svjedocenje poceti 14. veljace/februara.


U okviru dva zasjedanja koja su ovoga tjedna odrzana, tuzioci su pokusali osporiti Balevicevo tumacenje kosovskih prilika tokom gotovo desetljeca ratovanja na Balkanu.


Balevic je na glavnom svjedocenju prije dva tjedna govorio o patnjama kojima su kosovski Srbi bili izlozeni od strane njihovih albanskih susjeda – ukljucujuci i ponizenja, progone i ubojstva.


Svjedok je insistirao na tome da su kosovski Albanci, a ne Srbi, odgovorni za sirenje nacionalizma i teznji ka “etnickom ciscenju” pokrajine.


Iako su tuzioci emitirali i filmske snimke u nastojanju da ospore tvrdnje svjedoka, Balevic je ostao nepokolebljiv u procjenama koje je prethodno iznio.


Tokom svjedocenja, bivsi jugoslavenski predsjednik trudio se da svjedok bude usredotocen uglavnom na cinjenicnu pozadinu optuznice, umjesto na optuzbe koje se u njoj navode.


Tek na kraju, svjedok se ipak osvrnuo i na neke konkretnije pojedinosti koje su se ticale razdoblja nakon sto su 1999. poceli zracni udari NATO-a na Srbiju, za vrijeme kojih su formacije pod Milosevicevim zapovjednistvom – u jednoj od najvecih operacija etnickog ciscenja – navodno protjerale oko 800.000 Albanaca.


Balevic je tokom unakrsnog ispitivanja potvrdio da je i sam vidio mase Albanaca kako napustaju kosovsku prijestolnicu, ali je ostao podjednako odlucan u svojoj tvrdnji da se protjerivanje nije odigralo pod pritiskom srpskih snaga sigurnosti (kako se navodi u optuznici).


MILOSEVICEVIM BRANIOCIMA ODBIJEN ZAHTJEV ZA POVLACENJE


Predsjednik Haskog tribunala ovoga je tjedna odbio zahtjev britanskih advokata Stivena Keja (Steven Kay) i Dzilijen Higins (Gillian Higgins), koji se ticao njihovog povlacenja iz sudskog postupka protiv Milosevica u okviru kojeg im je prethodno bila dodijeljena uloga branilaca.


Bivsi jugoslavenski predsjednik trenutno se brani samostalno, sto medjutim ne znaci da njegovi sluzbeni branioci nemaju posla: uostalom, nedavno su zastupali njegove interese u raspravi o izvjesnim proceduralnim i tehnickim pitanjima.


Odlukom suca Teodora Merona (Theodor Meron), koja je objavljena 7. veljace/februara, advokatima je vjerojatno ukinuta i posljednja formalna mogucnost da se povuku iz slucaja u kojem sudjeluju od proslog rujna/septembra.


Nakon sto su ucestale zdravstvene smetnje uslijed povisenog krvnog tlaka dovele do odlaganja dokaznog postupka obrane (koji je treba poceti jos ljetos), sudsko vijece je odlucilo optuzenom (mimo njegove volje) dodijeliti branioce, odnosno Keja i Higinsovu.


Dvoje advokata su do tada obavljali funkciju “prijatelja suda” (amici curiae), cime je trebalo osigurati da se sudjenje Milosevicu, koji je u to vrijeme samostalno zastupao vlastite interese, ipak bude pravedno.


Nakon sto su imenovani za sluzbene branioce, Milosevic je odbio svaku komunikaciju s njima, a u nekoliko navrata je i u samoj sudnici osporavao njihovu kompetentnost. Predlozeni svjedoci obrane su sa svoje strane zbog njihovog imenovanja odlucili bojkotirati sud, sto je prakticno dovelo do zaustavljanja procesa.


Kej i Higinsova su se jesenas zalili na odluku o vlastitom imenovanju, ali im je zalba odbijena; medjutim, uspjeli su isposlovati ustupak Milosevicu, kome je vraceno pravo pripremati svjedoke i voditi glavno ispitivanje.


Gotovo istovremeno, avokati su zatrazili da budu povuceni iz slucaja, tvrdeci da im je Milosevicevom odlukom da ne suradjuje s njima prakticno onemoguceno da ga brane.


Tajnistvo suda – koje je, pored ostalog, nadlezno i za postavljanje i povlacenje advokata – prvo je proslijedio njihov zahtjev sudskom vijecu, koje ga je odbilo, da bi ga potom i on sam odbacio. Kej i Higinsova su se nakon toga obratili i predsjedniku Tribunala, od koga su zatrazili da ponisti prethodne odluke.


Medjutim, i sudac Meron je u potpunosti odbacio njihovu zalbu.


Najvaznijim se cini Meronovo nacelno uvjerenje da optuzeniku ne smije biti dozvoljeno da se ponada da ce, odbijajuci komunikaciju, uspjeti izazvati i povlacenje svojih branilaca.


Umjesto toga, sudac Meron je Keju i njegovoj pomocnici uputio savjet da “poduzmu sve one aktivnosti koje se mogu odvijati i bez Miloseviceve suradnje, te da nastave ciniti sve sto je moguce u datim okolnostima”.


“Zastupati osobe koje su okrivljena za zlocine nije nimalo lak posao”, stoji u tekstu Meronove odluke kojom se dvoje nevoljnih advokata definitivno vezuju za svog podjednako nevoljnog klijenta. “Sluzbeni zastupnik bi trebalo da toga bude svjestan.”


Kej je jos ranije upozorio sudsko vijece da ce, ukoliko mu ne bude dozvoljeno da se povuce, on to svakako uciniti samoinicijativno, bez obzira na moguce posljedice po njegov status u britanskoj odvjetnickoj komori. Za sada je jos uvijek neizvjesno hoce li te svoje prijetnje i ostvariti. (Vidi tekst “Milosevicevi suci pred kljucnom odlukom”, objavljen u Dnevniku Tribunala od 19. studenoga/novembra 2004, http://www.iwpr. http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_382_2_ser.txt)


TRAJANJE DOKAZNOG POSTUPKA OBRANE


Milosevic je do sada potrosio tocno 3.465 minuta (57 sati i 45 minuta) ili 14,5 od ukupno 90 radnih dana koliko je predvidjeno za dokazni postupak obrane.


Ovaj su podatak – koji predstavlja prvu sluzbenu potvrdu o tome dokle se stiglo na sudjenju optuzeniku najviseg ranga – proteklog tjedna saopcili suci Tribunala.


Prije godinu dana, sudsko vijece je Milosevicu dodijelilo 90 dana za dokazni postupak obrane. Radi se o istoj onoj kolicini vremena koju je prethodno – u dokaznom postupku optuzbe, koji je poceo u veljaci/februaru 2002. – potrosilo tuzilastvo. Buduci da je optuzbi na raspolaganje stavljeno jos 60 dodatnih radnih dana za unakrsno ispitivanje svjedoka obrane, drugi dio sudjenja bi ukupno trebalo da potraje 150 radnih dana.


Milosevic se u vise navrata pozalio da mu je za izvodjenje dokaza dano dvostruko manje vremena nego tuziocima, ciji je dokazni postupak trajao oko 300 dana.


Medjutim, u svom prvom saopcenju o vremenu utrosenom tokom dokaznog postupka obrane, suci su naglasili kako je u prvoj fazi procesa Milosevic na unakrsno ispitivanje svjedoka optuzbe zapravo potrosio vise vremena nego tuzioci na glavni dio svjedocenja.


U medjuvremenu je izracunato i da su u drugoj fazi tuzioci na unakrsno ispitivanje potrosili oko 11 radnih dana. Najzad, tri dana su – prema sudackom saopcenju od 10. veljace/februara –utrosena na administrativna pitanja.


Suci su upozorili da je vise od dvije trecine vremena utroseno na glavni dio dokaznog postupka – te da ga treba odbiti od ukupnog trajanja druge faze procesa.


Najavile su i kako namjeravaju i ubuduce redovno objavljivati ovakve podatke.


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.