Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Tuzilac se trudi potkopati kredibilitet svjedoka obrane.
By IWPR ICTY

Tokom cetvrtog tjedna svog svjedocenja u prilog bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu, umirovljeni jugoslavenski general Bozidar Delic shvatio je da se – pod pritiskom unakrsnog ispitivanja optuzbe – njegov kredibilitet postepeno topi.


Pozivajuci se na brojne dokumente i iskaze svjedoka, glavni tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) predstavio je Delica kao lazljivca i ortodoksnog srpskog nacionalistu, koji ne samo da je sudjelovao u bosanskom i kosovskom ratu, nego je i neposredno umijesan u zlocine koji su tokom 1999. pocinjeni na Kosovu.


Medjutim, dovodeci u pitanje svjedokov kredibilitet, Najs je vjerojatno svojim kolegama ukinuo mogucnost da – u skladu s prvobitnim planovima – Delica angaziraju kao svog vjestaka na jednom drugom sudjenju, koje bi u Hagu trebalo poceti 2007., kada ce se na optuzenickoj klupi naci bivsi kosovski premijer Ramus Haradinaj (Ramush Haradinaj).


General je ovog tjedna uglavnom pokusavao osporiti navode svjedoka optuzbe i dokazni materijal na osnovu kojeg proizilazi da je on osobno naredjivao neke od zlocina koji su se 1999. odigrali na Kosovu, poput granatiranja civilnih objekata i ubijanja nenaoruzanih ljudi.


Takodjer se sukobio s Najsom zbog tvrdnje tuzilastva da je Vojska Jugoslavije (VJ) na Kosovu prakticno funkcionirala mimo uobicajenog lanca zapovijedanja, te da je u tamosnjim operacijama redovno dolazilo do prekomjerne upotrebe sile.


Milosevica se tereti za planiranje i organiziranje progona oko 800.000 kosovskih Albanaca. U pitanju je kampanja koja se poklopila sa zracnim napadima NATO-a na Srbiju koji su se odigrali u razdoblju od ozujka/marta do lipnja/juna 1999., i koja je navodno podrazumijevala i masovna ubojstva, silovanja i pljacke ciji su pocinioci bili, kako pripadnici VJ-a, tako i srpski policajci.


Tokom dokaznog postupka optuzbe, nekoliko svjedoka potvrdilo je da su se neka od tih ubojstava odigrala po naredjenju Delica.


Tako je K32 – zasticeni svjedok koji se pod Delicevim zapovjednistvom borio na Kosovu – pred sudom potvrdio da je pocetkom kolovoza/augusta 1998. vidio kako general izdaje naredjenje da se tenkovskom paljbom srusi jedna albanska kuca. Pritom je svjedok izjavio i da je vidio kako iz te zgrade bjeze civili, koji ocito nisu bili pripravni za oruzani sukob.


Delic je ovoga tjedna odbacio te navode, tvrdeci da se s doticnim svjedokom u naznacenom trenutku nije mogao ni sresti, a kamoli u njegovom prisustvu izdavati takva naredjenja.


No, na kraju je ipak priznao da je naredio otvaranje vatre na kucu koja se nalazila u neposrednoj blizini mjesta na kojem se po rijecima svjedoka odigrao opisani dogadjaj.


U nastojanju da objasni zbog cega je to propustio spomenuti tokom prethodna cetiri tjedna svjedocenja, Delic je insistirao na tome da se radilo o pojedinacnom i beznacajnom incidentu. Po njegovim rijecima, stanare doticne zgrade izveli su “teroristi” koji su taj objekt koristili kao vlastito utvrdjenje.


U prethodnoj fazi sudjenja, K32 je tvrdio i da je tokom napada na selo Jeskovo, u ozujku/martu 1999., bio u prilici cuti kako Delic vojnicima naredjuje da se “potrude da niko ne ostane ziv”.


Kada je ovog tjedna pozvan da se izjasni o tome, Delic je djelovao prilicno ogorceno. “Ja sam srpski oficir”, rekao je, “a srpski oficir nikada ne bi naredio nista slicno.”


Generalov gnjev je vremenom rastao, da bi na kraju uslijedila i njegova tvrdnja da su spomenutog svjedoka “pripremili” haski tuzioci.


Medjutim, nakon sto su i Najs i suci ostro reagirali na tu izjavu – uporno zahtijevajuci od njega da ih na odgovarajuci nacin potkrijepi – Delic je izgledao prilicno zateceno. Naposljetku se ispricao i porekao ih.


Potom je pak izjavio da je K32 instrukcije dobio od “pojedinih Albanaca iz Peci”. Prelazeci u ofenzivu, Delic je Najsa ukorio i zbog nacina na koji se ponasa u sudnici, opisujuci njegove metode ispitivanja kao “neprikladne” i “perfidne”. Time je, medjutim, izazvao ostru reakciju predsjedavajuceg suca Patrika Robinsona (Patrick Robinson), koji je od svjedoka zatrazio da se “smiri”.


Prije tri godine je i K41 – takodjer zasticeni svjedok optuzbe – pred sudom govorio o spomenutom napadu na Jeskovo. Po njegovim rijecima, u tom napadu je stradalo desetoro civila.


Delic je pak ovog tjedna naveo da su tom prilikom ubijena samo devetorica pripadnika Oslobodilacke vojske Kosova (OVK). U nastojanju da objasni zbog cega ljudi kojima je zapovijedao nikoga nisu zarobili, general je rekao da su u pitanju bili pripadnici elitnih albanskih formacija, odlucni da se “bore do samog kraja”.


Delicu su ovoga tjedna izneseni i dodatni dokazi o zlocinackom ponasanju jugoslavenskih snaga na Kosovu.


Radilo se, pored ostalog, i o dokumentu kojeg je potpisao bivsi vrhovni zapovjednik VJ-a, general Nebojsa Pavkovic, a u kojem se spominju slucajevi spaljivanja kuca i jugoslavenskim vojnicima zabranjuje da ubuduce pribjegavaju toj vrsti nasilja.


Delic je odbacio navode po kojima je spomenuta naredba predstavljala pokusaj obuzdavanja “bijesa” pripadnika VJ-a, te da je njen stvarni uzrok bilo prisustvo medjunarodnih promatraca na terenu. Po njegovim rijecima, bio je to odgovor na nekoliko pojedinacnih incidenata u kojima su vojnici prekoracili ovlasti.


Potom je kredibilitet svjedoka i dodatno doveden u pitanje kada se tuzilac osvrnuo na onaj dio njegovog iskaza koji se ticao lanca zapovijedanja uspostavljenog tokom kosovskog sukoba.


Tuzioci su insistirali na tome da je tada bilo formirano i posebno tijelo, pod nazivom Zajednicka komanda, koje je nadziralo i sprovodilo operaciju ciscenja. Zajednicka komanda nalazila se u kosovskoj prijestolnici, a cinili su je politicki funkcionari, te vojne i policijske starjesine. To tijelo je, prema navodima tuzilastva, bilo pod izravnom Milosevicevom kontrolom. A buduci da je ono zapovijedao vojskom i policijom, fakticki je tim putem, mimo sluzbenog lanca, sprovodjena politicka volja okrivljenog.


Ukoliko se navodi o postojanju Zajednicke komande pokazu tocnima, teza tuzilastva, po kojoj je Milosevic osobno planirao, naredio i odobrio kampanju etnickog ciscenja na Kosovu, bit ce znacajno osnazena.


Iako je i sam u Hag donio nekoliko naredbi u cijem zaglavlju pise “Zajednicka komanda”, Delic je porekao da je to tijelo bilo nadredjeno vojsci. Ono je, po njegovim rijecima, sluzilo za “koordinaciju”. Cak i posto mu je Najs pokazao dokument kojim Zajednicka komanda nalaze policiji i vojsci da bez njenog odobrenja ne poduzimaju nista, svjedok je nastavio poricati da je to tijelo bilo naredbodavno.


Delic je vlastiti kredibilitet potkopao i time sto je o Albancima sve vrijeme govorio kao o “Siptarima”. Iako je u pitanju rijec koja, kada je koriste osobe koje nisu albanske nacionalnosti, ima uvredljivu konotaciju, pokazalo se da je ona upotrebljavana cak i u sluzbenim vojnim dokumentima. Tuzioci su uspjeli pokazati i da je u svjedokovoj doktorskoj tezi, koja je 1997. obranjena na beogradskoj Vojnoj akademiji, takodjer bio koristen taj pojam, a sve uz tvrdnje da je glavni cilj kosovskih Albanaca bilo “potiskivanje Srba ekspanzijom zasnovanom na visokom natalitetu”.


Unakrsno ispitivanje svjedoka bit ce nastavljeno 18. srpnja/jula.


Michael Farquhar je dopisnik IWPR-a iz Haga. Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.