SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku, Slobodanu Milosevicu, tuzioci koji pokusavaju dokazati njegovu krivicu za ratne zlocine bili su ovoga tjedna u prilici unakrsno ispitati posljednjeg svjedoka obrane. Rijec je o nekadasnjem sefu policije iz kosovskog grada Urosevca.

U optuznici protiv Milosevica stoji da su snage sigurnosti koje su se nalazile pod kontrolom okrivljenog potkraj devedesetih sistematski progonile kosovske Albanace, te da je kulminacija tog procesa uslijedila neposredno nakon pocetka zracnih udara NATO-a na Srbiju, ozujka/marta 1999.

Medjutim, Bogoljub Janicevic je u svom svjedocenju potvrdio Milosevicevu tezu da su se snage sigurnosti sve vrijeme ponasale krajnje profesionalno, te da su rijeke izbjeglica s Kosova potekle tek posto je – zbog bombradiranja, odnosno zahvaljujuci NATO-u – nastala panika medju stanovnistvom.

Svjedok je takodjer stao u obranu zloglasne „antiteroristicke operacije“ koju su u selu Racak, sijecnja/januara 1999. godine, izvele jedinice pod njegovim zapovjednistvom i u kojoj je – kako se navodi u optuznici protiv Milosevica – poginulo vise desetina ljudi.

Veci dio ovotjednog unakrsnog ispitivanja protekao je u nastojanju tuzioca Dzefrija Najsa (Geoffrey Nice) da ospori prethodni svjedokov iskaz koji se ticao ove, u pravnom i povijesnom smislu, veoma vazne epizode kosovskog rata.

Najs se takodjer zelio obavijestiti i o Janicevicevoj poslanickoj karijeri. Naime, iako je na pocetku svog svjedocenja on to propustio spomenuti, Janicevic je u razdoblju od 1993. do 2000. bio i poslanik optuzenikove Socijalisticke partije Srbije (SPS).

S obzirom da je Milosevic i dalje zaokupljen iskljucivo „kosovskom“ optuznicom – zbog koje je zapostavio „bosansku“ i „hrvatsku“ – ovog tjedna je objavljeno i da je okrivljeni vec potrosio vise od dvije trecine vremena namijenjenog dokaznom postupku obrane.

Janicevic je tokom prethodnog tjedna – kada ga je unakrsno ispitivao Milosevic – sucima predocio dokumentaciju o napadima i otmicama koje je potkraj devedesetih na sirem podrucju Urosevca cinila Oslobodilacka vojska Kosova (OVK).

Takodjer je komentirao i dokumentaciju o postupcima koji su u to vrijeme, zbog navodnog ogresenja o zakone, bili pokrenuti protiv pojedinih pripadnika policije. Jer, Milosevic tvrdi da je, u situacijama kada bi pojedinci iz policije prekoracili svoja ovlascenja, sistem za njihovo pronalazenje i kaznjavanje ipak funkcionirao.

Privodeci kraju ispitivanje svjedoka, Milosevic je pocetkom ovoga tjedna prestao govoriti o Racku i usredotocio se na neke druge vojne i policijske operacije, koje se takodjer spominju u optuznici koja je protiv njega podignuta.

Janicevic je odbacio navode iz optuznice da su u napadu koji je 24. ozujka/marta 1999. izvrsen na selo Kotlinu iz njega protjerane zene, djeca i starci, da je vecina kuca porusena, te da je najmanje 17 muskaraca ubijeno, a njihova tijela bacena u bunare.

Jedini koji su poginuli bili su – po rijecima svjedoka – albanski pobunjenici koji su otvarali vatru na policiju koja je na tom podrucju organizirala antiteroristicku operaciju. Takodjer, „bunari“ u koje su tijela navodno bacana zapravo su bili bunkeri OVK-a.

Janicevic je na slican nacin objasnio i dogadjaje koji su se 25. svibnaj/maja iste godine odigrali u selu Dubrava. Porekao je i navode po kojima je, potkraj ozujka/marta, tokom napada na Kacanik tamosnje stanovnistvo bilo premlacivano, pa i ubijano, isticuci da je to naselje, zajedno s okolinom, vec prije toga bilo pod kontrolom policije i vojske.

Ubrzo po pocetku unakrsnog ispitivanja, Najs se vratio na temu Racka – koji je po tuziocima izuzetno vazan kao rani i ekstremni primjer navodne brutalnosti srpskih vlasti. Tvrdi se da je u toj operaciji stradalo priblizno 45 Albanaca, od kojih je njih oko 25 ocito bilo izvedeno iz zgrade u kojoj su se ranije skrivali.

Janicevic je pak nastavio insistirati na tome da su sve osobe koje su ubijena u Racku zapravo bili pripadnici OVK-a. Priznao je da mu nije poznato kakvu je ulogu unutar te formacije imala jedna od zrtava – Halim Beciri (Halim Beqiri), koji je u trenutku pogibije imao svega 13 godina – ali je ipak nagovijestio da se vjerojatno radilo o nekome tko je pobunjenicima pruzao logisticku podrsku.

Upitan je li Beciri mozda bio nevina zrtva oruzanih borbi, Janicevic je, neocekivano, odgovorio: „Postoji i ta mogucnost.“

Tokom ispitivanja, Najs je od Janicevica zatrazio objasnjenje cinjenice da su se naknadne procjene broja poginulih u tom selu u vise navrata mijenjale.

U telegramu koji je nadredjenima poslao na sam dan operacije, Janicevic je naveo da je u njoj poginulo sezdesetak pripadnika OVK-a. S druge strane, u razgovorima s predstavnicima OESS-a, sljedeceg je jutra on izjavio da se radi o „najmanje 15“ zrtava. Najzad, u izvjestaju nacinjenom nekoliko dana kasnije, on spominje „oko 40“ ubijenih.

Po Najsovom misljenju, u pitanju je bio bezuspjesan pokusaj prikrivanja necega o cemu su postojali pouzdani podaci. No, svjedok je uzvratio da postoji razlika izmedju nepotvrdjenih procjena – koje se spominju u internim biljeskama – i sluzbenih podataka, koji su se takodjer mijenjali, s obzirom da je istraga o spomenutim dogadjajima jedno vrijeme bila obustavljena zbog nastavka oruzanih sukoba.

Janicevic se usprotivio koristenju onih forenzickih nalaza po kojima je na znacajan broj zrtava iz Racka bilo pucano iz neposredne blizine. Po njegovim rijecima, doticni su nalazi nepouzdani, buduci da su prikupljeni vise mjeseci nakon dogadjaja, na podrucju gdje su i tada trajale borbe.

Svjedok je nastavio poricati i da je tokom trajanja operacije Racak policija suradjivala s Vojskom Jugoslavije (VJ). Pri toj svojoj tvrdnji Janicevic je ostao cak i kada su mu predocene dijametralno suprotne izjave promatraca OESS-a, te Gorana Radosavljevica, zapovjednika policije koji je zapravo „najzasluzniji“ za citavu akciju.

Nezavisno od rasprave na tu temu, ovoga tjedna je predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) saopcio rezultate istrage koja se ticala izvjesnih nedoumica nastalih nakon sto je Milosevic u sudnici nedavno emitirao jedan video-zapis.

U pitanju je snimak na kojem se vidi Visoki predstavnik medjunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, lord Pedi Esdaun (Paddy Ashdown) – koji je i sam svjedocio protiv Milosevica – kako u jednoj kuci na Kosovu, godine 1998, vrsi smotru naoruzanja.

Milosevic je, naime, tvrdio da su ostale osobe koje se vide na toj snimci zapravo pripadnici OVK-a, te da se na snimci takodjer moze cuti i kako im lord Esdaun govori da je skandalozno koliko im je naoruzanje nekvalitetno.

Okrivljeni je kasnije napao suca Robinsona zbog toga sto je prihvatio Najsov odgovor po kojem lord Esdaun ipak nije rekao nista slicno, niti je znao da su osobe koja ga okruzuju pripadnici OVK-a. Najs je ukazao i na to da je lord Esdaun naknadno obrazlozio spomenuti incident u svom svjedocenju i u dnevnicima koje je objavio.

Nakon ponovnog gledanja snimka, sudac Robinson je ovoga tjedna saopcio kako su sudski prevodioci potvrdili da lord Esdaun zaista nije rekao ono sto Milosevic tvrdi da jest.

Neposredno po prvom emitiranju snimke u sudnici, na optuzbe okrivljenog javno je reagirao i sam Esdaun, koji je u svojoj pisanoj izjavi porucio da „gospodin Milosevic pokazuje kako je tesko otarasiti se starih navika“, pojasnjavajuci kako misli na „posezanje za poluistinama u cilju vlastitog politickog opstanka, po kojem je on nadaleko poznat“.

Milosevicev pokusaj da se upusti u osporavanje zakljucaka suca Robinsona bio je ovoga tjedna onemogucen time sto mu je sudac iskljucio mikrofon.

Nakon jednotjedne pauze tokom koje ce biti obavljeni izvjesni radovi u sudnici, Milosevic ce ponovo ispitivati Janicevica 18. listopada/oktobra.

Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Londona.