SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC
Bivsi oficir jugoslavenske vojske tvrdi da su se pobunjenici, NATO i albanska vojska u kosovskom sukobu borili na istoj strani
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC
Bivsi oficir jugoslavenske vojske tvrdi da su se pobunjenici, NATO i albanska vojska u kosovskom sukobu borili na istoj strani
Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku, Slobodanu Milosevicu, ovog su tjedna iznesene tvrdnje da je bombardiranje Srbije, koje je 1999. izvrsio NATO, predstavljalo koordinirani zlocin u kojem su osim te alijanse sudjelovale i Oslobodilacka vojska Kosova (OVK), kao i albanska vojska.
Tuzioci Haskog tribunala tvrde da su zracni napadi NATO-snaga, koji su poceli u ozujku/martu mjesecu, imali za cilj okoncati sve intenzivniji progon albanskog stanovnistva s Kosova koji se odigravao pod Milosevicevim rezimom.
Zracni su napadi trajali jedanaest tjedana, za koje vrijeme su srpske snage sigurnosti intenzivirale napore i s tog podrucja navodno protjerale oko 800.000 civila.
Medjutim, bivsi pukovnik Vojske Jugoslavije (VJ), Vlatko Vukovic, izjavio je ovoga tjedna pred sudom kako se – zajedno sa svojim kolegama – sve vrijeme trajanja sukoba ponasao krajnje profesionalno, usprkos tome sto je vojska protiv sebe imala nemilosrdnu koaliciju pobunjenih separatista i pojedinih predstavnika medjunarodne zajednice.
Zapravo su – prema tvrdnji ovog svjedoka – NATO i OVK svjesno izazvali masovne pokrete izbjeglica s ciljem stvaranja utiska o humanitarnoj katastrofi.
Svjedok je takodjer izjavio da je i susjedna Albanija – otvaranjem artiljerijske vatre s vlastitog teritorija u pravcu Kosova – sudjelovala u napadima na srpske i jugoslavenske snage sigurnosti.
Osim toga, svjedok je porekao navode po kojima je – upravo u onom dijelu Kosova gdje je on u to vrijeme boravio – vise desetina albanskih civila bilo ubijeno, a njihove kuce spaljene.
Vukovic je u vrijeme trajanja oruzanih sukoba zapovijedao motoriziranom brigadom na zapadnom Kosovu. Premda se niposto ne radi o prvom Milosevicevom svjedoku obrane koji ukazuje na suradnju izmedju OVK-a i medjunarodne zajednice, treba reci da je on u svojim navodima bio opsirniji od ostalih.
Ukazao je, recimo, na „cesta pojavljivanja“ helikoptera NATO-a koji su prevozili kosovske pobunjenike, objasnjavajuci da bi napadi OVK-a obicno uslijedili upravo na onim podrucjima u koja bi ti helikopteri prethodno slijetali.
Takodjer je rekao i da su u unutrasnjosti Kosova reflektori bili koristeni za navodjenje NATO-projektila na vojna postrojenja. Svjedok tvrdi i kako je poznato da je OVK u to vrijeme raspolagala sofisticiranim sredstvima za komunikaciju – ukljucujuci satelitske telefone – koja su omogucavala takvu koordinaciju.
Vukovic je potom iznio tezu da su i medjunarodni promatraci, koji su bili navodno zaduzeni za pracenje situacije na Kosovu, zapravo sudjelovali u „agresiji“ na Jugoslaviju.
Radi se o ekipama koje su raspolagale globalnim pozicionim sistemima i koje bi – po rijecima svjedoka – nerijetko bivale vidjane kako zapisuju koordinate razlicitih objekata i predjela. A kada je uocio vezu izmedju njihovih posjeta vojnim kapacitetima i potonjih napada, svjedok se uvjerio da i oni sudjeluju u bombardiranju.
Veoma vazan akter kosovskog sukoba bila je – po misljenju svjedoka – i vojska susjedne Republike Albanije. Vukovic se u tom smislu pozvao na biljeske iz svog ratnog dnevnika za svibanj/maj 1999., u kojima je konstatirano da su albanski tenkovi djelovali po jugoslavenskim vojnim polozajima. U dva navrata su, tvrdi Vukovic, albanske trupe cak prelazile i jugoslavensku granicu.
Vukovic je takodjer elaborirao i Milosevicevu tezu po kojoj tadasnje masovne migracije na Kosovu nisu bile posljedica djelovanja snaga sigurnosti, nego panike koju je izazvalo bombardiranje NATO-a.
Svjedok je priznao da mu je tek poneko od izbjeglica s kojima je razgovarao rekao da se plasi jugoslavenske vojske. Vecina je, po njegovim rijecima, bjezala od zracnih napada, ili joj je pak OVK naredila da se iseli. Dodao je i da su Albanci-povratnici cak postajali mete NATO-a.
Vukovic smatra da je cilj citave operacije bilo izazivanje humanitarne krize u politicke svrhe. Napomenuo je i da je iseljavanje civila olaksalo zracne napade, jer je „NATO-u omogucilo da neselektivno djeluje po citavom Kosovu“.
Svjedok je ispricao i kako je zajedno s pripadnicima svoje jedinice nastojao pomoci izbjeglicama. Pokazivali bi im put, a onima kojima je bio nuzan odmor pronalazili su smetaj po obliznjim selima.
„Nema niceg tuznijeg nego gledati kolone siromaha koji su po necijem naredjenju napustile svoje domove“, stoji pored ostalog u Vukovicevom ratnom dnevniku.
A u drugoj zabiljesci o izbjeglicama kaze se: „Vojnici – onako kako to inace rade – [davali su] sok i keks djeci.“
Tokom dokaznog postupka obrane izneseni su dokazi da su VJ i srpska policija pljackali, tukli i ubijali civile, kao i da su – prije no sto bi presli makedonsku ili albansku granicu – zrtvama oduzimana osobne dokumente.
Vukovic je takodje opsezno komentirao i niz zlocina koji se spominju u optuznici protiv Milosevica, a za koje je navedeno da su se odigrali u zoni u kojoj je on boravio tokom 1999.
Tako je bila spomenuta i optuzba da su snage sigurnosti 25. ozujka/marta u selu Bela Crkva ubile 85 ljudi, medju kojijma je bilo i zena i djece. Iako je priznao da je njegova jedinica u to vrijeme prosla kroz to selo, Vukovic je izjavio da njegovi ljudi tom prilikom nisu napustali svoja vozila.
Sudac Jan Bonomi (Iain Bonomy) primijetio je da se u jednoj od tadasnjih naredbi, koja je uvrstena u dokazni materijal, spominje i pretres spomenutog sela. Vukovic pak tvrdi da se to nije pokazalo nuznim.
Svjedok je porekao i navode da su, takodjer 25. ozujka/marta 1999., opljackane i spaljene kuce u selima Celina, Mala Krusa i Velika Krusa. Rekao je da je cilj svih tadasnjih operacija – u kojima su sudjelovali njegovi ljudi – bilo otkrivanje pripadnika OVK-a. Po njegovim rijecima, ucinjeno je sve sto je potrebno kako bi se izbjegle civilne zrtve.
Takodjer je porekao i navod po kojem je 105 muskaraca i djecaka bilo smjesteno u istu kucu u Maloj Krusi i potom ubijeno.
„Jamcim da vojska nikada nije ucinila nista slicno“, rekao je Vukovic, i dodao: „Mozete dovesti svih 220 vojnika koji su zajedno sa mnom sudjelovali u toj operaciji, i oni ce vam to potvrditi.“
Tuzioci ce biti u prilici da unakrsno ispitaju Vukovica tek kada se iduceg tjedna ponovo bude pojavio na klupi za svjedoke.
Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Londona.