Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Sudska Kronika: Slucaj Milosevic

Pise: Chris Stephen iz Haga (TU br. 291, 25-29 novembar, 2002)
By IWPR

S liderom bosanskih Srba Radovanom Karadzicem, Milosevic u jednom od tih razgovora razmatra mogucnost ujedinjenja bosanskih i hrvatskih Srba, odnosno takozvani Plan Ram.


Takodjer, Milosevic naredjuje Karadzicu da oruzje preuzme od zapovjednika garnizona Jugoslavenske narodne armije (JNA) u bosanskom gradu Banja Luci.


Tuzioci tvrde da ovakav dokazni materijal potvrdjuje da je Milosevic i te kako pridonio etnickom ciscenju i ostalim zlodjelima koje su pocinile srpske snage u Bosni i Hrvatskoj, i to uprkos cinjenici da je rijec o lokacijama koje su - barem na papiru - bile izvan njegovog domasaja, buduci da je on u to vrijeme bio predsjednik Srbije.


Posredstvom dva zapovjedna lanca - jednog vojnog i jednog u koji su bili ukljuceni pripadnici tajnih sluzbi, tvrde tuzioci- Milosevic je zapravo u potpunosti kontrolirao sve sto se desavalo.


To je, uz ostalo, podrazumijevalo i kontrolu nad JNA, bez obzira na okolnost da je ona formalno bila u nadleznosti savezne vlade, a ne Republike Srbije.


C-061 je pre sudom prepoznao glasove sudionika u oko 50 "presretnutih" telefonskih razgovora.


On je izjavio kako je, kada je rec o hrvatskim oblastima koje su zauzeli Srbi, Milosevic nad nominalno nezavisnom Republikom Srpskom Krajinom (RSK) kontrolu uspostavio posredstvom sefa srpske tajne policije Jovice Stanisica i njegovih zamjenika - Frenkija Simatovica i Radovana Stojicica "Badze".


Miloseviceva moc bila je tolika da je parlament RSK-a bio primoran slijedi njegove zelje - ukljucujuci i blokadu nastojanja Ujedinjenih naroda da se postigne nekakav mirovni sporazum.


Skupstina je, u jednom slucaju, cak bila prinudjena povuci svoju raniju odluku o postavljenju dotadasnjeg ministra unutrasnjih poslova na mjesto ministra odbrane. Radilo se o Milosevicevom poslusniku Milanu Marticu, kad je upravo Milosevic inzistirao da, on Martic, ostane na staroj funkciji.


Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je poricao sve navode svjedoka, tvrdeci da nije imao kontrolu nad Krajinom. "Sto bi se mene ticale vase unutrasnje svadje?", zapitao ga je.


Svjedok je odgovorio da to nisu bile unutrasnje svadje, "nego nacin na koji ste vi - uz pomoc Sluzbe drzavne sigurnosti i Milana Martica - ostvarivali utjecaj i uspostavljali kontrolu nad oruzanim snagama u Krajini, a u namjeri da ih iskoristite za svoje vlastite svrhe".


Chris Stephen je sef urda IWPR-a u Hagu.