Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ HALILOVIC

Pise: Samira Puskar iz Haga (TU Br 402, 15-apr-05)
By

Halilovic se smatra odgovornim za masakre koji su nad 62 hrvatska civila pocinjeni u selima Uzdol i Grabovica. Rijec je o zlocinima koji su se odigrali tokom operacije uklanjanja blokade Mostara, poznate pod nazivom “Neretva-93”.


Tuzioci tvrde da je Halilovicu nakon zlocina u Grabovici, koji je pocinjen 8. i 9. rujna/septembra, stiglo naredjenje da razmotri sve okolnosti vezane za operaciju kako bi se ubuduce izbjegli slicni dogadjaji.


Usprkos tome, Halilovic je jednog od clanova svog staba prekomandirao u Samostalni prozorski bataljun – na cijem je celu bio Enver Buza – kako bi osigurao da se napadne Uzdol 14. rujna/septembra.


Potonjeg se napada ovoga tjedna pred Tribunalom prisjetio svjedok Marko Zelic, koji je u to vrijeme bio petnaestogodisnjak. Marko danas ima 26 godina i pred sudom je ispricao kako su ga tog jutra probudili pucnjevi. Zajedno s ostalim clanovima obitelji, svjedok je kroz prozor izasao iz kuce. Krenuli su ka obliznjoj osnovnoj skoli, u kojoj su bili smjesteni pripadnici vojske bosanskih Hrvata, tj. Hrvatskog vijeca obrane (HVO).


Na putu ka skoli sreli su svog susjeda Ivana Zeleniku – cija je stala bila u plamenu – pokraj koga je stajalo nepoznato uniformirano lice. Obitelj je potom posla ka sumi, sto je svjedok obrazlozio na sljedeci nacin: “Vidjelo se da nesto nije u redu. To nisu ucinili hrvatski vojnici, nego neprijatelji.”


Bezeci zajedno sa svojom obitelji, Marko je u pozadini cuo i povike “Allahu Akbar”, na osnovu cega su zakljucili da su napadaci bili Muslimani. Ti vojnici su sustigli njegove najmilije – majku, brata i sestru – dok je on ipak uspio dokopati se sume. Cuo je kako majka moli vojnike da ih puste i postede im zivot.


Potom je cuo i vojnike kako raspravljaju o tome stoa da ucine sa zenom i djecom. Vjerojatno su, kako kaze, imali toki-vokije, jer je djelovalo kao da se obracaju nekome sa strane.


Svjedok je cuo i kako vojnici spominju Enesa Hujdura (njegovog skolskog druga, Bosnjaka) i Envera Buzu (zapovjednika Samostalnog prozorskog bataljuna).


“Sljedece sto sam cuo, bilo je naredjenje da se ubiju svi zarobljeni”, prisjetio se Marko.


Jedva zadrzavajuci suze, Marko je rekao da su se odmah nakon naredjenja zaculi rafali, kao i pojedinacni pucnjevi. Posle toga, kako kaze, vise nije cuo “nikakve glasove”.


Svjedok se kasnije vratio na to mjesto, gdje je zatekao leseve svog desetogodisnjeg brata Stjepana, trinaestogodisnje sestre Marije i majke Ruze. Rijec je o zrtvama koje su spomenute i u optuznici.


Nakon sto mu je tuzilac postavio pitanje o ranama na bratovljevoj glavi, Marku je bilo potrebno nekoliko trenutaka da se pribere.


Prije no sto je odgovorio, obrana je napomenula kako ne namjerava osporavati iznesene detalje, ali je nakon sudacke intervencije tuzilastvo nastavilo s ispitivanjem.


Svjedok je potom opisao kako je ostatak dana proveo cekajuci da se pucnjava primiri. A onda je na putu sreo hrvatske vojnike, koji su ga poveli u Prozor.


Obrana je Marku postavila pitanje o tome je li u njegovoj kuci bilo oruzja. Marko je odgovorio da je njegov drugi brat – koji je u sijecnju/januaru 1993. poginuo kao pripadnik HVO-a – za sobom ostavio dvije granate, te da su u kuci postojale i dvije lovacke puske, koje su pripadale ocu koji se zaista bavio lovom.


Sljedeci je svjedocio Janko Stojanovic, pripadnik HVO-a iz Uzdola. On je pred sudom opisao kako su istog tog jutra muslimanski vojnici iz neposredne blizine pobili njegove susjede.


“Bilo ih je petorica”, prisjetio se tih vojnika Stojanovic, rekavsi da je po uniformama koje su nosili – odnosno, po maskirnoj sari na zelenim beretkana – shvatio da se radi o Muslimanima.


“Cuo sam zenski krik . . . Bila je to Anica Stojanovic [koja nije u ridu sa svjedokom] . . . Pokraj nje je stajao vojnik, koji ju je ubio iz neposredne blizine . . . pucao joj je u glavu”, rekao je Stojanovic.


Svjedok je potom pokusao spasiti svoju ostarjelu majku tako sto je pucao u zrak kako bi izazvao pometnju. Rekao joj je da potrci u zaklon, dok je on preskocio ogradu s cije se druge strane nalazila napustena basca.


Poslije nekog vremena, krenuo je u potragu za majkom. “Cuo sam: 'Stani, bako. Necemo ti nista.” Odmah potom su uslijedili i pucnjevi”, rekao je Stojanovic.


Majku je zatekao kako nasred ulice lezi potrbuske. Ona je prezivjela i proteklog je tjedna takodjer svjedocila u Hagu.


Svog susjeda Anta Stojanovica (70), svjedok je, medjutim, zatekao mrtvog, u neposrednoj blizini kuce u kojoj je ziveo.


Kasnije je Stojanovic, zajedno s grupom hrvatskih civila i vojnika, otisao u obliznju sumu. Tog istog dana je prilikom pucnjave bio i ranjen.


Nije sporno da se u uzdolskoj skolskoj zgradi nalazila baza HVO-a. Tokom unakrsnog ispitivanja, obrana je nastojala prikazati Uzdol kao legitimnu vojnu metu, tvrdeci da su stanovnici tog sela bili naoruzani i spremni za borbu.


Obrana je svjedoka pitala jesu li i stariji civili bili ukljuceni u uzdolsku seosku strazu. Svjedok nije direktno odgovorio na to pitanje, ali je rekao da je civilima bilo receno da napuste selo zbog toga sto se napad ocekivao. Vecina djece je evakuirana, dok su starci uglavnom ostali.


Dvojica su pripadnika Samostalnog prozorskog bataljona, uz mjere zastite identiteta, takodjer svjedocila ovog tjedna. Prema navodima iz optuznice, napad na Uzdol izvrsila je upravo ta bosanska jedinica; svjedoci su pak potvrdili da im se, dan uoci napada, obratio osobno Halilovic.


Sudjenje ce biti nastavljeno iduceg tjedna, za kada je zakazano svjedocenje suradnice BBC-a Kejt Edje (Kate Adie).


Samira Puskar je stazistkinja IWPR-a u Hagu.