SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU

Svjedok, doktor iz Prijedora, posle je sedmice svjedocio o uslovima u

logoru Trnopolje, gdje su Srbi pritvarali Muslimane nakon sto su u

proljece 1992. preuzeli vlast u toj opstini.

Optuzba tvrdi da su Trnopolje i ostali logori u toj oblasti bili

organizovani kao centri za ubijanje Muslimana i Hrvata. A Milomir

Stakic, - tadasnji predsjednik prijedorskog Srpskog kriznog staba - tereti

se za genocid, buduci da je u njegovoj nadleznosti bila izvrsna kontrola

nad samim logorima.

Dr Idriz Merdzanic bio je zatocen u Trnopolju, ali mu je pri tom bilo

dozvoljeno da radi u tamosnjoj ambulanti. On je nacinio niz fotografija

pretucenih ljudi koje je pregledao, a ovom prilikom je te fotografije

pokazao i sudu. Svjedok tvrdi da su zrtve zadobile te povrede prilikom

"saslusavanja" koja su odrzavana u laboratoriji pokraj ambulante, odakle

su do Merdzanica dopirali njihovi krici. Takodje je ispricao kako su mu se

u nekoliko navrata zatocenice zalile da su ih silovali srpski vojnici.

Nakon vise takvih prituzbi tokom juna 1992, svjedok je uspio da

izdejstvuje da te zene pregleda srpski ljekar Dusko Ivic, koji je njih oko

desetak prebacio u prijedorsku bolnicu. Ivic je Merdzanicu kasnije

potvrdio da su one zaista bile silovane.

Pocinioci tih zlocina su navodno bili tenkisti koji su logor posjecivali

bez icijeg odobrenja. Nakon sto su saznali da su zene upucene na

zdravstveni pregled, ti vojnici su protestvovali kod komandira logora

Slobodana Kuruzovica, koji je prethodno navodno pokusao da sprijeci takva

zlostavljanja.

Drugom prilikom, Merdzanica je posjetila jedna zena koja nije bila

zatocenica, i koja je jedva hodala. Pozalila mu se da su ju deset dana

silovali vojnici sa srpskog kontrolnog punkta. Nedugo potom, posjetio ga

je jedan srpski porucnik, koji je - u pratnji inspektora u civilu - tragao

za tom zenom. Tvrdili su da bi ona trebalo da svjedoci protiv silovatelja,

ali im Merdzanic nije povjerovao, odbivsi da prizna da ju je vidio.

Policajac ga je potom upozorio da se pricuva, jer ce svi oni koji "rade

protiv Srba" biti likvidirani.

Merdzanic je izjavio da su, tokom vremena, zene i djeca iz logora

Trnopolje uglavnom bili prebacivani sa teritorija pod srpskom kontrolom,

kako bi se oslobodio prostor za nove zatvorenike. Rekao je da je to bio

nacin na koji se postepeno sprovodilo etnicko ciscenje.

Odgovarajuci na pitanja sudija, Merdzanic je rekao da nikad nije bio clan

nijedne politicke stranke, te da zato nije mogao shvatiti zbog cega je

odveden u logor, kao ni zasto su ga njegove srpske komsije preko noci

poceli mrziti. On smatra da su vodeci srpski politicari koristili

propagandu kako bi mobilisali Srbe protiv Hrvata i Muslimana. "Neko je

morao ubijediti mog komsiju Srbina, koji je rodjen kad i ja i s kojim sam

proveo citav zivot, da sam ja njegov neprijatelj i da me treba ubiti. Dan

danas mi nije jasno kako su to uspjeli postici".

I dok je odbrana protestvovala zbog ovakvih licnih komentara, sudija

Volfgang Somburg nije prekidao svjedoka, napominjuci da se tribunal od

ostalih sudova razlikuje upravo po tome sto ima i dodatnu obavezu da

rasvijetli prirodu minulih sukoba, kao i da narodima u Bosni omoguci da

ubuduce zive u miru.

Merdzanic je bio zaposlen u Kozarcu u vrijeme kada su Srbi, 23. maja

1992., poceli da granatiraju to mjesto. Srpske vlasti iz Prijedora su

uputile ultimatum Muslimanima iz Kozarca da predaju svo svoje naoruzanje.

Svjedok je tvrdio da su jedini naoruzani ljudi u Kozarcu pripadali grupi

koju je organizovao Sead Cirkin, ali da su se oni na dan kada je pocelo

granatiranje nalazili izvan mjesta, te da su tu bili prisutni uglavnom

civili.

Granatiranje je trajalo dva dana i prouzrokovalo brojne zrtve. Merdzanic

je ispricao kako je nastojao obezbijediti prevoz ranjenika, te se posluzio

radio-uredjajem koji je pripadao muslimanskim strazarima sa periferije

grada. Medju pacijentima je bilo i dvoje ranjene dece koja su bila na

samrtii, a jedno od njih je bila djevojcica koja je izgubila obje noge.

Posredstvom radio-veze, Merdzanic je cuo glasove sa srpske strane koji su

odbijali da pruze garancije za bezbjedan prolaz ranjenika. Izjavio je da

je s druge strane cak dopirao i smijeh. Uskoro se citav grad predao, a

srpski vojnici su potom sproveli prezivjele u Trnopolje.

U televizijskom intervjuu koji je 1993. dao za stanicu ITN, Stakic je

izjavio da je bilo neophodno da se Muslimanima iz Kozarca obezbijedi

"skloniste" u Trnopolju - kako bi im se pruzila zastita od ekstremista iz

njihovih vlastitih redova, a i zbog toga sto su im kuce bile unistene u

borbama.