Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU

Novinar otkriva detalje vezane za intervju s optuzenim iz 1996. godine.
By IWPR ICTY

Tokom sve zustrije rasprave o tome treba li novinari uopste da svjedoce na


sudu, britanski izvjestac Ed Vuljami se prosle sedmice po peti put pojavio


u tribunalu kako bi iznova govorio o svojoj posjeti bosanskim logorima.


Vuljami je kao dopisnik lista Gardijan - zajedno sa Peni Marsal i Ianom


Vilijamsom iz ITN - posjetio logore Omarska i Trnopolje tokom 1992., i to


nakon sto je vodja bosanskih Srba, Radovan Karadzic, pozvao zapadne medije


"da se i sami uvjere kako nema koncentracionih logora" u onim dijelovima


Bosne koje kontrolisu Srbi.


Pomenuti poziv se Karadzicu obio o glavu, posto su se novinari iz obilaska


vratili s mucnim fotografijama zatvorenika, koji su bili sama kost i koza


i toliko prestraseni da se nisu usudjivali ni da progovore. Vuljami je


svedocio na sudjenju Milomiru Stakicu, predsjedniku prijedorskog Srpskog


kriznog staba, optuzenom za progon nesrpskog stanovnistva u doticnoj


oblasti i osnivanje tamosnjih logora.


Isti novinar je ranije svejdocio u sudskim procesima koji su vodjeni


protiv Tihomira Blaskica, Duska Tadica, Milana Kovacevica i trojice


strazara logora Keraterm. Njegove su se izjave temeljile ne samo na


posjeti logorima, nego i na podacima do kojih je dosao prilikom razgovora


sa Kovacevicem i Stakicem 1996. godine, dakle neposredno po okoncanju


rata.


Sud je vec upoznat s detaljima Vuljamijevih razgovora s Kovacevicem - kao


svojevremenim zamjenikom predsjednika Srpskog kriznog staba - medjutim


nikada nije objelodanio razgovor sa Stakicem.


U intervjuu, Stakic je pominjao teske zlocine koje su Hrvati i Muslimani


pocinili nad Srbima tokom Drugog Svjetskog rata. Rekao je da su


devedesetih godina nova hrvatska zastava i predsjednik drzave Franjo


Tudjman asocirali Srbe na tadasnji fasisticki, odnosno ustaski pokret.


Stakic je smatrao da su se Srbi suocili s pitanjem hoce li "pasti na


koljena i otici u Jasenovac [ustaski koncentracioni logor za Srbe] po


drugi put".


I dok je optuzeni tvrdio da je Omarska bila "istrazni centar", Vuljamijeva


posjeta je sugerisala nesto sasvim drugo. Njemu zapravo nije bilo


dozvoljeno da razgleda citav logor, nego samo da obidje kantinu, gdje je


vidio kako grupa od 30 ljudi ubrzano jede supu i hljeb - kao svoj jedini


dnevni obrok. Vuljami je pred sudom izjavio da su izgled i fizicko stanje


tih ljudi "govorili ono sto oni sami nisu smjeli da nam kazu". Jedan od


zatvorenika mu je ipak rekao: "Ne zelim da vam govorim lazi, ali ne mogu


ni da vam kazem istinu."


Novinari su potom odvedeni u Trnopolje, gdje im je bilo dopusteno da


porazgovaraju sa zatocenicima koji su se nalazili iza bodljikave zice. Ti


ljudi su tvrdili da su upravo stigli iz Omarske i Keraterma: govorili su o


ubistvima i masakrima koji su se dogodili u tim logorima.


Nakon Vuljamijevog trodnevnog svjedocenja, sudsko vijece je na vlastiti


zahtjev pozvalo jednog svjedoka. Od bivseg sekretara Skupstine opstine


Prijedor, Dusana Baltica, ocekivalo se da objasni nacin na koji je doticno


tijelo funkcionisalo tokom rata. Mada je prethodno odbijao da se pojavi


pred sudom, i tokom svjedocenja izbjegavao direktne odgovore, Baltic je


napokon priznao da je u to vrijeme najveci uticaj u skupstini imao upravo


njen predsjednik, odnosno Stakic.


On je priznao i da je, nakon sto su Srbi zauzeli grad, skupstina


preimenovana u krizni stab, ali je tvrdio da on licno nije bio clan tog


tijela. Svjedok je, po vlastitim rijecima, prisustvovao sastancima samo


onda kada bi ga "pozvali da razjasni neka strucna ili tehnicka pitanja".