SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU
Novinar otkriva detalje vezane za intervju s optuzenim iz 1996. godine.
SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU
Novinar otkriva detalje vezane za intervju s optuzenim iz 1996. godine.
Tokom sve zustrije rasprave o tome treba li novinari uopste da svjedoce na
sudu, britanski izvjestac Ed Vuljami se prosle sedmice po peti put pojavio
u tribunalu kako bi iznova govorio o svojoj posjeti bosanskim logorima.
Vuljami je kao dopisnik lista Gardijan - zajedno sa Peni Marsal i Ianom
Vilijamsom iz ITN - posjetio logore Omarska i Trnopolje tokom 1992., i to
nakon sto je vodja bosanskih Srba, Radovan Karadzic, pozvao zapadne medije
"da se i sami uvjere kako nema koncentracionih logora" u onim dijelovima
Bosne koje kontrolisu Srbi.
Pomenuti poziv se Karadzicu obio o glavu, posto su se novinari iz obilaska
vratili s mucnim fotografijama zatvorenika, koji su bili sama kost i koza
i toliko prestraseni da se nisu usudjivali ni da progovore. Vuljami je
svedocio na sudjenju Milomiru Stakicu, predsjedniku prijedorskog Srpskog
kriznog staba, optuzenom za progon nesrpskog stanovnistva u doticnoj
oblasti i osnivanje tamosnjih logora.
Isti novinar je ranije svejdocio u sudskim procesima koji su vodjeni
protiv Tihomira Blaskica, Duska Tadica, Milana Kovacevica i trojice
strazara logora Keraterm. Njegove su se izjave temeljile ne samo na
posjeti logorima, nego i na podacima do kojih je dosao prilikom razgovora
sa Kovacevicem i Stakicem 1996. godine, dakle neposredno po okoncanju
rata.
Sud je vec upoznat s detaljima Vuljamijevih razgovora s Kovacevicem - kao
svojevremenim zamjenikom predsjednika Srpskog kriznog staba - medjutim
nikada nije objelodanio razgovor sa Stakicem.
U intervjuu, Stakic je pominjao teske zlocine koje su Hrvati i Muslimani
pocinili nad Srbima tokom Drugog Svjetskog rata. Rekao je da su
devedesetih godina nova hrvatska zastava i predsjednik drzave Franjo
Tudjman asocirali Srbe na tadasnji fasisticki, odnosno ustaski pokret.
Stakic je smatrao da su se Srbi suocili s pitanjem hoce li "pasti na
koljena i otici u Jasenovac [ustaski koncentracioni logor za Srbe] po
drugi put".
I dok je optuzeni tvrdio da je Omarska bila "istrazni centar", Vuljamijeva
posjeta je sugerisala nesto sasvim drugo. Njemu zapravo nije bilo
dozvoljeno da razgleda citav logor, nego samo da obidje kantinu, gdje je
vidio kako grupa od 30 ljudi ubrzano jede supu i hljeb - kao svoj jedini
dnevni obrok. Vuljami je pred sudom izjavio da su izgled i fizicko stanje
tih ljudi "govorili ono sto oni sami nisu smjeli da nam kazu". Jedan od
zatvorenika mu je ipak rekao: "Ne zelim da vam govorim lazi, ali ne mogu
ni da vam kazem istinu."
Novinari su potom odvedeni u Trnopolje, gdje im je bilo dopusteno da
porazgovaraju sa zatocenicima koji su se nalazili iza bodljikave zice. Ti
ljudi su tvrdili da su upravo stigli iz Omarske i Keraterma: govorili su o
ubistvima i masakrima koji su se dogodili u tim logorima.
Nakon Vuljamijevog trodnevnog svjedocenja, sudsko vijece je na vlastiti
zahtjev pozvalo jednog svjedoka. Od bivseg sekretara Skupstine opstine
Prijedor, Dusana Baltica, ocekivalo se da objasni nacin na koji je doticno
tijelo funkcionisalo tokom rata. Mada je prethodno odbijao da se pojavi
pred sudom, i tokom svjedocenja izbjegavao direktne odgovore, Baltic je
napokon priznao da je u to vrijeme najveci uticaj u skupstini imao upravo
njen predsjednik, odnosno Stakic.
On je priznao i da je, nakon sto su Srbi zauzeli grad, skupstina
preimenovana u krizni stab, ali je tvrdio da on licno nije bio clan tog
tijela. Svjedok je, po vlastitim rijecima, prisustvovao sastancima samo
onda kada bi ga "pozvali da razjasni neka strucna ili tehnicka pitanja".
