Stanišićeva odbrana odbacuje dokaze tužilaštva
Advokat predviđa da će na kraju suđenja njegov klijent biti oslobođen.
Stanišićeva odbrana odbacuje dokaze tužilaštva
Advokat predviđa da će na kraju suđenja njegov klijent biti oslobođen.
Piše: Velma Šarić iz Sarajeva (TU br. 697, 17. jun 2011.)
Odbrana Jovice Stanišića započela je ove sedmice svoj dokazni postupak pred Haškim tribunalom tako što je ocenila da je napor tužilaštva da dokaže krivicu njenog klijenta zasnovan na „glasinama, preterivanju i čistom izmišljanju“.
Kao bivši čelnik Službe državne bezbednosti (DB) pri Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, Stanišić se – zajedno sa Frankom Simatovićem, komandantom jedinice za specijalne operacije (JSO) pri DB-u – tereti za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo nasilno i trajno raseljavanje ne-Srba sa mnogih područja u Hrvatskoj i Bosni, i to putem progona, ubijanja i deportacije hrvatskog i muslimanskog stanovništva.
Njih dvojica se terete i za to da su pomagali osnivanje, snabdevanje oružjem i finansiranje paravojnih grupa koje su delovale u koordinaciji sa Jugoslovenskom Narodnom Armijom (JNA) i srpskom Teritorijalnom odbranom (TO), napadajući gradove i sela širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te vršeći ubistva, silovanja i mučenja.
Dokazni postupak tužilaštva okončan je u aprilu. Istog je meseca Simatović od sudskog veća zatražio da odbaci sve optužbe protiv njega, dok Stanišić nije iskoristio tu mogućnost. U maju je sudsko veće odbacilo Simatovićev zahtev.
Timovi odbrane Stanišića i Simatovića najavili su ove sedmice kako nameravaju da pozovu 33, odnosno 20 svedoka. A sudsko veće je odlučilo da će svaki tim za svoj dokazni postupak dobiti oko 70 sati.
Simatovićev advokat Mihajlo Bakrač odbio je da iznese uvodnu reč, napominjući kako „istraživanje koje je neophodno za pripremu dokaza još uvek nije zaključeno“.
A u uvodnom izlaganju Stanišićeve odbrane, advokat Vejn Džordaš (Wayne Jordash) je nastojanje tužilaštva da dokaže odgovornost njegovog klijenta opisao kao „glasinu, preterivanje i čistu izmišljotinu“. „Na kraju ovog suđenja, Stanišić bi trebalo da bude slobodan čovek“, kazao je Džordaš.
On je rekao kako tužilaštvo pokušava da „kaže da Stanišić nije kriv za ono što je uradio ili nije uradio, niti za ono što je uradio DB, već za sve ono što je radio MUP“.
„Uzmimo, na primer, zločine paravojne jedinice Željka Ražnatovića Arkana. Arkan je imao tesne veze sa Radmilom Bogdanovićem i Radovanom Stojičićem Badžom, ali ne i sa Stanišićem“, kazao je Džordaš.
Bogdanović je bio srbijanski ministar unutrašnjih poslova, a Badža njegov pomoćnik za javnu bezbednost.
„Umesto onoga što se navodi u optužnici, DB je pokušavao da spreči nastanak i delovanje paravojnih formacija, a ne da ih formira ili podrži“, kazao je advokat.
„Okrivljeni nije dobro poznavao svakog pojedinačnog uposlenika službe kojom je rukovodio. Moguće je da nije imao kontrolu nad hiljadama ljudi, pa čak ni nad g. Simatovićem.“
Stanišićeva odbrana se osvrnula i na govor koji je Simatović 1997. godine održao na svečanosti u centru za obuku u Kuli. Tužilaštvo taj govor smatra ključnim dokazom protiv njih dvojice, budući da on predstavlja dokaz o ulozi Crvenih beretki – što je naziv po kojem je bila poznata DB-ova Jedinica za specijalne operacije.
Stanišićeva odbrana je taj govor opisala kao „besmislenu izmišljotinu čoveka koji je, kao u nekom lošem holivudskom filmu, upravo došao iz rata i trsi se da dokaže koliko je jak“.
U tom svom govoru, Simatović je navodno rekao kako je, za vreme sukoba u Hrvatskoj, DB na području Krajine – tokom 1991. godine, u vreme kada je veliki broj gradova bio stavljen pod srpsku kontrolu – kontrolisao oko 5,000 aktivnih boraca. Takođe, navodno je taj govor iskoristio i da iznese tvrdnju da je aktivnost DB-a bila povezana sa ostvarivanjem „strateških ciljeva srpskog naroda“, te da je DB osnovao „26 kampova za obuku“ na onim područjima Hrvatske i Bosne koji su bili pod srpskom kontrolom.
Džordaš je najavio da će njegov tim iskoristiti „izjave bivših uposlenika DB-a“ da „demaskira mitove koji prate Crvene beretke“.
Osvrćući se na tvrdnju tužilaštva da su Crvene beretke svoj prvi kamp osnovale 1990. godine u Gospiću (gradu na području Krajine u zapadnoj Hrvatskoj), Džordaš je rekao da je to istina, i da su oni koji su tamo pohađali obuku „kasnije postali profesionalni dobrovoljci . . . na drugim područjima“.
On je, međutim, dodao i da taj kamp za obuku „ni na koji način nije bio povezan sa samim DB-om, a još manje sa pojedincima koji su mislili da će se na frontu proslaviti tako što će tvrditi da su pod komandom DB-a, dok su zapravo bili pod komandom vojnih i policijskih snaga Srba iz Krajine i Bosne“.
Srpske vlasti su Stanišića i Simatovića uhapsile 13. juna 2003. godine. Obojica su se izjasnila kao nevini.
Suđenje se nastavlja iduće sedmice, kada će iskaze dati prvi svedoci Stanišićeve odbrane.
Velma Šarić je obučena novinarka IWPR-a iz Sarajeva.
