SLUČAJ PRLIĆ: SVEDOČENJE O RUŠENJU MOSTARA

Na suđenju šestorici zvaničnika bosanskih Hrvata, koje je posle letnje pauze nastavljeno ove sedmice, jedan od svedoka je opisao užasne uslove pod kojima je bošnjačko, tj. bosansko-muslimansko stanovništvo pre 14 godina provelo opsadu Mostara.



Leri Čarls Forbs (Larry Charles Forbes) je pred sudom izjavio kako bošnjački civili nisu samo bili proterivani iz onih delova Mostara koji su bili pod hrvatskom kontrolom – odnosno, sa zapadne obale Neretve na njenu istočnu stranu – već da su, u vreme dok je on boravio u gradu, bili izloženi i neprestanom granatiranju i snajperskoj vatri sa hrvatskih položaja.



Forbs je u vreme hrvatsko-muslimanskog sukoba u Bosni (1993-94.) bio pripadnik civilne policije Ujedinjenih nacija, a izjavio je kako su Bošnjaci bili prisiljeni da žive u betonskim podrumima, bez tekuće vode i struje, te da su im mesecima bile uskraćivane hrana i medicinska oprema.



Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić terete se za zločine koji su nad bošnjačkim stanovništvom počinjeni tokom bosanskog rata (1992-95.).



U optužnici protiv pomenute šestorice kaže se da su vlasti samoproklamovane hrvatske države Herceg-Bosne, u vreme njenog konstituisanja (1991.), Mostar proglasile svojom prestonicom.



Navodi se i da su u maju 1993. snage Herceg-Bosne – tačnije, Hrvatskog vijeća obrane (HVO) – napale i proterale „na stotine, možda i hiljade“ bošnjačkih muškaraca, žena, dece i staraca, dok je na stotine drugih bilo pritvoreno u gradski logor „Heliodrom“.



To je rezultiralo podelom Mostara između HVO-a i snaga bosanske vojske, pri čemu je većina bošnjačkih civila iz grada ostala opkoljena na malom području istočno od reke, dok su bosanski Hrvati i snage HVO-a okupirale zapadnu obalu.



„U junu 1993. snage Herceg-Bosne / HVO-a otpočele su opsadu istočnog Mostara, koja je potrajala do aprila 1994., a podrazumevala je neprekidno granatiranje, snajpersku vatru, blokadu humanitarne pomoći, kao i užasnu oskudicu nametnutu Bošnjacima u istočnom Mostaru“, nastavlja se u optužnici.



Forbs je ove sedmice pred sudom ispričao kako je na Balkan stigao u maju 1993., kako je na područje Mostara bio prebačen 28. juna, te kako je tamo ostao do kraja godine. Njegov zadatak bilo je održavanje veze sa lokalnom policijom, kao i procena situacije na terenu.



Forbs je kazao i da mu je, pre no što je stigao u Mostar, rečeno da su se „bosanski Hrvati i Bošnjaci zajedno borili protiv Srba“, ali da su, nakon proterivanja Srba sa tog područja, „Hrvati napali Bošnjake, da bi potom počeli da se bore jedni protiv drugih“.



Rekao je i da su Bošnjaci bili iznenađeni samim napadom. „Mnogo bošnjačkih policajaca koji su se zatekli na drugoj strani bili su zarobljeni ili ubijeni“, rekao je on na sudu.



Na konstataciju Prlićevog advokata Mihaela Karnavasa (Michael Karnavas) da svedokove tvrdnje o tome da su sukob inicirale hrvatske snage počivaju na glasinama, i da kao takve ne mogu biti uvedene u dokaze, Forbs je kazao da je istu stvar čuo od mnogih bošnjačkih policajaca i civila sa kojima je razgovarao dok je boravio u Mostaru.



Rekao je i da je po dolasku u istočni Mostar bio šokiran razaranjima koja je zatekao. Taj deo grada bio je izložen „divljačkom granatiranju i snajperskoj vatri sa položaja HVO-a na zapadnoj obali i brdu Hum, koje se uzdiže nad gradom“, kazao je Forbs.



Po rečima svedoka, mete tih napada nisu bili vojni objekti, već civilne zgrade i bošnjačko stanovništvo. Istakao je i da na istočnoj obali reke nikada nije video nikakve kasarne, niti brojnije formacije bosanske vojske (Armija Bosne i Hercegovine, ABiH).



Forbs je dodao i da su snage HVO-a ponekad napadale i vozila UN-a, te da je u jednom od tih napada, koji se dogodio neposredno uoči njegovog dolaska u Mostar, poginuo jedan španski vojnik. Pomenuo je da je i sam sudelovao u istrazi koja je nakon toga usledila, i koja je dovela do zaključka da je vatra stigla sa položaja HVO-a na zapadnoj obali.



Svedok je pred sudom rekao i da su usled neprekidnog granatiranja Mostara Bošnjaci bili primorani da žive po podrumima i skloništima sa betonskim podovima i zidovima, koja su bila „prepuna, veoma prašnjava i prljava“. Rekao je i da tamo nije bilo tekuće vode, niti struje, kao i da nije video kupatila.



Forbs je rekao i da je vlast na tom području imao HVO, što – po njegovom mišljenju – objašnjava zbog čega je istočnom delu grada bilo onemogućeno napajanje strujom.



Izjavio je i da je iz svog oklopnog vozila, parkiranog na mostarskim ulicama, često bio svedok svakodnevnih pokušaja civila da izbegnu snajpersku vatru HVO-a.



„Pribegavali su različitim metodama prelaženja ulice – neki bi puzali, neki bi ostajali uspravni i trčali najbrže što mogu, dok su neki, da bi izbegli hice, trčali u cik-cak“, rekao je on.



Na meti snajpera HVO-a bio je „svako – žene, deca i starci“.



Kada ga je sudija Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antonetti) upitao na osnovu čega je zaključio da su snajperi bili locirani na teritoriji pod kontrolom HVO-a, Forbs je odgovorio da je to ustanovio „po uglu vatre“.



„Takođe, siguran sam da ABiH ne bi pucala na vlastite vojnike, a kamoli žene i decu“, dodao je on.



Forbs je kazao i da je, kada ga je u zimu 1993. poslednji put video, istočni Mostar „bio granatiran sa položaja na brdu Hum, zgrade su gorele i svuda je bila vatra“.



„Ta noć kada sam otišao bila je strašna kao i mnoge pre nje.“



Tokom unakrsnog ispitivanja svedoka, jedan od okrivljenih, Slobodan Praljak – koji pred sudom zastupa samog sebe – rekao je Forbsu da su neka od većih granatiranja kojima je prisustvovao zapravo bila odgovor HVO-a na dejstva koja je ABiH vršila po njihovim položajima.



„Tokom svedočenja, nekoliko puta ste rekli da ABiH nije posedovala teško naoružanje. Otkud to znate?“, upitao je Praljak.



„Hteo sam da kažem da na istočnoj obali Mostara nikada nisam video teško naoružanje“, odgovorio je Forbs.



„Tvrdite li da, ukoliko niste videli nikakvo teško naoružanje, to znači da ono nije postojalo?“, nastavio je Praljak.



No, svedok je ostao staložen. „Nisam čuo nikakvu vatru iz teškog naoružanja sa njihovih položaja, niti sam takvo naoružanje video. To je sve što znam“, rekao je on.



Suđenje se nastavlja iduće sedmice.



Merdijana Sadović je voditeljica programa za Haški tribunal IWPR-a.