SLUCAJ MILOSEVIC: SUCI ISTRAJAVAJU

Najznacajnije sudjenje koje se odvija pred Haskim tribunalom – proces u kojem se bivsem jugoslavenskom predsjedniku, Slobodanu Milosevicu, sudi za genocid – posljednjih je mjeseci ostavljalo utisak potpune nepredvidivosti.



Tako su u srpnju/julu – iako je obrana vec uveliko bila u toku – tuzioci odlucili ponovo otvoriti svoj dokazni postupak. Tom prilikom su podnijeli nove dokaze, ukljucujuci i senzacionalnu video-snimku nacinjenu 1995., na kojem se vide pripadnici jedne od paravojnih formacija kako ubijaju Muslimane iz Srebrenice.



Okrivljeni se, s druge strane, nastavlja braniti samostalno, ali sve upornije zahtijeva da mu se – navodno, radi pravednosti postupka – odobri visemjesecno produzenje dokaznog postupka.



Najzad, posljednjih je tjedana pogorsanje Milosevicevog zdravlja dovelo cak i do spekulacija da bi se sudjenje moglo zavrsiti tako sto bi presuda bila donesena samo po nekim segmentima optuznice.



No, sudsko vijece kojim predsjedava sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) donijelo je ovoga tjedna niz odluka kojima su sve ove nedoumice otklonjene, pa je stoga i buducnost sudjenja postala umnogome izvjesnija.



Prvo, suci su odbacili svaku mogucnost produzetka postupka. A kada je rijec o okoncanju sudjenja, definitivno je odbacen i sporni scenarij po kojem bi presuda, po onom dijelu optuznice koji se odnosi na Kosovo, trebalo biti donesena prije no sto je prvobitno bilo predvidjeno.



Usprkos tome sto je iskoristio vec tri cetvrtine vremena koje mu je dodijeljeno za obranu, Milosevic je sve do sada prakticno iskljucivo odgovarao na optuzbe koje se ticu Kosova. S obzirom na cinjenicu da optuzenik odavno pati od zdravstvenih problema, mogucnost razdvajanja optuznica izazvala je zabrinutost da bi preostali dijelovi optuznice – u kojima se spominju zlocini pocinjeni tokom bosanskog, odnosno hrvatskog rata – mogli biti dovedeni u pitanje.



Iako i na ovotjedne odluke postoji mogucnost zalbe, sve je vjerojatnije da ce dokazni postupak obrane zaista biti okoncan u ozujku/martu, te da ce do polovine sljedece godine biti okoncan onaj dio sudjenja koji se odvija u sudnici. Potom ce se suci povuci kako bi donijeli presudu.



Tuzioci su se ponadali da bi eventualno mogli pozvati svjedoke koji bi dodatno potvrdili autenticnost emitirane snimke, na kojem se navodno vide pripadnici paravojne formacije pod nazivom „Skorpioni“.



Na popisu onih koji su trebali svjedociti o snimku nalazio se i Slobodan Stojkovic, pripadnik spomenute jedinice koji ga je navodno i nacinio. Postojala je i nada da ce snimka biti ukljucena u dokazni materijal protiv Milosevica – sto se nije desilo, iako je ranije odobreno njegovo emitiranje pred Tribunalom.



Osim toga, tuzioci su eventualno dodatno vrijeme namjeravali iskoristiti za jos neka svjedocenja i podnosenje novih dokaza o postojanju plana za etnicko ciscenje veceg dijela Bosne, kao i o umijesanosti Beograda u navodne zlocine pocinjene na Kosovu. Nadali su se i da ce im biti odobren uvid u osobne dosjee pojedinih visokih duznosnika jugoslavenske vojske.



Medjutim, u ovotjednoj odluci suci isticu kako ce iznosenje dodatnog materijala i pozivanje novih svjedoka optuzbe biti odobreno samo u predvidjenom roku, i to ukoliko se ispostavi da postoje opravdani razlozi zbog kojih to nije ucinjeno ranije. A veci dio podnesenih dokumenata i predlozenih svjedoka – po misljenju sudaca – ne zadovoljava te zahtjeve.



Povrh svega, isto vazi i za ostatak materijala i svjedocenja: iako se radi o necemu sto bi umnogome moglo objasniti sve ono sto se odigralo tokom devedesetih, „nista se od toga ne odnosi na osnovno pravno pitanje –je li okrivljeni zaista odgovoran za zlocine pobrojane u optuznicama“.



Buduci da ostatak sudacke odluke nije dostupan javnosti, ostalo je nejasno po kom osnovu pojedini svjedoci i dokazi – ukljucujuci i snimku Skorpiona – ne zadovoljavaju iznesene uvjete.



Spomenutu snimku mnogi su docekali kao neoborivi dokaz o umijesanosti Beograda u masakr koji je pocinjen nad vise tisuca muskaraca i djecaka iz Srebrenice. Potonji zlocin su neki drugi suci Haskog tribunala na nekim drugim sudjenjima vec okarakterizirali kao genocid.



No, Avril Mekdonald (Avril McDonald) – koja predaje pravo na Institutu Aser u Hagu – tvrdi kako je, cak i nezavisno od toga je li ili nije ukljucena u dokaze, doticna snimka vec samim emitiranjem posluzila u planirane svrhe.



„Dovoljno je sto se uopce i pojavila, jer se veliki broj ljudi suocio s necim u sto nisu mogli povjerovati“, izjavila je ona za IWPR, dodajuci kako je emitiranje snimke u sudnici „imalo i dodatnu dimenziju, koja bi izostala da je predocen kao obican novinarski prilog“.



Sto se tice Milosevicevog zahtjeva za produzenjem dokaznog postupka, suci su ukazali na to da bi dodatnih 380 sati – koliko je on zatrazio – znacilo da bi obrana potrajala vise nego dvostruko duze nego sto je prvobitno planirano.



Kritizirajuci optuzenikovu odluku da ne suradjuje sa sluzbenim braniocima, suci su odbacili i njegovu tvrdnju po kojoj su mu uskraceni resursi za adekvatno izvodjenje obrane u predvidjenom roku.



Takodjer su „zabludom“ nazvali njegovu tezu da bi koristenje pisanih izjava svjedoka – cemu je cesto pribjegavala optuzba – samo po sebi predstavljalo podrivanje prava na javno saslusanje.



Naprotiv: Milosevic se, po njihovim rijecima, „nije opredijelio za razuman pristup pri iznosenju obrane“. Njegova usredotocenost na Kosovo zapravo je – prema procjeni sudaca – samo izraz nastojanja da se dobije produzenje postupka.



Suci od okrivljenog „odlucno zahtijevaju“ da se u nastavku sudjenja posveti optuzbama za zlocine pocinjene u Hrvatskoj i Bosni.



Dzonatan Videl (Jonathan Widell) – doktorant prava koji o radu Tribunala pise za veb-sajt „Serbianna“ – izjavio je za IWPR kako potonja odluka predstavlja posljedicu manjka suosjecanja s Milosevicem i zdravstvenim problemima koji ga muce.



Rekao je i da se Milosevicevo stanje pogorsalo uslijed briga koje se ticu duzine postupka.



Mekdonaldova je, na drugoj strani, pozdravila odlucnost koju su pokazali suci. „U izvjesnom smislu, vremena nikada nece ni biti dovoljno“, izjavila je ona za IWPR. „[Milosevic] ce nastaviti sve dok bude mogao. Kada bi imao deset godina, on bi potrosio svih deset.“



U zakljucku svoje odluke, suci su naglasili kako bi Milosevicev zahtjev za produzenjem ponovo mogao biti razmotren samo ukoliko okrivljeni u medjuvremenu pokaze jasne znake nastojanja da vrijeme koje mu je stavljeno na raspolaganje iskoristi sto efikasnije.



Medjutim, predstavnica Koalicije za medjunarodnu pravdu, Dzudit Armata (Judith Armatta), smatra da je tesko procijeniti koliko ce sve to utjecati na Milosevicevu taktiku.



„Ocekujem da ce on tek neznatno izmijeniti svoj plan, a sve u nadi da je to dovoljno za to da sudsko ili zalbeno [vijece] stekne utisak kako se on pokusava braniti na prikladan nacin“, izjavila je ona za IWPR, dodajuci kako se Milosevic pokusava „izboriti za sto vise vremena na svjetskoj pozornici“.



Ona ipak tvrdi: „Na kraju krajeva, ne mogu zamisliti da bi on mogao ozbiljnije izmijeniti dosadasnju strategiju.“



Sudsko vijece je ovoga tjedna saopcilo i svoju odluku o tome da se Milosevicu, u skladu s preporukama koje su nedavno iznijeli predstavnici njegovog lijecnickog tima, odobri sestotjedna bozicna stanka.



Na posljednjem saslusanju prije stanke, Milosevic je 12. prosinca/decembra podnio i jedan prilicno iznenadjujuci zahtjev: da mu se dopusti da dio te stanke iskoristi za posjet jednoj medicinskoj ustanovi u Moskvi.



Podsjecajuci okrivljenog na to da je zbog privremenog pustanja na slobodu nuzno ispuniti „citav niz uvjeta“, sudac Robinson je rekao da spomenuti zahtjev nece biti razmatran sve dok ne bude i formalno podnesen u pisanom obliku.



Nastavak sudjenja zakazan je za 23. sijecnja/januara.



Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Londona.