Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Slucaj Krajisnik: svjedocenje o logorskim uzasima

Svjedok se prisjetio kako su ga razdvojili od vlastitog oca, te kako je u zloglasnom logoru Manjaca smrsavio cak 30 kilograma
By Merdijana Sadović

Nezavisno od prituzbi njegovih advokata i kraljicine posjete Tribunalu, ovaj tjedna je ipak nastavljeno i sudjenje bivsem celniku bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku. Svjedocio je jos jedan zatocenik logora Manjaca, koji su Srbi osnovali na podrucju sjeverozapadne Bosne.


Ali, prije no sto je Azim Medanovic – elegantno obuceni covjek u kasnim tridesetim, s dugim i dubokim oziljkom iznad obrve – poceo svjedociti, Krajisnikovi su advokati najavili da ce podnijeti zahtjev za odlaganje sudjenja, tvrdeci da nisu imali dovoljno vremena za pripremu dokaznog postupka obrane.


Krisa Lukas (Chrissa Loukas) i Nikolas Stjuart (Nicolas Stewart) – koji su preuzeli Krajisnikov slucaj prije nesto manje od godinu dana, nakon sto je prethodni advokat okrivljenog ostao bez dozvole za rad u Sjedinjenim Drzavama zbog financijskih malverzacija – tvrde kako im je potrebno dodatno vrijeme da bi se posvetili onim problemima koji su u medjuvremenu iskrsli u vezi s njihovim poslom.


Medanovic je rodjen i odrastao u Prhovu, muslimanskom selu u sjevernoj Bosni, s oko 250 stanovnika. Doticno su selo u lipnju/junu 1992. zauzele i potom unistile srpske snage. U to vrijeme je Krajisnik predsjedavao srpskom skupstinom i bio jedan od vodecih ljudi Srpske demokratske stranke (SDS); rijec je pritom o tek jednoj od nekoliko desetina bosanskih opcina koje se spominju u optuznici.


Medanovic je pred sudom ispricao kako je u Prhovu, 1. lipnja/juna 1992., prezivio masakr u kojem je stradalo 45 Muslimana – medju kojima su bile i cetiri zene, te dvoje djece.


On je opisao kako su srpski vojnici u uniformama vojne policije usli u selo, nakon cega su grupi od cetrdesetak muskaraca i osamdesetak zena naredili da se postroje uza zid. Poslije kratkog saslusanja, jedan po jedan zatvorenik bio je odvodjen na stranu i strijeljan.


Tada je ubijeno oko osam Muslimana, dok su ostali – medju kojima i Medanovic – bili prisiljeni krenuti u pravcu sela Peci, nekoliko kilometara udaljenom od Prhova.


Medanovicevom ocu, koji je takodjer bio uhapsen, bilo je naredjeno da ostane.


“Zagrlili smo se. Otac mi je rekao da budem oprezan, a ja sam mu uzvratio istim rijecima – sto nikada necu zaboraviti. Tada sam ga posljednji put vidio zivog”, rekao je Medanovic na sudu, trudeci se zaustaviti suze.


Poslije rata, ocevo je tijelo bilo pronadjeno u masovnoj grobnici nadomak Prhova.


Tokom Medanovicevog svjedocenja, na galeriji za publiku iznenada se pojavila i kraljica Beatrisa u pratnji nekolicine duznosnika, medju kojima je bila i glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla del Ponte). Okrivljeni je samo na trenutak bacio pogled u njihovom pravcu (ka VIP-ogranku), nakon cega je jos energicnije nastavio hvatati biljeske.


Medanovic je ispricao i kako je ispred grupe zarobljenih Muslimana, medju kojima se i sam nalazio, jedan srpski policajac bio pogodjen hicem iz snajpera. Svjedok je, inzistirajuci na tome da lokalni Muslimani nisu bili naoruzani, dodao da je vjerojatno u pitanju bila nekakva “greska”, ali i da se zbog nje lokalni srpski zapovjednik Marko Adamovic doista razbjesnio.


Po rijecima svjedoka, Adamovic je svojim trupama odmah naredio da pocnu s osvetom. Scepao je megafon i poceo vikati: “Pobijte zene i djecu, spalite selo do temelja!”


Nekoliko trenutaka kasnije, pred kucom u kojoj su se okupili Muslimani, eksplodirala je granata. Tom prilikom poginulo je 38 ljudi. Svjedok je potvrdio da je srpski oficir takodjer naredio i pogubljenje dvadesetak ljudi iz Medanoviceve grupe.


“Poceli su pucati u nas, a kada su zavrsili s pucanjem, bilo nam je naredjeno da ustanemo. Cetrnaest nas je prezivjelo, sto je Adamovica prilicno iznenadilo. ´To je previse´, rekao je on, nakon cega su njegovi vojnici poceli ubijati i pojedinacno.


“Oblio me je znoj – znate, vrlo je tesko suociti se s vlastitom smrcu”, rekao je gotovo zbunjeno Medanovic.


Potom je opisao i kako ga je spasio srpski vojnik ciji je nadimak bio Sico, s kojim je prije rata obicavao piti kavu u lokalnom baru.


Sico je obecao da ce Medanovica i ostatak grupe prebaciti na sigurno, u selo Peci. Medjutim, usput su zastali u jednom srpskom selu, gdje su ih lokalni vojnici pretukli – u cemu su im pomogli i muskarci, zene, pa cak i djeca iz samog sela.


Medanovic je ispricao i kako je tada osjecao toliku bol da je svog “spasioca” poceo moliti da ga ubije kako bi mu prekratio muke.


Ali, ne samo da je preziveo, nego je na kraju stigao i do sela Peci. Odatle je kasnije bio prebacen u srpski logor Manjaca, poznat po uzasnim uvjetima pod kojima je u njemu boravilo vise tisuca Muslimana i Hrvata. Tamo je proveo nekoliko mjeseci, tokom kojih je oslabio cak trideset kilograma.


Medanovic je ispricao i kako mu je 16. prosinca/decembra 1992. bilo naredjeno da potpise komad papira na temelju kojeg je trebalo da mu bude dozvoljeno i da ode iz Manjace.


Nisu mu dozvolili procitati taj dokument, ali ga je on – poput nekoliko tisuca ostalih zarobljenika – potpisao. Ispostavilo se da je u pitanju bila izjava kojom se potpisnik odrice cjelokupne imovine, te obavezuje da ce napustiti zemlju i da se nece vracati.


“A da ste kojim slucajem znali sto stoji u tom dokumentu, biste li svejedno pristali potpisati ga?”, upitao je pomalo oklijevajuci predsjedavajuci sudac Alfons Ori (Alphons Orie) – ocito svjestan koliko njegovo pitanje cudno zvuci.


“Da. Svi bismo ga potpisali, kako bismo sto prije napustili taj pakao”, uzvratio je Medanovic, neznatno povisivsi glas.


Prethodno su ovog tjedna Krajisnikovi advokati najavili da ce podnijeti zahtjev za odlaganjem sudjenja. Lukasova je cak najavila i da ce se zaloziti za vlastito povlacenje, napominjuci kako zbog preopterecenosti nije u stanju izvrsiti sve neophodne pripreme.


Sudsko vijece je jos u kolovozu/julu odbilo jedan takav podnesak Krajisnikovih branilaca, koji su trazili da im se osigura dodatno vrijeme kako bi se pripremili za sudjenje.


Uprkos cinjenici da je bivsi pravni zastupnik optuzenog, srpsko-americki advokat Dejan Brasic (Deyan Brasich), na pripremu obrane potrosio vise od milijun i pol dolara, Lukasova i Stjuart tvrde da se dokazna gradja koju su od njega preuzeli nalazi u vrlo losem stanju.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.