Slucaj Kovacevic: sudjenje u Beogradu?

S obzirom na sluzbeni zahtjev glavne tuziteljice Karle del Ponte (Carla del Ponte), postoje izgledi da sudjenje Vladimiru Kovacevicu – koji je pred Tribunalom optuzen za napad na Dubrovnik, a trenutno se nalazi na oporavku u vojnoj ustanovi za mentalno zdravlje u Srbiji – bude prepusteno Beogradu.

Predsjednik Tribunala Teodor Meron (Theodor Meron) imenovao je 2. studenoga/novembra troclano sudsko vijece– u sastavu: Alfons Ori (Alphons Orie), O-Gon Kvon (O-Gon Kwon) i Kevin Parker – koje ce odluciti hoce li spomenuti slucaj biti prepusten vlastima Srbije i Crne Gore (SCG).

Ovo je prvi put da tuzilastvo preporucuje da jedan haski slucaj bude proslijedjen Specijalnom sudu za ratne zlocine u Srbiji.

Beograd se intenzivno zalagao da mu bude dozvoljeno suditi pojedincima koji su pod istragom i protiv kojih je podignuta optuznica Haskog suda – na primjer, cetvorici odbjeglih generala koje se tereti za zlocine pocinjene nad kosovskim Albancima tokom 1999. – pa analiticari smatraju da vlasti vjerojatno ipak nece biti zadovoljne time sto ce im mozda biti prepusten samo manje vazan slucaj (kakav je Kovacevicev).

Prema Pravilu 11bis Statuta Tribunala, Medjunarodni sud slucajeve nizeg i srednjeg ranga moze prepustiti onim zemljama u kojima su se navodni zlocini desili, ili zemljama koje zele i sposobne su suditi po utvrdjenim medjunarodnim standardima.

U zahtjevu koji je podnijela 28. oktobra, Del Ponteova istice da su Kovacevicevi navodni zlocini pocinjeni na hrvatskom tlu, te da stoga sudstvu te zemlje treba biti pruzena prilika preuzeti ovaj slucaj »kako bi pravda bila zadovoljena u neposrednoj blizini zrtava«.

Situaciju, medjutim, dodatno komplicira stanje optuzenikovog dusevnog zdravlja, koje se opisuje kao »naruseno«.

Lipnja/juna 2004., sudsko vijece je konstaturalo kako »optuzeni trenutno pati od ozbiljnog mentalnog poremecaja, sto ga cini nesposobnim za pojavljivanje pred sudom i izjasnjavanje o optuznici«. Takodjer je napomenulo kako takvo stanje moze biti popravljeno odlaskom na oporavak u neku ustanovu za mentalno zdravlje u kojoj se govori optuzenikov maternji jezik (srpski).

Sudsko vijece je zato odlucilo odobriti Kovacevicevo privremeno pustanje na slobodu, nakon sto je SCG ponudila osigurati oporavak okrivljenog na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. On se trenutno nalazi upravo u toj ustanovi, a ured tuzilastva je u medjuvremenu istaknuo kako »nije uvjeren da bi u interesu [Kovacevicevog] dusevnog zdravlja bilo njegovo prebacivanje u neku slicnu instituciju u zemlji u kojoj su se navodni zlocini odigrali«.

U optuznici se Kovacevicu pripisuje individualna kaznena odgovornost za nezakonito granatiranje civilnih ciljeva u Dubrovniku, prosinca/decembra 1992.

Navodi se da su se zlocini dogodili kada su vojnici, koji su bili pod Kovacevicevim zapovjednistvom, pokusali preoteti polozaj od hrvatskih jedinica na brdu Srdj. Rijec je o brdu koje nadvisuje zidine dubrovackog Starog grada, koji se pak nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne bastine.

Kada su se njegove jedinice nasle pod vatrom koja je dolazila s polozaja oko Dubrovnika, Kovacevic im je navodno naredio da otvore artiljerijsku vatru na Stari grad, odnosno da gadjaju ciljeve koji nisu vojni. Tom prilikom je dvoje ljudi poginulo, nekoliko ranjeno, dok je stotine civilnih zgrada, te povijesnih, kulturnih i vjerskih spomenika unisteno ili pretrpjelo znatna ostecenja.

Osobe koje su Kovacevicu bile nadredjene – general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokic – vec su se pojavile pred Tribunalom, pred kojim su takodjer optuzeni za zlocine pocinjene u Dubrovniku.

Strugar tvrdi da nije kriv i trenutno ocekuje da mu se nakon sudjenja – koje je okoncano u lipnju/junu 2004. – saopci presuda.

S druge strane, u kolovozu/augustu 2003. – nakon sto se nagodio s tuzilastvom – ostarjeli Jokic priznao je krivicu za sest tocaka optuznice koja je protiv njega podignuta. Presudom koja je donesena 18. ozujka/marta 2004. osudjen je na sedam godina zatvora. Njegovi branioci, koji su predlagali da njihovom klijentu bude izrecena kazna u trajanju od dvije godine, zalili su se na tu odluku.

Iako je Kovacevicev slucaj prvi kojeg ce Hag mozda proslijediti Beogradu, Srbija je uveliko spremna suditi za ratne zlocine, posto je jos tokom 2003. usvojila zakon kojim je Okruznom sudu u Beogradu omoguceno preuzimanje haskih slucajeva.

U svom podnesku, Del Ponteova je suce i tuzioce u Srbiji opisala »kao profesionalno i tehnicki sposobne za sudjenje po medjunarodno priznatim pravnim standardima«. Specijalni tuzilac za ratne zlocine, Vladimir Vukcevic, i osobno je – prema njenim rijecima – izrazio zaintersiranost za Kovacevicev slucaj.

Vec su imenovana jos neka sudska vijeca koja bi trebala razmotriti pitanje prosljedjivanja slucajeva srednjeg ranga sudovima u regiji prema Pravilu 11bis. U tom smislu, postoji mogucnost da slucaj Mirka Norca i Rahima Ademija bude prepusten Zagrebu, a postupak protiv Zeljka Meakica i jos nekih optuzenika – Sarajevu.

Smatra se da citav taj proces predstavlja veoma vazan aspekt takozvane izlazne strategije Haskog tribunala, koja predvidja da sva sudjenja budu okoncana do 2008., te da Medjunarodni sud bude zatvoren dvije godine kasnije.

Tom strategijom, koju je odobrilo i Vijece sigurnosti UN-a, predvidjeno je i da veliki broj slucajeva nizeg i srednjeg ranga bude prepusten sudovima u regiji, gdje su navodni zlocini i pocinjeni.

Osim sto ce se time postici usteda u resursima Tribunala – cime ce tuziocima biti omoguceno da se postaraju da okrivljeni najviseg ranga budu izvedeni pred lice pravde – vjeruje se da ce taj proces predstavljati i veoma vazan korak ka pomirenju na podrucju bivse Jugoslavije.

Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Londonu.