PRODAJA NAJVECE CRNOGORSKE FIRME IZAZIVA ZESTOKE REAKCIJE

Stizu upozorenja da bi planirana prodaja aluminijumskog kombinata Rusiji mogla skupo stajati zemlju.

PRODAJA NAJVECE CRNOGORSKE FIRME IZAZIVA ZESTOKE REAKCIJE

Stizu upozorenja da bi planirana prodaja aluminijumskog kombinata Rusiji mogla skupo stajati zemlju.

Ekonomisti i ekolozi upozoravaju Vladu Crne Gore da treba da odustane od planirane prodaje podgorickog aluminijumskog kombinata ruskoj firmi Rusal.

Oni tvrde da nisu obezbedjene odgovarajuce ekoloske garancije i da ce to zemlju skupo kostati na duzi rok.

Ova upozorenja su usledila posle aprilskog saopstenja iz Podgorice da je postignut sporazum sa “Rusalom” o prodaji 65 procenata udela u najvecoj crnogorskoj kompaniji. Ugovor izmedju tenderskog komiteta i kupca treba da bude potpisan ovog meseca.

Prema saopstenju predstavnika tenderskog komiteta, “Rusal” je ponudio 59 miliona americkih dolara za deonice i obavezao se da investira 67 miliona dolara tokom narednih pet godina. Pored toga, “Rusal” ce otplatiti 110 miliona dolara duga ovog kombinata.

Premijer Crne Gore, Milo Djukanovic, otkrio je jednu neobicnu odredbu ovog ugovora, kojom je kombinat obavezan da do kraja godine uplati 27 miliona dolara direktno u budzet republike.

Vlada ovakvu direktnu gotovinsku uplatu smatra dobrodoslom, ali nezavisni ekonomisti i analiticari tvrde da ce prodaja izazvati i manje pozeljne pratece efekte, kao sto je pojacano zagadjenje. Takodje tvrde da ce se snizene cene elektricne energije koje je vlada ponudila “Rusalu” kao subvenciju pretvoriti u veliko finansijsko opterecenje.

Vlada je odlucna u nameri da sklopi ovaj posao. Njena politika je da prodaje nekadasnje drzavne kompanije i tako obezbedjuje novac za infrastrukturne projekte i balansiranje budzeta. Prodaja deonica kombinata “Rusalu” obezbedice deset procenata drzavnih prihoda za 2005. godinu.

Niko ne dovodi u pitanje znacaj kombinata za ukupnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori. Aluminijumski kombinat je preko svojih podredjenih i povezanih firmi povezan sa gotovo polovinom ukupnih privrednih aktivnosti u Crnoj Gori.

Kombinat je u prosloj godini proizveo 121.000 tona primarnog aluminijuma i 245.000 tona oksida aluminijuma. Najveci deo proizvodnje je izvezen, sto cini vise od polovine ukupnog izvoza Crne Gore.

Sporazum o potpisivanju ugovora postignut je na sastanku Djukanovica i vecinskog vlasnika Rusala, Olega Deripaska, koji je za tu priliku dosao u Podgoricu. Crnogorske vlasti tvrde da je sporazum povoljan i odbijaju napade ekonomista i ekologa.

Sustinska primedba ekonomista tice se snizene cene elektricne energije za kombinat, koji je najveci potrosac u Crnoj Gori.

Podgorica nema mnogo izbora. Vecina kompanija koje su proizvodile primarni aluminijum u Evropi zatvorene su u nekoliko poslednjih godina ili preseljene na daleki istok, gde je energija jeftinija. Da bi dosla do jeftine energije Crna Gora je planirala da izgradi novu hidroelektranu, sto je podrazumevalo potapanje dela kanjona reke Tare. Ali ostra reakcija javnosti na predlozeno potapanje lokaliteta koji se nalazi na listi UNESCO primorala je vladu da odustane.

Otuda je Crna Gora i dalje primorana da uvozi struju iz susednih zemalja po ceni od oko 3,5 centi po kilovat-satu, kwh, a “Rusalu” je ponudjna cena od tek nesto vise od dva centa po kwh za prvu godinu rada u Crnoj Gori.

Procene o tome koliko ce Crna Gora izgubiti zbog obezbedjivanja elektricne energije za “Rusal” po povlascenoj ceni idu od 61 miliona dolara do vise nego dvostruko vece sume za period od pet godina, koliko ce “Rusal” imati pravo na povlasceni status.

Vlada tvrdi da nije neobicno da se najvecim potrosacima, kao sto je kombinat, nude povlascene tarife. “Ponuda koju je dao ‘Rusal’ najbolja je ponuda koju smo dobili,” izjavio je Djukanovic. Zapravo, ruska kompanija je bila jedini ponudjac.

Ipak, jedna od clanica vladajuce koalicije, Socijaldemokratska partija, SDP, kriticna je prema ovakvoj odluci. U ovoj partiji tvrde da ce ekonomija trpeti zbog gubitaka izazvanih snizenom cenom elektricne energije koja je ponudjena kombinatu. U skupstinskoj debati o ovom poslu, zvanicnici SDP-a su postavili pitanje zasto se nude subvencije buducim stranim vlasnicima kombinata, uz tvrdnju da ce poreski obveznici morati da nadoknade gubitak. Zvanicnici SDP su jos pocetkom godine izasli iz organa nadleznih za privatizaciju zbog sukoba u vezi sa prodajom kombinata i drugih kompanija.

Neki strani ekonomski strucnjaci takodje su kritikovali prenosenje starih beneficija na nove vlasnike. “Suvbencije koje su date kombinatu morace da plate svi drugi i to predstavlja veliki trosak za svakoga u Crnoj Gori”, izjavio je za lokalne medije Jan Braun iz Evropske agencije za rekonstrukciju.

Djukanovic je krajem aprila, nekoliko dana posle davanja saopstenja o poslu sa “Rusalom”, izjavio da ce cene elektricne energije morati da porastu zbog opste reforme energetskog sistema.

Odsustvo predlozenih ekoloskih investicija takodje je razlog primedbi na racun posla sa “Rusalom”. Ruska strana je ponudila da u periodu od pet godina investira 67 miliona dolara u tehnologiju i 24 miliona dolara u programe ekoloske zastite.

“Ponuda ‘Rusala’ ne garantuje modernizaciju kombinata, niti je dovoljna da obezbedi ekolosku zastitu”, izjavio Nebojsa Medojevic, direktor Grupe za promene, GZP, lokalne nevladine organizacije. Prema misljenju GZP, potrebno je uloziti 122 miliona dolara u mere kao sto je instaliranje skupih filtera potrebnih za zastitu zivotnu sredine.

Kombinat se nalazi na samo deset kilometara od glavnog grada, Podgorice, i smatra se najvecim pojedinacnim zagadjivacem u republici. Takodje se nalazi usred poljoprivrednog regiona, u plodnoj dolini Zete, gde se gaji najveci deo roda voca i povrca u republici. U blizini je i ekoloski dragoceno Skadarsko jezero, staniste velikog broja riba i retkih ptica, kao sto je pelikan.

Ekoloske organizacije strahuju da ce navodno losa procedura kombinata za odlaganje otpadnih materijala predstavljati pretnju za jezero, dolinu Zete i samu Podgoricu. Ana Misurovic, direktor Ekoloskog centra za toksikologiju, izjavila je da veruje da ce u naseljima koja su najblize kombinatu zivot ljudi prakticno biti nemoguc.

“Utvrdjeno je prisustvo toksicnog otpada koje nekoliko puta premasuje dozvoljene nivoe, kako u vazduhu, tako i u vodi, hrani i zemlji”, konstatovala je u izvestaju koji je vec koriscen u nekoliko sudskih postupaka. “To moze izazvati mutacije, maligna oboljenja i druge rizike.” Zvanicnici vlade se slazu da problem zagadjenja postoji, ali tvrde da ekolozi preteruju u svojim tvrdnjama.

Pomocnik ministra za ekologiju, Nada Mugosa, kaze: “Brojke (u izvestaju) ne odnose se na citavu dolinu Zete i oblast Podgorice, kao sto tvrdi SZP. “Brojke su ustanovljene posle incidenta iz 2001, kada se crveni recni talog izlio iz rezervoara, a odnose se samo na jednu konkretnu lokaciju blizu kombinata.”

Ipak, ekoloske grupe nisu uverene u tacnost ovakvih tvdnji. U pokusaju da ponovi uspeh masovne kampanje za odbranu kanjona reke Tare, Grupa za promene i ekoloske nevladine organizacije su u aprilu pokrenule slicnu inicijativu, sa zahtevom da se prodaja spreci. Preko 6.000 gradjana je potpisalo dokument za samo nekoliko dana, a vecina opozicionih stranaka je potvrdila da ce podrzati ovaj zahtev u parlamentu. Zahteva se ponistavanje prodaje dok nezavisna komisija tacno ne ustanovi status i potrebe zivotne sredine u okruzenju.

Nezavisni analiticari su kriticni prema ovom poslu iz razlicitih razloga. Neki tvrde da je orijentacija vladine politike privatizacije usmerene na otplatu neposrednih dugovanja pogresna.

Trenutno kombinat duguje 135 miliona dolara “Vektri” iz Podgorice, “Glenkoru” iz Svajcarske i londonskoj Standard banci. Kao kupac, Rusal je obavezan da namiri dugovanja prema bar dva navedena poverioca.

Zarko Rakcevic, ekonomista i bivsi potpredsednik vlade, upozoravao je u debati o privatizaciji kombinata koja se vodila proslog leta da ce ovaj postupak ili u celosti propasti ili privuci investitore koji ne zele da investiraju u modernizaciju i ekologiju jer moraju otplacivati postojeca dugovanja kompanije.

Dzefri Saks, americki ekonomista i savetnik sekretara UN Kofija Anana za odrzivi razvoj, savetovao je proslog leta Crnoj Gori da razmotri zatvaranje kombinata za aluminjum u cilju ocuvanja zivotne sredine, kao i radi izbegavanja daljih finansijskih gubitaka izazvanih subvencioniarnom cenom energije.

Medjutim, novi vlasnik kombinata je izjavio da ce godisnja proizvodnja aluminijuma porasti za 50.000 tona, dodajuci da ce znacajno biti povecana i proizvodnja oksida aluminijuma.

Ekolozi kazu da ce porast proizvodnje bez novih investicija u zastitu sredine dovesti do porasta zagadjenja.

“Privatizacija kombinata imala je za cilj da se pronadje strateski partner spreman na ulaganje u modernizaciju i ocuvanje sredine”, izjavio je za crnogorsku televiziju Branko Radulovic iz ZP. “Rusal nije zainteresovan ni za jedan od ta dva cilja, vec samo za iscrpljivanje prirodnih resursa.”

Menadzeri kombinata odbacuju takve tvrdnje kao nedobronamerne. “Pre sest ili sedam godina isti kriticari su tvrdili da bi kombinat trebalo prodati za jedan dolar”, izjavio je Mihajlo Banjevic, predsednik upravnog odbora kombinata, za podgoricki dnevnik Pobjeda, nakon sto je vlada prihvatila ponudu “Rusala”.

“Danas su nezadovoljni sa investicijom od 245 miliona dolara… modernizacijom, otplatom dugova, kao i zastitom zivotne sredine.”

Marijana Buljan je menadzer IWPR/BIRN projekta u Podgorici, Milka Tadic je redovni saradnik IWPR/BIRN.

Frontline Updates
Support local journalists