Problematican pocetak sudjenja kosovskim Albancima
Problemi se krecu u rasponu od raspolozenja kosovske javnosti do zastrasivanja svjedoka
Problematican pocetak sudjenja kosovskim Albancima
Problemi se krecu u rasponu od raspolozenja kosovske javnosti do zastrasivanja svjedoka
Od samog pocetka, prvo sudjenje kosovskim Albancima pred Haskim tribunalom praceno je brojnim poteskocama. Prvih mjesec dana njihovog boravka u sudu obiljezili su problemi koji se krecu u rasponu od izuzetno negativnih reakcija na Kosovu i zastrasivanja svjedoka, pa do nevolja s prevodiocima i primjedbi na nacin na koji su optuzenici prevozeni u sud i iz suda.
Premda neki od pojedinacnih problema ne predstavljaju nikakvu novinu u dosadasnjoj praksi Tribunala, promatraci tvrde da je prilicno neobicno da jedno sudjenje, i to u svojoj ranoj fazi, bude praceno tolikim preprekama.
Duznosnici Tribunala pokusavaju smiriti situaciju. “Svako je sudjenje jedinstveno, i sobom nosi specificne izazove i okolnosti kojima je neophodno ovladati”, izjavio je za IWPR portparol Tribunala Dzim Lendejl (Jim Landale). “U tom smislu, ni ovo sudjenje ne predstavlja nikakav izuzetak.”
Optuzenici Fatmir Ljimaj (Fatmit Limaj), Isak Musliju (Isak Musliu) i Haradin Balja (Haradin Bala) – koji su se izjasnili kao nevini o svim optuzbama, ukljucujuci i one koje se odnose na mucenje i ubijanje Srba i navodnih albanskih kolaboracionista na sirem podrucju jednog kosovskog zatvorskog logora tokom 1998. – prvi put su se suocili s tuziocima 15. studenoga/novembra.
Pocetak sudjenja izazvao je veliku paznju kosovskih sredstava informiranja, pri cemu reakcije u nekima od njih odrazavaju upravo onakav negativan odnos prema Haskom tribunalu po kojem su u minulom razdoblju postali poznati beogradski mediji.
Premda je tuzilac Endrju Kejli (Andrew Cayley) jos u uvodnoj rijeci obazrivo istakao kako je u pitanju dokazni postupak koji se vodi protiv pojedinaca, a ne protiv bilo koje nacionalne ili politicke grupacije, pojedini urednici ne ostavljaju utisak da u to vjeruju.
Tako je dnevni list Epoka e Re vec sljedecg dana na naslovnoj stranici objavio naslov “Anti-albansko sudjenje”, dok je list Zeri citirao izjavu visokog kosovskog politicara Ramadana Avdijua (Ramadan Avdiu), po kojoj je Tribunal, u cilju odrzanja simetrije medju nacionalnostima kada je o krivicnom gonjenju rijec, postao “politicki, umjesto pravni instrument”.
Kosovska je vlada slican stav izrazila u saopcenju u kojem se kaze kako dokazni postupak optuzbe “ne pociva na cinjenicama ili argumentima, nego na politickim ocjenama ciji je smisao izjednacavanje rata za oslobodjenje s genocidom i okupacijom kojima je srpska drzava pribjegla na Kosovu”.
Oko 10.000 ljudi izaslo je potkraj studenoga/novembra na pristinske ulice kako bi protestiralo protiv sudjenja njihovim sunarodnjacima u Hagu.
Imajuci sve to u vidu, ne treba da cudi sto se kao narocito vazno postavlja i pitanje zastrasivanja svjedoka.
Prije no sto je sudjenje i pocelo, tuzioci su podigli odvojenu optuznicu protiv Becija Becaja (Beqe Beqaj), kosovskog Albanca i rodjaka Isaka Muslijua, zbog pokusaja ometanja svjedoka. Becaj je navodno svjedocima optuzbe govorio da je u stalnom kontaktu s Ljimajem i Muslijuom koji se nalaze u Tribunalu, te da ih u njihovo ime pokusava uvjeriti da povuku svoje izjave.
Sudsko vijece koje vodi slucaj odlucilo je da ce se 12 svjedoka na sudjenju pojaviti uz primjenu posebnih mjera zastite. Tuzioci, naime, tvrde da je nekima od svjedoka zapreceno da ce, ukoliko se pojave na sudu, snositi posljedice, pri cemu je jednome od njih cak bilo preceno i smrcu.
Tribunal je takodjer nacinio neuobicajen korak time sto je novinarima uputio savjetodavnu biljesku, podsjecajuci ih na obavezu postovanja privatnosti zasticenih svjedoka, kao i na mogucnost da im – ukoliko se o nju ogrijese – bude izrecena kazna od 100.000 eura i sedam godina zatvora.
Stvar se dalje zakomplicirala time sto su advokati obrane ukazali da se suocavaju s mogucnoscu “ozbiljne i akutne teskoce” pronalazenja prevodilaca s albanskog, cime je dovedena u pitanje cak i komunikacija izmedju njih i klijenata.
Na statusnoj konferenciji odrzanoj prije poceka sudjenja, Gregor Gaj-Smit (Gregor Guy-Smith) – pravni zastupnik Haradina Balje – istakao je kako je taj problem posljedica nedostatka kompetentnih ljudi. Napomenuo je i da mu je receno da se i sam Tribunal suocava s istom poteskocom.
Kazao je i da su advokati obrane zakljucili kako situaciju dodatno otezava i ogranicenost resursa koji im stoje na raspolaganju. Naime, svaki od advokatskih timova raspolaze m,esecnom svotom od 1.000 eura, za financiranje prevodilaca koji omogucavaju komunikaciju s klijentima. Gaj-Smit je rekao i da je, u nastojanju da dodje do dobrih prevodilaca, razgovarao i s Londonom i s Kosovom, ali da se pritom suocio s cinjenicom da su troskovi dovodjenja kandidata u Hag i njihovog eventualnog boravka u tom gradu iskljucivo zarad obavljanja prevodilackog posla – “isuvise veliki”.
Uslijed nedovoljnog broja prevodilaca, branilac Majkl Topolski (Michael Topolski) citavih tjedan dana uoci pocetka sudjenja navodno nije mogao obaviti razgovore sa svojim klijentom Muslijuom. Gaj-Smit je saopcio kako je i sam bio prinudjen iz istog razloga otkazati dvije posjete.
Branioci su se takodjer pozalili i na cinjenicu da su trojica optuzenika mjesecima unazad bili prisiljavani za vrijeme voznje od pritvorskog centra Ujedinjenih naroda do sudnica (i natrag) nositi poveze preko ociju.
To pitanje je cak dovelo do trodnevnog zastoja citavog procesa, jer su uoci jednog saslusanja optuzenici,pod opisanim uvjetima, navodno odbili krenuti u sud.
Tribunal je tim povodom ocito bio prinudjen na komunikaciju s nizozemskim ministarstvom pravosudja, u cijoj se nadleznosti nalazi prijevoz zatvorenika. I tako su povezi vec sutradan bili ukinuti.
Upotreba poveza je inace propisana nizozemskim zakonom, kao i dokumentom pod naslovom “Uputstva za prijevoz pritvorenika” u posjed kojeg je, uz pomoc ministarstva obrane, dosao IWPR, a u kojem se navodi kako primjena te mjere zavisi od “stupnja rizika” koji je razlicit u svakom pojedinacnom slucaju.
Tesko je doznati u koliko je navrata tim mjerama pribjegavano u dosadasnjoj praksi Tribunala, posto predstavnicima suda koji su zaduzeni za komunikaciju s medijima nije dozvoljena rasprava o pitanjima koja se ticu sigurnosti.
Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.
