PRESUDA KRAJIŠNIKU NAIŠLA NA OSUDE U CIJELOJ BOSNI

Uoči izricanja presude bivšem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba, Momčilu Krajišniku, napetost na prepunoj galeriji za publiku bila je gotovo opipljiva.



Do te mjere da se čak i jedan stražar okrenuo novinarima i posjetiocima koji su pratili posljednji dan maratonskog suđenja i rekao im: „Kakav god da bude ishod, molim vas da ostanete mirni.“



Sam Krajišnik se pak činio prilično nervoznim. Hodao je gore-dole po sudnici dok je nekih desetak minuta čekao da u nju uđu sudije.



A kada su se one napokon pojavile, njegovo se raspoloženje odjednom promijenilo. Dok je predsjedavajući sudija Alfons Ori (Alphons Orie) iz Holandije čitao sažetak presude, Krajišnik je sjedio naizgled ravnodušno, povremeno obarajući pogled dok su navođena neka od posebno gnusih zlodjela za koja je optužen.



Sudija je potom saopštio da se Krajišnik proglašava krivim za istrebljenje, ubistvo, progon, deportaciju i prisilno raseljavanje nesrpskih civila iz većeg dijela Bosne tokom rata (1992-95.), ali i dodao da se okrivljeni oslobađa optužbi za genocid.



„Dokazi ne pokazuju da . . . je zločin genocida bio jedan od ciljeva zajedničkog zločinačkog poduhvata za koji je dokazano da je gospodin Krajišnik u njemu učestvovao, niti da je on imao posebnu namjeru koja je za genocid neophodna“, rekao je sudija Ori.



Međutim, sudija je naglasio i ulogu koju je Krajišnik imao u etničkom čišćenju koje se dogodilo na teritorijama pod srpskom kontrolom.



U presudi se navodi kako je sudsko vijeće utvrdilo postojanje zajedničkog zločinačkog poduhvata, u kojem su sudjelovali najznačajniji bjegunac optužen za ratne zločine Radovan Karadžić, kao i ostale vođe bosanskih Srba, i to sa ciljem da se „etnički prekomponiraju one teritorije koje je odredilo rukovodstvo bosanskih Srba, tako što će se protjerivanjem na njima drastično smanjiti procenat bosanskih Muslimana i Hrvata“.



Sudsko vijeće je zaključilo da je Krajišnik „odobrio početak sprovođenja programa protjerivanja na jednom zasjedanju parlamenta bosanskih Srba, kada je pozvao na ’primjenu onoga o čemu smo se dogovorili, etničke podjele na terenu’“.



Sudija Ori je istakao da je Krajišniku njegova pozicija unutar rukovodstva bosanskih Srba „omogućila da vojsci, policiji i paravojnim grupama pomaže pri ostvarenju cilja zajedničkog zločinačkog poduhvata.



„Ogromne patnje nanesene su žrtvama u ovom slučaju, a posljedice koje su ovi zločini imali po muslimansku i hrvatsku etničku zajednicu su izuzetno velike.“



Nakon što je pročitao sažetak, sudija Ori je Krajišniku naložio da ustane. Okrivljeni je zakopčao svoj sako i počeo vrtiti hemijsku olovku u ruci, čekajući da čuje presudu.



„Za vašu ulogu u ovim zločinima, osuđujemo vas na jedinstvenu kaznu od 27 godina zatvora“, rekao je sudija Ori.



U publici se niko nije pomakao nakon što je presuda izrečena. Ni Krajišnik nije pokazao nikakvu vidljivu reakciju kada ju je sudija pročitao; jedino je klimnuo glavom kada mu je rečeno kako ima pravo da mu se u tu kaznu uračuna i 2369 dana koje je već proveo u pritvoru.



No, njegov branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) – koji je na samom kraju procesa pozvao sudije da budu „dovoljno hrabre“ i oslobode njegovog klijenta svih optužbi – nije krio svoje emocije. Nakon što je presuda pročitana, okrenuo se prema Krajišniku i stisnuo mu obje ruke, izražavajući tako svoje saosjećanje.



Međutim, reakcije kod kuće bile su mnogo manje uzdržane. Kao što se moglo i očekivati, bosanski Srbi su presudu napali kao još jednu potvrdu „antisrpske kampanje“ Tribunala, osuđujući ishod procesa kao „pristrasan i nepravičan“.



Predsjednik Republike Srpske (RS), Dragan Čavić, izjavio je za lokalne medije da je kazna izrečena bivšem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba „šokantna“, pošto takođe može biti shvaćena i kao presuda protiv prvog sastava skupštine bosanskih Srba i svih koji su ga činili.



„Sve ovo pokazuje da je proces imao politički karakter i da nije vođen protiv pojedinca, nego u krajnjoj liniji protiv RS-a“, rekao je on.



Srpski član bosanskog predsjedništva, Borislav Paravac, izjavio je za televiziju RS-a kako presuda Krajišniku dokazuje da je „sve ovo dio antisrpske propagande usmjerene protiv svih Srba“.



Bosanski ministar vanjskih poslova, Mladen Ivanić – takođe Srbin – iznio je odmjereniji stav, rekavši da je najvažniji ishod Krajišnikovog suđenja to što on nije proglašen krivim za genocid ili saučesništvo u genocidu.



„S obzirom da je Krajišnik za vrijeme rata bio jedan od najznačajnijih političkih lidera bosanskih Srba, to definitivno dokazuje da ni srpski narod ni njegovi lideri ne mogu biti optuživani za genocid“, rekao je on za lokalne medije.



A u Federaciji, politički predstavnici Bošnjaka i udruženja žrtava takođe su saopštili kako su „šokirani“ – ali ne kaznom, nego odlukom da se Krajišnik oslobodi optužbi za genocid.



„Još uvijek ne možemo da povjerujemo“, izjavila je za francusku novinsku agenciju AFP Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata. „Ta kazna je težak udarac pravdi. Ona je uvreda za žrtve.“



Bošnjački član zajedničkog bosanskog predsjedništva i njegov aktuelni predsjedavajući, Sulejman Tihić, u izjavi objavljenoj ubrzo po izricanju presude rekao je da njome samo „djelimično izvršena pravda“, dodavši kako se nada da će se „tužilac žaliti na presudu i da će Krajišnik na kraju biti proglašen krivim i za genocid“.



Tribunal je do sada izrekao samo dvije presude za genocid, i to obje oficirima vojske bosanskih Srba koji su sudjelovali u organiziranju masakra u Srebrenici, koji je 1995. izvršen nad 8,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.



U svjetlu te činjenice, direktor sarajevskog Centra za istraživanje i dokumentaciju, Mirsad Tokača – koji se u junu prošle godine na suđenju Krajišniku i sam pojavio kao svjedok optužbe – smatra da je presuda izrazito nezadovoljavajuća.



On kaže da je potpuno nelogično osuditi vojne oficire za genocid, a tih tužbi osloboditi čovjeka koji je bio član političkog rukovodstva koje je izdavalo naređenja toj vojsci.



„Lideri bosanskih Srba, uključujući i Krajišnika, bili su tvorci genocidne politike, i držim da je šokantno to što je on oslobođen optužbe za genocid“, izjavio je Tokača za IWPR.



Dodao je i da je Krajišnik bio znatno utjecajniji i čak moćniji od samog Karadžića, ali da je uvijek ostajao u sjeni, pažljivo prikrivajući tragove svog učešća u zločinima. Priznao je i da bi to mogao biti jedan od osnovnih razloga zbog kojeg sudije tvrde da ne raspolažu sa dovoljno dokaza koji bi ih ubijedili u Krajišnikovu genocidnu namjeru.



Uprkos vrlo oštrim izjavama političkih predstavnika bosanskih Srba, obični ljudi u Republici Srpskoj ne deluju pretjerano potreseni sudbinom ratnog predsjednika svog parlamenta.



Politička analitičarka iz Banja Luke, Tanja Topić, kaže kako razlog za to leži u činjenici da Krajišnik – za razliku od Karadžića i Mladića – u srpskom narodu nikada nije smatran herojem. Naprotiv, izjavila je ona za IWPR, Krajišnik je bio prilično omražen zbog optužbi za navodnu umiješanost u finansijske malverzacije i sticanje ličnog bogatstva na račun vlastitog naroda.



„Niko nije izašao na ulicu u znak protesta zbog presude Krajišniku“, kaže ona. „I premda niko od bosanskih Srba ne poriče činjenicu da je on bio jedan od najutjecajnijih srpskih političara tokom rata, on nikada nije uživao istu podršku kao Karadžić i Mladić. Stoga većina ljudi ovdje zapravo smatra da je on dobio ono što je zaslužio“, kaže Topićeva.



Merdijana Sadović je voditeljica programa za Haški tribunal IWPR-a. Caroline Tosh izvještava za IWPR iz Haga.