Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

OTVARANJE SLUCAJA SIMATOVIC

Izvori IWPR-a ukazuju na povezanost bivseg funkcionara srpske tajne sluzbe s ratnim zlocinima
By Emir Suljagic

IWPR je dosao u posjed dokumenata koji potvrdjuju da je haski optuzenik Franko Simatovic - nekadasnji funkcionar srpske Drzavne sigurnosti (DS) - odigrao veoma vaznu ulogu u slanju vise tisuca pripadnika srpskih paravojnih jedinica u Hrvatsku i Bosnu.


Prema tim dokumentima, koje su IWPR-u proslijedili zapadni izvori, upravo je DS imao financijsku i zapovjednu nadleznost nad velikim brojem paravojnih grupa, odgovornih za etnicka ciscenja i ratne zlocine pocinjene na prostorima Hrvatske i Bosne.


Nije nam poznato jesu li spomenuti materijali proslijedjeni i tuzilastvu. Ali ukoliko jesu, ono ce se - kako tvrde pravni analiticari - vjerojatno uspjeti nagoditi s optuzenim oko njegovog svjedocenja na sudjenju Slobodanu Milosevicu.


Simatovic se pred Tribunalom pojavio 2. lipnja/juna, kada se izjasnio kao nevin po svih pet tocaka optuznice koja je protiv njega podignuta.


Tereti ga se za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja. U sudnici je djelovao prilicno stalozeno, pogotovo kada se ima u vidu cinjenica da je u Hag stigao nakon sto je dva mjeseca bio pritvoren u Beogradu.


Srpska policija uhapsila je Simatovica ozujka/marta ove godine, i to u sklopu akcije rasvjetljavanja ubojstva premijera Zorana Djindjica. Tribunal je optuznicu podigao 1. svibnja/maja, a optuzenik je u Hag stigao 30. svibnaj/maja.


Simatovic je svojevremeno u tajnoj sluzbi bio zaduzen za odjeljenje sigurnosti, koje je pored ostalog osnovalo i zloglasnu Jedinicu za specijalne operacije (JSO). Uzivao je povjerenje sefa DS-a, Jovice Stanisica: stovise, polovinom devedesetih je zajedno sa njim pripadao najuzem krugu Milosevicevih suradnika.


U optuznici se navodi da je Simatovic, kao nacelnik za sigurnost DS-a, dao znacajan doprinos "osnivanju, financiranju, snabdijevanju i izdrzavanju specijalnih jedinica" tajne sluzbe. A medju tim jedinicama su se, osim sluzbenih policijskih, nalazile i brojne paravojne grupe, koje je u stvari osnovao DS.


Materijal kojim raspolaze IWPR sadrzi transkripte sastanaka koje su funkcionari iz Srbije odrzavali s predstavnicima bosanskih Srba, kao i zapise tajno snimljenih telefonskih razgovora i dnevnicke zabiljeske. Na osnovu svega toga se moze zakljuciti da je Simatovic odigrao znacajnu ulogu u slanju srpskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu. Radilo se o pripadnicima Tigrova, Srpske garde, Srpskog cetnickog pokreta, Belih orlova, Srpske narodne garde - ali i drugih, manje poznatih paravojnih grupacija, kao sto su Zute ose i Sivi vukovi.


Medju dokumentima nalazi se i izvestaj iz 1991., koji je - nakon sastanka s tadasnjim srpskim premijerom, Radomanom Bozovicem - navodno sacinio Velibor Ostojic, jedan od najblizih suradnika Radovana Karadzica. Taj materijal, nastao znatno prije pocetka rata u Bosni, pokazuje da je Beograd unaprijed mislio na pomoc koju je srpskim snagama kasnije pruzio u vojnoj opremi i instruktorima.


Na osnovu citavog dostupnog materijala stjece se uvid u stvarne razmjere povezanosti srpskih vlasti s rukovodstvom bosanskih Srba. Ta povezanost nije bila slucajna, nego veoma promisljena: zapravo su i Simatovic i Stanisic sudjelovali u pripremanju terena za predstojeci rat.


Medju snimljneim telefonskim razgovorima, ciji se sadrzaj navodi u dokumentima, nalazi se i razgovor Karadzica i Stanisica, u kojem je sef DS-a rekao sljedece: "Uradili smo dobar posao" - sto se odnosilo na pripreme za sljedeci, ratni period. Indikativno je i da u tom razgovoru Stanisic o Milosevicu u vise navrata govori kao o "velikom gazdi".


U drugom razgovoru, Stanisic Karadzicu prenosi pozdrave koje mu je sahrvatskog ratista poslao Simatovic, uz napomenu kako je i sam uvjeren da ce Karadzic i Simatovic u buducnosti biti u prilici "raditi zajedno".


Na osnovu jednog razgovora takodjer se pokazuje da su Stanisicevi ljudi u ljeto 1995. sudjelovali u operacijama u okolini Sarajeva. Zapis tog razgovora, naime, sadrzi izvjestaj jednog od policijskih odreda iz Srbije - koji je u lipnju/junu 1995. sudjelovao u borbama oko Trnova - o tome kako su na terenu poginula dvojica njegovih pripadnika.


Snimljeni razgovori pokazuju da su cak i pocetkom srpnja/jula 1995. - u vrijeme dok su srpske trupe zauzimale Srebrenicu - Simatovicevi ljudi jos uvijek sudjelovali u borbama u okolini Sarajeva, na planini Treskavica. U Beograd su se vratili tek tokom posljednjeg tjdna mjeseca srpnja/jula.


Postoji i dokument koji predstavlja svojevrsni operativni dnevnik za 1995. Rijec je o biljeskama dezurnih oficira koje sadrze precizne podatke o vojnim operacijama - na primjer, o Operaciji Pauk, kako je nazvana akcija kojom su srpska vojska i policija pomogle odmetniku Fikretu Abdicu da u zapadnoj Bosni osnuje citavu autonomnu oblast.


Dnevnik pokazuje da je u Veliku Kladusu - prijestolnicu Abdicevih pobunjenika - pod Simatovicevom zapovjedi bilo poslano vise stotina pripadnika specijalnih policijskih snaga. U pitanju su bili Tigrovi, na cijem se celu tada nalazio Miodrag Lukovic "Legija" (za kojim je u Beogradu raspisana potjernica zbog ubojstva Zorana Djindjica), kao i Crvene beretke, kojima je zapovijedao Radojica Bozovic.


Emir Suljagic je izvjestilac IWPR-a iz Haga.