Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Oslobadjanje nepravedno osudjenog generala

Tihomir Blaskic je tolerantan covjek, koji je i sam bio sokiran izvrsenim masakrom
By Alison Freebairn

Bivsi general bosanskih Hrvata, koji ce sljedeceg tjedna biti pusten iz zatvora, bio je “uzasnut” masakrom za koji je prvo osudjen zato sto ga je navodno naredio, da bi na kraju ipak bio oslobodjen i te optuzbe.


Nakon sto je zalbeno vijece odbacilo najteze optuzbe protiv njega i skratilo mu kaznu s 45 na samo devet godina (od kojih je vec odsluzio osam), ocekuje se da ce Tihomir Blaskic (43) iz haskog zatvora u Zagreb otputovati vec 2. kolovoza/augusta.


Prvobitna presuda, izrecena u ozujku/martu 2000. godine, predstavljala je pravi sok za citavu regiju: ne samo za Hrvatsku (gdje Blaskica mnogi dozivljavaju kao heroja), nego i za ljude izvan nje, koji o okrivljenom govore kao o stabilnoj licnosti koja je i sama bila zgranuta vijestima o masakru u bosanskom selu Ahmici.


Vise od stotinu muslimanskih civila ubijeno je u napadu koji su 16. travnja/aprila 1993. izvrsile snage bosanskih Hrvata, nakon kojeg je prakticno citavo to selo od oko 180 muslimanskih kuca, ukljucujuci i seosku dzamiju, ostavljeno u rusevinama. Sudsko vijece je Blaskica proglasilo zapovjedno odgovornim za taj i jos neke napade, ali je zalbeno vijece ovog tjedna radikalno izmijenilo prvobitnu presudu.


Blaskiceva supruga Ratka, koja se zajedno s troje djece nalazila na novinarskoj galeriji, uskliknula je od radosti u trenutku kada je zalbeno vijece procitalo svoju odluku.


Blaskic je rodjen u selu Brestovsko (opstina Kiseljak u Bosni), 2. studenoga/novembra 1960., u radnickoj obitelji. Njegov otac bio je rudar, a majka domacica. Buduci da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) osiguravala besplatno skolovanje svakome tko bi se u nju prijavio, upravo je slabo imovinsko stanje njegovih roditelja mladog Tihomira navelo da se opredijeli za vojnicku karijeru.


Svoj prvi, potporucnicki cin, stekao je nakon sto je 1983. diplomirao na vojnoj akademiji u Beogradu. Cetiri godine kasnije biva unaprijedjen u cin kapetana. Planovi o polaganju ispita za cin majora bili su 1990. ometeni izbijanjem rata u Jugoslaviji. Nakon sto su se Slovenija i Hrvatska odcijepile od federacije koja se raspadala, Blaskic u kolovozu/augustu 1991. napusta JNA i prikljucuje se svojoj tek osnovanoj obitelji u Becu.


Iz Austrije ipak odrzava veze s kiseljackim kriznim stabom, kojeg su cinila petorica bosanskih Hrvata i cetvorica Bosnjaka (bosanskih Muslimana). Polovinom 1992. vraca se kuci, nakon cega postaje zapovjednik regionalnog staba Hrvatskog vijeca obrane (HVO) za centralnu Bosnu.


U studenom/novembru 1992. na toj ga funkciji smjenjuje Ante Prkacin, da bi sljedeceg mjeseca Blaskic bio postavljen za zapovjednika operativne zone HVO-a za srednju Bosnu. Na tom polozaju ostaje sve do svibnaj/maja 1994., kada stjece cin general-majora i biva imenovan za zamjenika nacelnika generalstaba HVO-a, da bi u kolovozu/augustu iste godine preuzeo i nacelnicku funkciju.


Na samom sudjenju je vise osoba svjedocilo u Blaskicevu korist. Tvrdili su da on nije bio netrpeljiv covjek i da nije pokazivao nikakvu netoleranciju prema ljudima koji su imali drugacije etnicko porijeklo.


Blaskic je i odlikovan za svoje sudjelovanje u dvama najvecim vojnim operacijama – poznatim pod sifriranim nazivima “Bljesak” i “Oluja” – koje su se na podrucju Hrvatske odigrale tokom 1995. Medjutim, oni koji ga podrzavaju tvrde da mu je to priznanje bilo uruceno samo zbog toga sto se nalazio na celu znacajnih jedinica HVO-a, a ne zbog bilo kakvog konkretnijeg doprinosa.


Takodje su na sudjenju bili izneseni i podaci o suradnji koju je Blaskic tokom 1995. – za vrijeme trajanja dejtonskog mirovnog procesa – ostvario s bosanskim Muslimanima i medjunarodnom zajednicom.


Bivsi novinar BBC-a, Martin Bel (Martin Bell), pojavio se u veljaci/februaru 1999. na Blaskicevom sudjenju kao svjedok obrane. Tokom svjedocenja oslanjao se na biljeske koje je nacinio 27. travnja/aprila 1993., na konferenciji za stampu odrzanoj nakon masakra u Ahmicima.


Na pitanje koje mu je u vezi s optuzenikovim ponasanjem postavio branilac Rasel Hejmen (Russel Hayman), Bel je odgovorio da mu je Blaskic rekao da je “bio uzasnut. Namjeravao je da ucini nesto tim povodom, da ´osnuje komisiju koja bi istrazila zlocine. Tko god da je to ucinio [ucinio je to] na organiziran i sistematican nacin i pod necijom kontrolom. Krivci moraju biti pronadjeni i izvedeni pred lice pravde´.”


Bel je dodao: “Pukovnik Blaskic mi je rekao da je zgrozen.”


Blaskicev zastupnik, Anto Nobilo, sve je vrijeme tvrdio da kazna duga 45 godina nije u skladu s cinjenicama koje su ustanovljene na sudjenju. “Ni na koji nacin nije dokazano da je Blaskic naredjivao ratne zlocine”, rekao je svojevremeno Nobilo. “Naprotiv, pokusavao ih je sprijeciti.”


Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Londonu.