Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ORICEVI ADVOKATI ZAHTIJEVAJU OSLOBADJANJE OKRIVLJENOG

Optuznica protiv vojnog zapovjednika bosanskih Muslimana opisuje se kao “slaba” i “aljkava”
By Merdijana Sadović

U posljednjih osam mjeseci, veliki broj svjedoka koji su se pred Haskim tribunalom pojavili na sudjenju Naseru Oricu – bivsem vojnom zapovjedniku bosanskih Muslimana za Srebrenicu, kojeg se tereti za ratne zlocine – odlucno je ponavljao jednu te istu pricu.

Nezavisno od toga je li se radilo o Muslimanima ili Srbima, svjedoci su insitirali na tome da Oric – kome se pripisuje odgovornost za mucenja, pljacke i ubojstva koja su osobe pod njegovom zapovjednistvom pocinile tokom 1992. i 1993. – “nije ucinio nista lose”.

Naprotiv, svjedoci smatraju da je, “kao profesionalni vojnik koji se zatekao u izuzetno teskoj situaciji” (jer je u gradu vladao “potpuni kaos”), okrivljeni ucinio sve sto je bilo u njegovoj moci kako bi sprijecio nasilje i nerede – ali da jednostavno “nije imao efektivnu kontrolu” nad naoruzanim osobama, niti nad ocajnim stanovnistvom koje je bilo pod dugotrajnom opsadom. Svjedoci, stovise, tvrde da po njihovom misljenju Oricu zbog toga “ne bi ni trebalo suditi”.

I sve je to bilo kazano vec tokom dokaznog postupka optuzbe.

Ovog su pak tjedna rijec dobili Oricevi branioci, koji su smjesta iznijeli stav da je optuznica protiv njihovog klijenta toliko “tanka” da bi je trebalo odbaciti.

Istina, taj je tip argumentacije u ovoj fazi sudjenja uobicajen. No, specificnost se u ovom slucaju sastoji u tome sto su promatraci uglavnom suglasni oko toga da Oricevi branioci – s obzirom na do sada iznesene dokaze, te nekonzistentna ili cak oslobadjajuca svjedocenja mnogih svjedoka optuzbe – mozda i imaju pravo.

Neki analiticari smatraju da uzroci neuspjeha dokaznog postupka optuzbe leze u nespremnosti Republike Srpske (RS) da suradjuje s Tribunalom.

Neki od njih ukazuju da, kada je rijec o kriticnom razdoblju, postoji manjak dokumentacije o Srebrenici. A drugi idu toliko daleko da tvrde kako ovo sudjenje od samog pocetka i ne predstavlja nista drugo nego pokusaj tuzilaca da, toboze radi ravnopravnosti, uspostave neku vrstu simetrije izmedju razlicitih etnickih grupa u Bosni.

U svojoj uvodnoj rijeci na sudjenju Oricu, tuzioci su proslog listopada/oktobra obecali da ce pokazati da se okrivljeni od karizmaticnog dvadesetpetogodisnjeg srebrenickog zapovjednika ubrzo pretvorio u “gospodara rata”, koji je bio “opijen vlascu” nad opkoljenim pripadnicima lokalne zajednice.

Tom prilikom je tuzilastvo najavilo da ce na sudjenju dokazati da je upravo okrivljeni bio tvorac plana o protjerivanju srpskog stanovnistva iz regije (odnosno ideje o napadima na obliznja srpska sela), te da je bas Oric nadzirao nasilje i ubijanje zarobljenika.

U medjuvremenu su tuzioci izveli pedesetak svjedoka: Srbe, od kojih su neki prezivjeli muslimanske napade na svoja sela, dok su drugi bili prebaceni u grad kao zarobljenici; kao i lokalne Muslimane koji su tokom rata bili bliski optuzenom.

U svom ovotjednom obracanju Tribunalu, Oricev branilac Dzon Dzouns (John Jones) nije sporio da su srpske kuce na srebrenickom podrucju bile spaljivane i pljackane od strane naoruzanih Muslimana, kao ni da su srpski zatocenici bili muceni i ubijani. Umjesto da negira zlocine, Dzouns je tvrdio da optuzba nije uspjela pokazati da su njihovi pocinioci bili pod Oricevim zapovjednistvom.

Pa ipak, poslednjih su mjeseci i tuzioci u ponecemu imali uspjeha. Tako se jedan britanski pukovnik pred sudom prisjetio da mu je optuzeni osobno predao jednog zarobljenog bosanskog Srbina, koga je svjedok opisao kao izrazito mrsavog i “veoma uplasenog”. A jedan broj svjedoka srpske nacionalnosti je cak naveo da je Oric i osobno prisustvovao vojnim napadima na civilne ciljeve.

Medjutim, veliki dio potonjih svjedocenja ubrzo se – zahvaljujuci naporima Oricevih branilaca – ispostavio kao nekonzistentan i nepouzdan.

S druge strane, optuzenom je podrska stigla i s najneocekivanijeg mjesta, posto su upravo oni Srbi koji su dozivjeli ili vidjeli mucenja i ubojstva koja su u Srebrenici pocinile muslimanske formacije pred sudom izjavili da Oric niposto nije bio upoznat sa zbivanjima na terenu.

Jedan od svjedoka je izjavio kako je cuo da je, nakon sto je jedan od zatvorenika do smrti pretucen u svojoj celiji, okrivljeni pokrenuo istragu o tome, ali da su mu srpski zatvorenici – ocito, u strahu od zatvorskih strazara – tom prilikom rekli da je stvarni uzrok zatvorenikove smrti bio srcani udar.

Istovremeno, najveci broj svjedoka bili su srebrenicki Muslimani, odnosno pripadnici onog dijela populacije koji u Oricu jos uvijek vide neku vrstu narodnog heroja; samim tim, oni su pred sudom pokazali snaznu volju da stanu u obranu okrivljenog.

Brojni svjedoci, koji su u ranijim razgovorima s tuziocima iznosili dokaze protiv Orica, na sudu su od tih dokaza ili odustali, ili su ih iznijeli u donekle drugacijem svjetlu. Nasavsi se na klupi za svjedoke, poceli su isticati kako okrivljeni nije imao stvarnu komandu nad Srebrenicom tokom razdoblja na koji se odnosi optuznica. Sudeci po onome sto su oni rekli sucima, vecina naoruzanih osoba u srebrenickoj oblasti pripadala je rastrkanoj i slabo organiziranoj lokalnoj miliciji, nad kojom Oric nije imao stvarnu moc.

Ti su svjedoci opsirno govorili i o hordama nekontroliranih, izgladnjelih civila, koji su slijedili pokrete lokalnih muslimanskih formacija, trudeci se da iz zauzetih srpskih sela otmu sto vise hrane. Upravo je civilno stanovnistvo – rekli su svjedoci sucima – odgovorno za najveci broj tadasnjih pljacki i razaranja.

Promatraci s kojima je IWPR stupio u kontakt izjavili su da suosjecaju s onima koji su duzni dokazati tocnost navoda iz Oriceve optuznice. Prema njihovim rijecima, tuzioci se od samog pocetka nalaze pred vrlo teskim zadatkom, s obzirom da su se, u potrazi za dokazima, prisiljeni obracati upravo onim stanovnicima Bosne koji su poznati po svom nepomirljivom odnosu prema sudu Ujedinjenih naroda.

“Jedan od najvecih problema na ovom sudjenju sastoji se u tome sto ni vlasti RS-a, a ni sami srpski svjedoci, nisu zeljeli suradjivati s Tribunalom i nisu bili od pretjerane pomoci tuziocima”, izjavio je Branko Todorovic, predsjednik Helsinskog komiteta za ljudska prava iz Banja Luke.

Pojedini promatraci ukazali su i na cinjenicu da su dodatne teskoce izazvali brojni srpski svjedoci za koje se ispostavilo da su na ovaj ili onaj nacin sudjelovali u dogadjajima koji su doveli do pada enklave. Drugi su pak istakli da optuzbi nije omogucen dokumentirani uvid u sve ono sto se, iz dana u dan, desavalo u Srebrenici.

“Oricev je slucaj za tuzilastvo znatno tezi od, na primjer, [onih] srpskih, s obzirom da se [kada je rijec o srpskim optuzenicima] radi o pripadnicima organizirane vojne strukture, kojima je moguce 'suditi po papirima'“, izjavio je Jan Vilem Honig (Jan Willem Honig), nizozemski proucavalac ratnih zlocina i autor knjige o masakru koji su srpske snage u srpnju/julu 1995. pocinile nad vise tisuca bosanskih Muslimana iz Srebrenice.

“Ali, kada postoji manjak pisanih dokaza”, dodaje Honig, “tada morate raspolagati svjedocima koji ce na uvjerljiv nacin podrzati vase tvrdnje.”

Ostali su promatraci za IWPR izjavili kako se bas u tom pogledu dokazni postupak optuzbe pokazao kao najslabiji.

“Stekao se utisak da su svjedoci optuzbe bili slabo pripremljeni i nacelno nesposobni potvrditi navode tuzilastva”, rekla je profesorica Kerol Hodz (Carole Hodge), vodeci sveucilisni strucnjak za Balkan iz Glazgova. “Mnogi od njih su se ponasali kao svjedoci obrane, a ne optuzbe.”

Novinar Emir Suljagic – koji je tokom rata zivio u Srebrenici, da bi iz nje pobjegao neposredno uoci masakra koji je 1995. pocinjen nad muskim stanovnistvom – iznio je jos ostriju ocjenu.

“Ovo je jedno od najaljkavijih sudjenja kojima sam do sada imao prilike prisustvovati u Tribunalu”, rekao je on za IWPR.

“Optuznica koja je toliko slaba i dokazni postupak koji je toliko lose pripremljen i izveden jamci da ce se Naser Oric jednoga dana u svoju domovinu vratiti kao heroj, nezavisno od ishoda samog sudjenja.”

A kada smo i od nje zatrazili ocjenu dosadasnjeg toka Oricevog sudjenja, predstavnica za stampu haskog tuzilastva, Florans Artman (Florence Hartman), izjavila je za IWPR da “nema komentar”.

Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.