Okoncan dokazni postupak protiv Hadzihasanovica

Na sudjenju dvojici visokih vojnih zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine, tuzioci su svoj dokazni postupak ovog tjedna okoncali svjedocenjem jednog bivseg hrvatskog vojnika koji je govorio o premlacivanjima i ubojstvima na stadionu “Iskra” u Bugojnu.

Bosanski Hrvat Vinko Zrno – koji je svjedocio na sudjenju bivsem generalu Enveru Hadzihasanovicu i bivsem pukovniku Amiru Kuburi – radio je, pocetkom 1993., kao cuvar u vojnoj bolnici Hrvatskog vijeca obrane (HVO) u Bugojnu.

Hadzihasanovic je zapovijedao Trecim korpusom bosanske vojske, a Kubura Sedmom muslimanskom brigadom iz sastava te formacije. Njih su dvojica optuzeni za zapovjednu odgovornost po sedam, odnosno sest tocaka optuznice za krsenje zakona i obicaja ratovanja.

Optuzbe se odnose na ubojstva hrvatskih i srpskih civila, kao i ubijanje nemuslimanskih ratnih zarobljenika, te nehumano postupanje prema zatocenicima. Obojica optuzenika su se izjasnili kao nevini.

Tokom glavnog ispitivanja tuziteljice Tekle Anri-Benjamin (Tecla Henry-Benjamin), Zrno je pred sudom ispricao kako se zatekao u grupi koja se predala muslimanskim snagama i koja je, nakon sto je protjerana iz sredisnje Bosne, sljedecih mjeseci bila pritvorena u nekoliko improviziranih zatvora.

Svjedok je govorio o izuzetno losim uvjetima zivota, kao i o tome da su ih bosanski vojnici cesto tukli. Stvari nisu krenule nabolje ni kada je Zrno zajedno sa svojim kolegama u ljeto 1993. bio prebacen na drugu lokaciju – stadion lokalnog nogometnog kluba Iskra.

“Sve vrijeme vrsena su zastrasivanja i teror”, rekao je on na sudu, dodajuci da je zajedno s ostalim nemuslimanskim zatvorenicima redovno bio upucivan na prinudni rad, kao i da su ih muslimanski vojnici tukli.

Zrno je posvjedocio i da je u jednoj prilici, tokom kopanja grobova, bio u vise navrata udaran, kao i da je jedan od njegovih rodjaka, koji je bio zarobljen u isto vrijeme kada i on sam, umro od povreda zadobivenih premlacivanjem.

Prilikom ispitivanja koje je u ime obrane vrsila Edina Residov, svjedok je potvrdio da su se na uniformama onih vojnika koji su vrsili premlacivanja nalazila znamenja bosanske vojske.

Nakon sto je 14. ozujka/marta 1994. razmeijnjen, Zrno je bio prebacen u Mostar, gdje se najzad pridruzio sinu i supruzi, koji su u taj grad – u to vrijeme podijeljen na hrvatski i muslimanski dio – prethodno stigli kao izbjeglice.

Potom je oko mjesec i po dana – prema vlastitim rijecima – proveo oporavljajuci se od onoga sto je prezivio, a onda mu je od rodjaka iz Zagreba stigla ponuda za posao. Obitelj se potom preselila u Hrvatsku, gdje je i ostala.

Kada su ga predstavnici suda upitali je li ikada razmatrao mogucnost povratka u Bosnu, svjedok je odlucno uzvratio: “Nikada – oni [bosanski vojnici] su slomili moj duh.”

Zrno je bio posljednji svjedok kojeg je pozvalo tuzilastvo, a ocekuje se da ce ono i formalno okoncati svoj dokazni postupak 23. srpnja/jula.

Prethodno su ovog tjedna advokati obaju strana, zajedno s grupom sudaca, raspravljali o opcem okviru za nastavak procesa. Tom prilikom je i nagovijesteno da bi statusna konferencija uoci pocetka dokaznog postupka obrane mogla biti odrzana 8. listopada/oktobra, pri cemu ce se prvi svjedok pojaviti otprilike tri dana kasnije.

Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Hagu.