Okoncan dokazni postupak protiv Hadzihasanovica
Posljednji je svjedok pred sudom ispricao kako su mu vojnicka premlacivanja “slomila duh”
Okoncan dokazni postupak protiv Hadzihasanovica
Posljednji je svjedok pred sudom ispricao kako su mu vojnicka premlacivanja “slomila duh”
Na sudjenju dvojici visokih vojnih zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine, tuzioci su svoj dokazni postupak ovog tjedna okoncali svjedocenjem jednog bivseg hrvatskog vojnika koji je govorio o premlacivanjima i ubojstvima na stadionu “Iskra” u Bugojnu.
Bosanski Hrvat Vinko Zrno – koji je svjedocio na sudjenju bivsem generalu Enveru Hadzihasanovicu i bivsem pukovniku Amiru Kuburi – radio je, pocetkom 1993., kao cuvar u vojnoj bolnici Hrvatskog vijeca obrane (HVO) u Bugojnu.
Hadzihasanovic je zapovijedao Trecim korpusom bosanske vojske, a Kubura Sedmom muslimanskom brigadom iz sastava te formacije. Njih su dvojica optuzeni za zapovjednu odgovornost po sedam, odnosno sest tocaka optuznice za krsenje zakona i obicaja ratovanja.
Optuzbe se odnose na ubojstva hrvatskih i srpskih civila, kao i ubijanje nemuslimanskih ratnih zarobljenika, te nehumano postupanje prema zatocenicima. Obojica optuzenika su se izjasnili kao nevini.
Tokom glavnog ispitivanja tuziteljice Tekle Anri-Benjamin (Tecla Henry-Benjamin), Zrno je pred sudom ispricao kako se zatekao u grupi koja se predala muslimanskim snagama i koja je, nakon sto je protjerana iz sredisnje Bosne, sljedecih mjeseci bila pritvorena u nekoliko improviziranih zatvora.
Svjedok je govorio o izuzetno losim uvjetima zivota, kao i o tome da su ih bosanski vojnici cesto tukli. Stvari nisu krenule nabolje ni kada je Zrno zajedno sa svojim kolegama u ljeto 1993. bio prebacen na drugu lokaciju – stadion lokalnog nogometnog kluba Iskra.
“Sve vrijeme vrsena su zastrasivanja i teror”, rekao je on na sudu, dodajuci da je zajedno s ostalim nemuslimanskim zatvorenicima redovno bio upucivan na prinudni rad, kao i da su ih muslimanski vojnici tukli.
Zrno je posvjedocio i da je u jednoj prilici, tokom kopanja grobova, bio u vise navrata udaran, kao i da je jedan od njegovih rodjaka, koji je bio zarobljen u isto vrijeme kada i on sam, umro od povreda zadobivenih premlacivanjem.
Prilikom ispitivanja koje je u ime obrane vrsila Edina Residov, svjedok je potvrdio da su se na uniformama onih vojnika koji su vrsili premlacivanja nalazila znamenja bosanske vojske.
Nakon sto je 14. ozujka/marta 1994. razmeijnjen, Zrno je bio prebacen u Mostar, gdje se najzad pridruzio sinu i supruzi, koji su u taj grad – u to vrijeme podijeljen na hrvatski i muslimanski dio – prethodno stigli kao izbjeglice.
Potom je oko mjesec i po dana – prema vlastitim rijecima – proveo oporavljajuci se od onoga sto je prezivio, a onda mu je od rodjaka iz Zagreba stigla ponuda za posao. Obitelj se potom preselila u Hrvatsku, gdje je i ostala.
Kada su ga predstavnici suda upitali je li ikada razmatrao mogucnost povratka u Bosnu, svjedok je odlucno uzvratio: “Nikada – oni [bosanski vojnici] su slomili moj duh.”
Zrno je bio posljednji svjedok kojeg je pozvalo tuzilastvo, a ocekuje se da ce ono i formalno okoncati svoj dokazni postupak 23. srpnja/jula.
Prethodno su ovog tjedna advokati obaju strana, zajedno s grupom sudaca, raspravljali o opcem okviru za nastavak procesa. Tom prilikom je i nagovijesteno da bi statusna konferencija uoci pocetka dokaznog postupka obrane mogla biti odrzana 8. listopada/oktobra, pri cemu ce se prvi svjedok pojaviti otprilike tri dana kasnije.
Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Hagu.
