Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

ODBIJEN I DRUGI ZAHTJEV HRVATSKE DA POSTANE „AMICUS CURIAE“

(TU br. 473, 20. oktobar 2006.)
By IWPR ICTY
Naime, sudsko vijeće je 18. oktobra odbacilo zahtjev Hrvatske da joj se na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku – koje bi trebalo da počne naredne godine – odobri status „amicusa“.



Trojica generala – čiji su slučajevi u julu ove godine spojeni – terete se za zločine koji su se desili tokom i nakon Operacije Oluja, hrvatske vojne ofanzive izvedene u avgustu 1995. radi ponovnog zauzimanja područja Krajine (južna Hrvatska), koje su prethodno okupirali Srbi.



Oni su, zajedno sa bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i bivšim ministrom odbrane Gojkom Šuškom, optuženi za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio da se nasiljem i progonom „trajno ukloni srpsko stanovništvo sa područja Krajine“.



Hrvatska je u septembru zatražila da joj se na suđenju trojici generala, kao i u postupku protiv šestorice zvaničnika bosanskih Hrvata, odobri status „amicusa“.



U tim su podnescima hrvatske vlasti zamolile da im se dozvoli da „pomognu pri utvrđivanju istine u pogledu navoda tužalištva po kojima je državno i vojno rukovodstvo Republike Hrvatske sudjelovalo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu“.



Podržavajući zahtjev Hrvatske, Gotovinin branilac Luka Mišetić je rekao: „Hrvatska ima jasan interes da obezbijedi tačnost istorijskih podataka.“



No, tužilaštvo se 2. oktobra usprotivilo ovim zahtjevima, tvrdeći da hrvatske vlasti ne ispunjavaju neophodne kriterije i da ne mogu biti nepristrasne.



Sada sudije Tribunala odbacuju zahtjeve Hrvatske, uz obrazloženje da „sudsko vijeće nije ubijeđeno da bi davanje odobrenja Vladi Hrvatske da postane ’amicus’ . . . pomoglo u adekvatnom vođenju slučaja“,



Status „amicusa“, objašnjava se u odluci, načelno se dodjeljuje kako bi se Tribunalu pojasnila „pravna pitanja“.



Zahtjev Hrvatske, kaže se u nastavku, tiče se „ustanovljavanja činjenica, kakve su postojanje i obim zajedničkog zločinačkog poduhvata, te širi istorijski i politički kontekst“ u kojem su se događaji navedeni u optužnici odigrali.



Dodaje se i da „vlada Hrvatske, ukoliko posjeduje bilo kakve podatke koji bi mogli biti značajni za sam slučaj, takav materijal može proslijediti bilo kojoj od strana u postupku“.