Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Nevoljni svjedok tereti Krajisnika

Okrivljeni je navodno od jednog duznosnika bosanskih Srba zahtijevao da organizira rusenje banjalucke dzamije
By Merdijana Sadović

Na sudjenju bivsem duznosniku bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku, ovog je tjedna centralni dogadjaj predstavljalo svjedocenje vaznog svjedoka-insajdera, koji je optuzenog opisao kao »vjestog rukovodioca« i pritom ga – doduse, nerado – okrivio za etnicko ciscenje Banja Luke (grad u sjevernoj Bosni).


Rijec je o Predragu Radicu, koji je tokom rata obavljao funkciju predsjednika opcinskog vijeca (to jest, gradonacelnika) Banja Luke i koji nije krio svoje nepostivanje suda, tako da mu je sudac Alfons Ori (Alphons Orie) uputio najostriju opomenu zbog krivokletstva.


Svjedok je priznao da je na sastanku s Krajisnikom i bivsim liderom bosanskih Srba, Radovanom Karadzicem, bio kritiziran zbog toga sto nije u potpunosti »ocistio« Banja Luku od njenih nesrpskih stanovnika. On je nevoljko potvrdio i ono sto je rekao prilikom svog ranijeg svjedocenja na jednom drugom sudjenju u Hagu, kada je opisao kako je optuzeni na njega vrsio pritisak da srusi sve gradske dzamije.


Radic se prvi put pojavio pred Tribunalom u studenom/novembru 2003., kao svjedok obrane na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, visokom duznosniku bosanskih Srba koji je nedavno osudjen na 32 godine zatvora zbog etnickih ciscenja pocinjenih u sjeveroistocnom dijelu Bosne i Hercegovine.


Sada su ga pred sud izveli Krajisnikovi tuzioci: Radicevi nevoljki odgovori i njegovo inacenje nisu ostavili prostor ni za kakvu nedoumicu oko toga koliko je on zapravo nezadovoljan situacijom u kojoj se nasao.


Radic ima 63 godine i sve razloge da se pred sudcima Tribunala osjeca nelagodno. U vrijeme kada je vise tisuca Muslimana i Hrvata bilo otjerano iz Banja Luke – a njihovi domovi opljackani, pri cemu je na sirem podrucju grada sruseno i svih 16 dzamija – on je bio jedan od najvisih funkcionara bosanskih Srba.


U intervjuu koji je 1999. objavljen u banjaluckom tjedniku Nezavisne novine, Radic je rekao kako misli da se i njegovo ime nalazi na optuznicama za ratne zlocine, premda tuzioci to nikada nisu potvrdili.


Tokom ovotjednog svjedocenja, Radic se pak pokusao predstaviti kao umjereni politicar. Pred sudom su procitani i odlomci iz dva razgovora koje su s Radicem 2001. i 2002. obavili istrazitelji Tribunala, a u kojima je on isticao kako je Banja Luka predstavljala »oazu mira« u ratom podijeljenoj Bosni, te kako je njegova duznost bila uciniti sve sto se moglo uciniti kako bi u gradu bila ocuvana »harmonija«.


Medjutim, tuzilac Alen Tiger (Alan Tieger) emitirao je video-snimku na kojoj je zabiljelezen skup koji je u Banja Luci odrzan u ljeto 1994., pri cemu je medju snimljenim glasovima Radic prepoznao i Krajisnikov.


»Zelimo se odvojiti [od Muslimana i Hrvata] zato sto s njima ne mozemo zivjeti zajedno. Bit ce neophodan veliki rat da bi nas natjerali da zivimo zajedno«, rekao je tom prilikom Krajisnik. »Mi hocemo vlastitu drzavu.«


Tokom emitiranja snimke, okrivljeni je pazljivo slusao vlastite rijeci, poigravajuci se naocarima i zureci ispred sebe.


Kada mu je postavljeno pitanje u kakvim je odnosima tokom rata bio s rukovodstvom bosanskih Srba, Radic je pokusao izbjeci odgovor. Umjesto toga, opisao je kako su na jednom sastanku s Krajisnikom i Karadzicem na njegov racun bile iznesene prituzbe da Banja Luka nije »ociscena kako treba« i kako »u gradu jos uvijek zivi preveliki broj Muslimana i Hrvata«.


Medjutim, kada je tuzilac zatrazio da precizira tko je to rekao, Radic je uzvratio da je to bila »uobicajena prituzba« koju su na njegov racun upucivali »mnogi ljudi«.


Na kraju je, ipak, nevoljko priznao da je takvu ocjenu na spomenutom sastanku iznio Karadzic.


Ali, kada su mu i sudac Ori i branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) postavili isto pitanje, njegovi su se odgovori unekoliko razlikovali. Stovise, u jednom je trenutku konstatirao da se sastanak o kojem je govorio zapravo nije ni dogodio.


Stoga je poslije izvjesnog vremena sudac Ori izgubio strpljenje. On je rekao da su razliciti odgovori medjusobno »tesko usuglasivi«, isticuci da, ukoliko jedan od tih odgovora nije istinit, »svjedocenje moze biti shvaceno kao lazno«.


Svjedok je potom rekao kako doticne prituzbe nisu bile izrecene na »pravom« sastanku, nego u neformalnom razgovoru.


Jos direktnije optuzbe na Krajisnikov racun tuzioci su iznijeli time sto su Radica prisilili da prizna kako je okrivljeni bio medju onima koji su od njega zahtijevali rusenje svih 16 banjaluckih dzamija, ukljucujuci i znamenito Ferhad-pasino zdanje, podignuto prije 410 godina.


Radic tvrdi da se u prvim mjesecima rata uspjesno opirao tom pritisku. A tuzioci su se pozvali na zapisnik s njegovog ranijeg svjedocenja, odnosno na njegovu konstataciju da su se »svi, cak i oni iz samih vrhova vlasti«, protivili tome da one budu sacuvane.


U drugom odjeljku zapisnika stoji i to da je Radic – kada je bio upitan jesu li se medju spomenutim osobama »iz samih vrhova vlasti« nalazili i Karadzic i Krajisnik – odgovorio: »Oni su dovoljno mudri da tako nesto ne govore otvoreno, ali su imali svoje izaslanike koje su sve vrijeme slali [u Banja Luku].«


A kada je Tiger od Radica zatrazio da potvrdi svoju raniju izjavu, svjedok je neodlucno procijedio kroz zube: »Ako tako pise, onda je to tocno.«


Sudjenje ce biti nastavljeno sljedeceg tjedna.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.