Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Nema kraja patnjama zbog Sanskog Mosta

Na sudjenju Krajisniku, jedan svjedok je – prisjecajuci se ratnih strahota i pogubnih posljedica politike bosanskih Srba – dozivio emocionalni slom
By Merdijana Sadović

Kada je proslog tjedna svjedok Faik Biscevic stupio u sudnicu Haskog tribunala, ni po cemu se nije moglo naslutiti da ce njegovo svjedocenje biti prilicno iznenadjujuce, te da ce rezultirati izmjenom vec utvrdjenog rasporeda termina u postupku koji se vodi protiv nekadasnjeg rukovodioca bosanskih Srba.


Prilicno snazan za svoje 64 godine, prijatnog lika i prorijedjene, sjede kose, Biscevic je – u trenutku kada je 6. rujna/septembra poceo govoriti o tome kako su bosanski Muslimani bili ubijani i protjerivani iz zapadnobosanskog grada Sanski Most – u prvi mah djelovao sasvim mirno i stalozeno.


No, njegovo je svjedocenje o stravicnim dogadjajima kulminiralo iznenadjujucom provalom emocija prema Srbima ciji su rukovodioci svojevremeno “ocistili” grad u kojem je zivio.


Pozivajuci se na “nove dokaze” iznesene u svjedocenju, Krajisnikovi branioci su zatrazili i dobili dodatno vrijeme za pripremu unakrsnog ispitivanja ovog svjedoka.


Prije izbijanja rata u Bosni, Biscevic je bio zubar – bogat covjek i ugledni pripadnik etnicki mjesovite zajednice u Sanskom Mostu. Takodjer je bio i lider lokalnog ogranka muslimanske Stranke demokratske akcije (SDA).


Biscevic je pred sudom govorio kako je Nedeljko Rasula – prvo rukovodilac lokalnog ogranka Srpske demokratske stranke (SDS), a potom i gradonacelnik Sanskog Mosta – bio bliski suradnik okrivljenog Krajisnika.


Na jednoj od fotografija koje su proslog tjedna predocene sudu – nacinjenoj prilikom osnivanja lokalne podruznice SDS-a, pocetkom 1991. – Rasula ponosno stoji pokraj Krajisnika, pri cemu se u njihovom drustvu nalaze, kako jedan od najtrazenijih haskih bjegunaca (bivsi lider bosanskih Srba Radovan Karadzic), tako i mnogi drugi visoki partijski duznosnici.


U prvo vrijeme se cinilo da su odnosi izmedju dvojice sugradjana i njihovih stranaka dobri. No, Biscevic je potvrdio da je vec tada Rasula barem jednom tjedno putovao u Sarajevo i Banja Luku, gradove u kojima se nalazilo vodjstvo SDS-a. “Nismo sumnjali u to da obavlja konsultacije na visem nivou”, rekao je svjedok.


Biscevic je opisao kako se s odmicanjem godine situacija u gradu postepeno pogorsavala, te kako je opcinski ogranak SDS-a za Sanski Most u jednom trenutku – uz podrsku Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja je vec bila pod srpskom kontrolom – poceo dostavljati oruzje lokalnim Srbima.


“Helikopteri JNA slijetali su u srpska sela, dok je autobusima, koji su umjesto staklenih prozora imali tanke metalne ploce, redovno pristizalo oruzje namijenjeno gradjanima srpske nacionalnosti”, rekao je Biscevic pred sudom. On je istakao kako je Rasula u jednoj prilici Srbima u jednom od lokalnih sela rekao kako im “za samo dva sata” moze “nabaviti onoliko oruzja koliko bi im bilo dovoljno za sljedecih pet godina”.


Optuzba se nada da ce svjedocenjima poput ovog uspjeti dokazati da je Krajisnik – kao visoki rukovodilac SDS-a i kasniji predsjednik parlamenta bosanskih Srba, zajedno s ostalim rukovodiocima svoje stranke – bio organizator i koordinator scenarija preuzimanja opcina u Bosni.


Krajnji cilj, kako se navodi u optuznici, bilo je stvaranje srpske drzave u Bosni, i to takve da u njoj ne bi bilo mjesta za pripadnike ostalih etnickih grupa.


Sanski Most su Srbi zauzeli 26. svibnja/maja 1992. Prethodno je pretezno muslimansko stanovnistvo bilo izlozeno cjelodnevnom granatiranju. Sljedeceg je dana Biscevic uhapsen.


Ne pokazujuci emocije, svjedok je sudu ispricao kako je prvo bio odveden u selo Magarice, u kojem su se nalazili pripadnici srpske vojske. Oni su ga tukli sve dok mu nisu “spale lisice”. Nakon premlacivanja, Biscevic je odveden u radio stanicu, gdje je bio prisiljen procitati unaprijed pripremljenu izjavu.


Da bi to i dokazala, optuzba je u sudnici emitirala dva audio-snimka izjava koje je Biscevic tom prilikom procitao.


Na prvom snimku, radijski voditelj Biscevica najavljuje kao “najveceg muslimanskog ekstremistu, kojeg su srpske snage napokon uhvatile”.


Drhtavog glasa, Biscevic prvo potvrdjuje svoj identitet, da bi potom izgovorio sljedece rijeci: “Pozivam sve Muslimane i Hrvate da predaju oruzje legalnim srpskim vlastima, kako bi granatiranje, za koje sam osobno odgovoran, moglo prestati.”


“Za sve sto se dogodilo krivi smo mi, i srpska vojska je bila prinudjena to ucini [tj. bombardirati grad] zbog naseg ponasanja.”


Slusajuci snimak, Biscevic je mirno sutio. Na drugoj strani sudnice, i okrivljeni je ostao podjednako stalozen. Krajisnik je – elegantno odjeven u tamno odijelo, plavu kosulju i odgovarajucu kravatu – sedio mirno, povremeno hvatajuci biljeske i pritiscuci svoje bujne obrve. Samo u nekoliko navrata je uopce pogledao u pravcu svjedoka.


Nakon nevoljnog pojavljivanja na radiju, Biscevic je – kako kaze – bio odveden u Centralni zatvor u Sanskom Mostu, a potom i u zloglasni logor Manjaca – jedan od mnogih u kojima su Muslimani bili izgladnjivani, muceni i ubijani. Jos i danas se na tom podrucju pronalaze tijela sahranjena u masovne grobnice.


U Manjacu su bila odvedena i dvojica od trojice Biscevicevih sinova. Nikada se nisu vratili.


A kada je tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) upitao svjedoka kako je gubitak dvojice sinova djelovao na ostatak porodice, na Biscevicevom licu su se pojavili prvi nagovestaji emocija. Uzdahnuo je i “progutao knedlu”.


“Mi danas zivimo zato sto moramo”, rekao je on jednostavno.


“Zivi smo, a kao da smo mrtvi. Ne znamo gdje su nasi sinovi sahranjeni, pa se trudimo saznati gdje su otkrivene masovne grobnice, nadajuci se da cemo u nekoj naci njihova tijela.”


Biscevic je vec svjedocio na nekim drugim sudjenjima. Objasnio je da se, nakon sto su grad – u ofanzivi izvedenoj pocetkom jeseni 1995. – ponovo zauzele muslimanske snage, vratio u Sanski Most. Tada je pak grad napustilo srpsko stanovnistvo, koje cak nije docekalo ni ulazak bosanskih snaga.


Biscevic je zajedno sa svojim jedinim prezivelim sinom ponovo pokrenuo zubarsku praksu. Prema njegovim recima, tek se nekolicina starijih Srba vratilo u grad.


“Volio bih da srpski lideri mogu doci u Sanski Most, kako bi se sami uvjerili u to sto su ucinili svom vlastitom narodu”, rekao je on i pritom se – po prvi put od pocetka svjedocenja – blago okrenuo u pravcu Krajisnika.


“Prije nekoliko dana, jedan je Srbin, iz obliznjeg opustelog sela, umro – i lezao je mrtav citav dan, a da nitko to nije ni primijetio. Nitko mu nije dosao na sahranu – osim covjeka koji ga je pokopao”, nastavio je svjedok, ciji je glas poceo podrhtavati.


I tada se to desilo. Biscevic je odjednom tako zajecao da je to iznenadilo sve u sudnici. Iako je neko vrijeme pokusavao, nije uspeo povratiti kontrolu: nastavio je plakati.


U sudnici je zavladala potpuna tisina. Nju je prekinuo tek glas predsjedavajuceg suci Alfonsa Orija (Alphons Orie). “Gospodine Biscevicu, je li vam potrebna pauza?”, upitao je on.


Svjedok je odgovorio da je sve u redu, brisuci suze maramicom.


“Nije bilo nikoga na sahrani tog jadnog covjeka”, ponovio je on. “Eto sto su srpski rukovodioci ucinili svom vlastitom narodu. Volio bih da to mogu vidjeti.”


Nakon okoncanja svjedocenja, Krajisnikovi su branioci zatrazili da unakrsno ispitivanje ovog svjedoka bude odlozeno. Prema njihovim recima, u Biscevicevom su svjedocenju iznesenui i neki novi dokazi protiv njihovog klijenta, tako da im je za predstojece saslusanje svjedoka nuzna dodatna priprema.


I tako je posljednji dan saslusanja otkazan, jer su suci usvojili taj zahtjev obrane. Sudjenje ce biti nastavljeno 20. rujna/septembra.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.