NA SUĐENJU ZA SREBRENICU O UŽASIMA U BRANJEVU
Svjedok se pretvarao da je mrtav dok su oko njega vršena pogubljenja.
Tuesday, 12 September, 2006
NA SUĐENJU ZA SREBRENICU O UŽASIMA U BRANJEVU
Svjedok se pretvarao da je mrtav dok su oko njega vršena pogubljenja.
Tuesday, 12 September, 2006
Ahmo Hasić – za koga se vjeruje da je jedan od svega 12 ljudi koji su preživjeli pokolj 8,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka – ispričao je sudijama kako je ostao živ samo zato što se, nakon što su srpski vojnici otpočeli s pucnjavom, pretvarao da je mrtav.
Sudsko vijeće je prošle sedmice čulo slično svjedočenje Mevludina Orića, koji je opisao kako je pod gomilom leševa proveo nekoliko sati.
Sudi se Ljubiši Beari, Vujadinu Popoviću, Ljubomiru Borovčaninu, Vinku Pandureviću i Dragu Nikoliću, koji se terete za genocid i ratne zločine. Radivoj Miletić i Milan Gvero optuženi su za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Hasić (70) nije nepoznat sudu. On je 2001. već svjedočio na suđenju generalu bosanskih Srba, Radislavu Krstiću, koji se trenutno nalazi u Velikoj Britaniji na izdržavanju zatvorske kazne u trajanju od 35 godina, koja mu je izrečena nakon što je proglašen krivim za pomaganje i podsticanje genocida.
Takođe, Hasić je 2003. bio svjedok optužbe i na suđenju oficirima vojske bosanskih Srba, Vidoju Blagojeviću i Draganu Jokiću. Oni su zbog učešća u masakru osuđeni na 18 i 9 godna zatvora.
I protekle je sedmice, kao i ranije, Hasić sudijama ispričao kako je 13. jula u Potočarima bio odvojen od svoje porodice i odveden u Bratunac, obližnji grad pod srpskom kontrolom, gdje je zajedno sa više stotina drugih Bošnjaka bio zatvoren u osnovnoj školi Vuk Karadžić.
No, pravi je užas otpočeo tek 16. jula, kada su zatvorenici odvedeni na obližnju farmu Branjevo. U optužnici protiv navedene sedmorice stoji da je upravo na Branjevu vatrom iz automatskog naoružanja izvršeno masovno pogubljenje oko 1,200 bosanskih Muslimana, te da su u tome zajedno sa ostalima sudjelovali i pripadnici 10. Diverzantskog odreda i Bratunačke brigade.
U Srebrenici su Hasiću poginula dva sina i dva brata. Prošle godine je ponovo sahranio jednog od sinova nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice nadomak Srebrenice. Drugog sina još uvijek nije pronašao.
Čim je izašao iz autobusa, Hasić je ugledao cijelu poljanu prekrivenu leševima. Potom su srpski vojnici postrojili zarobljenike iz Hasićeve grupe i strijeljanje je počelo.
„Pao sam prije nego što sam pogođen“, rekao je on. „Meci su prozujali pokraj mene.“
Ležeći na zemlji vidio je kako pristižu novi autobusi puni zarobljenih Bošnjaka, od kojih je većina doživjela sličnu sudbinu. „Zatočenici su iskrcavani iz autobusa, postrojavani, i zatim pogubljeni“, rekao je Hasić.
Hasić je pod gomilom leševa proveo nekoliko sati, dok su vojnici bosanskih Srba po poljani tražili preživjele. „Jedan čovjek koji je ležao nedaleko od mene rekao im je: ’Ja sam živ.’ Drugi je rekao: ’Ranjen sam, dođite i dokrajčite me.’ Srpski vojnici su ih potom obojicu ubili“, rekao je on.
U nastavku je dodao: „Znao sam da nemam previše vremena, jer će se Srbi vratiti kako bi kamionima i buldožerima uklonili sva ta tijela. Stoga sam pričekao do sumraka, i . . . otpuzao kroz naslage leševa do grmlja na rubu poljane.“
Tu je zatekao još četvoricu preživjelih. Svi su ostali tu skriveni do mraka, posmatrajući stravičan prizor pred sobom. „Na zemlji je ležalo između 1,000 i 1,500 tijela. Svi su bili mrtvi.“, rekao je Hasić sudu.
Kad je pao mrak, njih petorica su pobjegli u šumu, ali Hasićevo putovanje time nije bilo završeno. Pošto je bio najstariji u grupi, zaostao je za drugima, pa je cijelu noć u potpunoj tami hodao sam, žedan i iscrpljen.
Ujutro je naišao na asfaltni put, ali tek što je zakoračio da ga pređe, vidio je kako nailazi jedan kamion. „Bio je to srpski kamion, prepun leševa“, rekao je on. Svjedok smatra da su ta tijela bila odvožena sa gubilišta u masovnu grobnicu.
„Vozač mi je rekao da stanem, ali ja sam nastavio da hodam“, rekao je on. „Vjerovatno je pomislio da sam i ja Srbin, pa me je pustio.“
Hasić je i slijedećih 10 dana proveo lutajući po brdima oko Srebrenice, da bi ga ponovo zarobila vojska bosanskih Srba. Pod budnim okom Crvenog krsta prebačen je u logor u Batkoviću, da bi pet mjeseci kasnije bio oslobođen.
Merdijana Sadović je voditeljica programa za Haški tribunal IWPR-a.
