Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Krajisnik – Karadzicev “najpovjerljiviji suradnik”

Svjedok-insajder opisuje odnose izmedju optuzenika i najtrazenijeg haskog bjegunca
By Merdijana Sadović

Na sudjenju bivsem clanu najuzeg politickog rukovodstva bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku, ovog je tjedna nastavljeno unakrsno ispitivanje jednog od njegovih nekadasnjih suradnika – Momcila Mandica.


Mandic se, kao ratni ministar pravde bosanskih Srba, pojavljuje u ulozi vrlo vaznog svjedoka-insajdera, koji vec treci tjedan uzastopce svjedoci pred Haskim sudom. Njegov iskaz predstavlja za sada najpodrobnije svjedocenje iz prve ruke koje se odnosi na unutrasnje ustrojstvo vlasti bosanskih Srba u prvim mjesecima trajanja rata.


Krajisnik je, kao predsjedavajuci skupstine bosanskih Srba i clan njihovog prosirenog predsjednistva, optuzen za planiranje etnickog ciscenja koje je u Bosni pocinjeno tokom prve ratne godine. Radi se o masovnim progonima i protuzakonitom pritvaranju u logore, odnosno zlocinima koji su sirom ratom zahvacenog podrucja cinjeni nad muslimanskim i hrvatskim civilima.


Tokom unakrsnog ispitivanja, Krajisnikov branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) pokusavao je pokazati kako je njegov klijent bio vrlo oskudno obavijestavan o tome sto se dogadja u logorima koje su Srbi osnovali po izbijanju rata, te da nad vojskom – koja je tim logorima upravljala – nije imao nikakvih ovlasti.


No, usprkos tome, Krajisnik jos uvijek vazi za jednog od najutjecajnijih srpskih politicara iz ratnog razdoblja, kojem je u neprekidnoj borbi za vlast koja je vodjena u samom vrhu – a uslijed tijesne povezanosti s liderom bosanskih Srba, Radovanom Karadzicem – bio zajamcen ostanak na najvisim polozajima.


Zbog uloge koju je odigrao u bosanskom ratu, Karadzic je prije deset godina optuzen pred Tribunalom. Medjutim, on se jos uvijek nalazi na slobodi, a Sjedinjene Drzave i Evropska Unija optuzile su Mandica da ga je financijski pomagao.


Dokazi koji su prethodno izneseni idu u prilog tezi po kojoj su odluke u cetvoroclanom rukovodstvu bosanskih Srba donosene uglavnom kolektivno, i po kojoj je, usprkos stanovitim razlikama, unutar njega ipak postojao konsenzus kada je rijec o krajnjim ciljevima – poput etnickog ciscenja muslimanskog i hrvatskog stanovnistva s teritorija pod srpskom kontrolom.


Na pitanje obrane, Mandic je sudu rekao da su odnosi koji su vladali izmedju nekih clanova rukovodstva bosanskih Srba bili daleko od idilicnih. On se prisjetio neprekidnih sukoba koji su tinjali izmedju Krajisnika s jedne, i Biljane Plavsic i Nikole Koljevica, s druge strane.


“Postojala je neka vrsta mrtve trke izmedju njih [troje] za poziciju broj dva unutar rukovodstva”, rekao je svjedok. Dodao je i da bi Karadzic, u situacijama kada je medju suradnicima postojalo neslaganje oko nekih pitanja, po pravilu na kraju ipak stao na Krajisnikovu stranu.


Ocigledno svjestan da bi ovo svjedocenje ozbiljno moglo naskoditi njegovom klijentu, Krajisnikov branilac je smjesta reagirao.


“Mislite da je gospodin Karadzic gospodina Krajisnika podrzavao jer mu je, kao predsjedniku skupstine, vjerovao?”, pitao je on svjedoka.


No, uslijedio je nedvosmislen odgovor.


“Mislim da je on gospodinu Krajisniku vjerovao vise nego bilo kome drugom”, rekao je svjedok. “On je imao najvecu politicku tezinu, dok su drugi bili manje vazni.”


Pa ipak, nakon sto je branilac o tome zatrazio i dodatna obavjestenja, Mandic je priznao da ni odnosi izmedju Karadzica i Krajisnika nisu uvijek bili savrseni.


Mandic je sudu objasnio kako je uzajamno rivalstvo medju rukovodiocima bosanskih Srba stvaralo njihovo neposredno okruzenje, koje bi pri svakom sukobu automatski stalo na Karadzicevu stranu, pokusavajuci izolirati optuzenog – sto se pogotovo desavalo u sukobima oko unosnih poslovnih ili ministarskih pozicija.


“Pri svakom imenovanju u javnim poduzecima ili ministarstvima, Plavsiceva i Koljevic bi stali na Karadzicevu stranu”, rekao je Mandic.


Svjedok je dodao i da je Karadzic bio pod velikim utjecajem tadasnjeg predsjednika susjedne Srbije, Slobodana Milosevica, sto se za Krajisnika ipak ne bi moglo reci.


“Dr. Karadzic se vise ravnao prema Milosevicevoj politici, dok se Krajisnik zalagao za pristup koji bi bio autonomniji”, rekao je on.


Za posljednja dva tjedna, Mandicu je kao svjedoku optuzbe bio postavljen i citav niz pitanja koja su se ticala uzasnih uvjeta koji su vladali u srpskim logorima.


U optuznici protiv Krajisnika navodi se kako je kroz te objekte proslo vise tisuca muslimanskih i hrvatskih civila, te kako su zatvorenici u njima premlacivani, seksualno zlostavljani, pa i ubijani, pri cemu je okrivljeni s time bio ne samo upoznat nego i – suglasan.


Medjutim, bivsi ministar pravosudja bosanskih Srba ovog je tjedna izjavio da je ogromnu vecinu logora zapravo osnovala vojska, a da civilne vlasti nisu ni sudjelovale u tome. Mandic je takodjer napomenuo da je Krajisnik podrzavao njegovo vlastito nastojanje da se civilno i vojno sudstvo objedine – ali da je ta zamisao dozivjela neuspjeh, posto vojska nije zeljela ustupiti ni djelic ogromne moci koju je posjedovala.


“S raznih strana su nam stizali izvjestaji o zlostavljanjima, ali mi nismo imali pristup tim objektima”, rekao je on, napominjuci da je vojska odbijala u ime civilnih vlasti odreci se uprave nad zatvorskim logorima. “Bilo je mnogo sukoba oko pitanja nadleznosti.”


Na Stjuartovo pitanje kakvo se nasilje u to vrijeme odigravalo po logorima, Mandic je odgovorio prilicno nejasno: “Mislim da tretman [zatvorenika] nije bio u skladu sa Zenevskom konvencijom”, priznao je on.


Mandic je rekao i da je o situaciji u zatvorskim objektima Krajisnika izvjestavao iskljucivo “krajnje uopceno”, ne zalazeci ni u kakve detalje.


Istakao je i da zbog “veoma slabog protoka informacija” tokom prvih nekoliko mjeseci trajanja rata nitko iz vlade nije bio u potpunosti obavijesten o onome sto se desavalo po zatvorskim objektima.


Medjutim, svjedok je potvrdio da je Krajisnika osobno obavijestio o situaciji koja je u to vrijeme vladala u srpskom logoru Kula (nadomak Sarajeva).


Prethodni su svjedoci vec ukazali na uzasne uvjete koji su vladali u tom logoru, gdje su muslimanski i hrvatski zatvorenici redovno bili muceni, izgladnjivani i ponizavani. Ali, Mandic tvrdi da, kao ministar, Krajisniku ipak nije prenio nikakvu alarmantnu informaciju, vec da ga je samo izvijestio da su, uslijed “velike cirkulacije ljudi”, tom objektu “prijeko potrebni hrana i odjeca”.


“Nikada u Kuli nisam video nikakvo mucenje – koliko ja znam, tamo nije bilo nikakvog nehumanog postupanja”, rekao je svjedok.


Sudjenje se nastavlja.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.