Komentar: Identifikacija 'bezimenih'

Kako se DNK koristi pri identifikaciji nestalih lica u bivsoj Jugoslaviji

Komentar: Identifikacija 'bezimenih'

Kako se DNK koristi pri identifikaciji nestalih lica u bivsoj Jugoslaviji

Tuesday, 6 September, 2005

Skoro 600 zrtava najgoreg masakra od Drugog svetskog rata bice sahranjeno 31. marta na groblju novog memorijalnog centra u Potocarima u istocnoj Bosni.


Iz ove bivse baze snaga Ujedinjenih nacija u blizini Srebrenice vise od 7.500 muskaraca i decaka odvedeni su u sigurni smrt u julu 1995. godine.


Rodjacima zrtava, ciji su posmrtni ostaci pronadjeni i identifikovani, sahrana ce pruziti mogucnost da se konacno oproste od njih uz saznanje da ce njihovi najdrazi najzad dostojanstveno pocivati u oznacenim grobovima sa imenom i prezimenom.


U bivsoj Jugoslaviji nestalo je oko 40.000 ljudi izmedju 1991. godine i okoncanja kosovskog sukoba 2000. godine.


Ovo pitanje jos uvek je jedna od glavnih tema u vestima i informativnim programima sirom regiona. Politicari sticu poene na optuzbama i demantijima, ali se svi slazu da ne moze biti pravog pomirenja kao i da drustvo ne moze krenuti napred sve dok se ne ostvari znacajan napredak u pronalazenju nestalih lica.


Medjunarodna komisija za nestala lica, ICMP, ustanovljena je 1996. godine radi saradnje sa regionalnim vladama i porodicama nestalih lica u cilju pronalazenja posmrtnih ostataka i utvrdjivanja njihovog identiteta.


Do sada su posmrtni ostaci zrtava rata pronalazeni u neobelezenim masovnim i pojedinacnim grobnicama, ili su razbacani na obroncima brda i po sumama. U glavnom skladistu ICMP-a u Tuzli se nalazi oko 4.500 vreca sa posmrtnim ostacima, ali forenzicki strucnjaci ne mogu da potvrde da se ova brojka poklapa sa brojem nestalih lica ciji se ostaci nalaze u tim vrecama.


Vrece u Tuzli sadrze potpune i delimicne posmrtne ostatke. Kombinujuci tradicionalne forenzicke tehnike sa najsavremenijom DNK analizom, naucnici ICMP-a pokusavaju da identifikuju zrtve uporedjivanjem rezultata ispitivanja uzoraka kostiju sa uzorcima krvi koje daju bliski rodjaci nestalih lica.


Nakon sto se putem DNK analize ustanovi identitet nestale osobe, a nalaz, koliko god je to moguce, potkrepi drugim dokazima - kao sto su starost, pol, fizicke osobine i odevni predmeti - ICMP moze uputiti lokalnim vlastima zahtev za izdavanjem smrtovnice, a posmrtni ostaci se vracaju porodici.


S obzirom na to da svaka osoba poseduje jedinstven DNK profil - osim u slucaju identicnih blizanaca - ovaj proces je veoma pouzdan pri utvrdjivanju identiteta odredjene osobe. ICMP uspeva da cak dobije verodostojne rezultate pri analizi tela koja su izgorela ili delimicno unistena hemikalijama.


To predstavlja veliki korak napred u odnosu na tradicionalne forenzicke tehnike, koje cesto daju pogresne rezultate jer su, u nekim slucajevima, zrtve razmenile odevne predmete, izgubile licne dokumente ili su dokumenti ukradeni, a tela zrtava unakazena.


Kombinovanjem licnih informacija sa DNK profilima bliskih rodjaka - u najidealnijem slucaju, roditelja, rodjene brace i sestara ili dece - omogucava se preciznija i pouzdanija identifikacija.


Medjutim, ponekad nije moguce za svakoga uraditi DNK profil. U nekim slucajevima razlog je to sto su citave porodice nestale i nema nikoga koga bi mogli kontaktirati, a u drugim slucajevima ljudi odbijaju da ucestvuju u ovakvom postupku identifikacije jer zaziru od zvanicnih organa i strahuju da bi time priznali da su njihovi najdrazi uistinu mrtvi.


ICMP i komisije lokalnih vlasti za nestala lica saradjuju sa udruzenjima zrtava rata da bi rasprsili strahovanja i ohrabrili ljude da uzmu ucesca u ovom programu.


Sirom regije postoji 70 ovakvih grupa, ukljucujuci one najpoznatije kao sto je udruzenje "Majke Srebrenice". Pored pruzanja podrske rodjacima mrtvih i nestalih, ova udruzenja zahtevaju od vlasti vise informacija o sudbini onih koji su nestali u vihoru rata.


Za svaki DNK test, bez obzira da li se radi o analizi uzoraka kostiju ili krvi, neophodno je nedelju dana da bi se dobili rezultati. U jednostavnom slucaju se zub i duza kost analiziraju, i potom se profili uporedjuju sa bazom podataka krvnih uzoraka.


Ukoliko postoje dva bliska rodjaka, kao sto su roditelji ili deca nestalih, koji su vec dali uzorke krvi, tada se citav proces moze zavrsiti za dve do tri nedelje uz troskove koji iznose oko 300 americkih dolara. Zatim se obavestavaju rodjaci nestale osobe i upucuje se molba za izdavanjem smrtovnice.


Nisu, medjutim, svi slucajevi tako jednostavni. Do sada su naucnici i tehnicari radili uglavnom na ostacima za koje je utvrdjeno da su kompletni. Mnogo je vise tela koja su se raspala, te je stoga neophodno vise DNK testova da bi se ostaci identifikovali i vratili porodici nestale osobe.


Mada je do sada pribavljeno 40.000 uzoraka krvi, ICMP procenjuje da ce biti neophodno jos najmanje 60.000 uzoraka da bi se identifikovali svi posmrtni ostaci koji ce se analizirati tokom sledecih meseci i godina.


Vec postoji oko 3.000 uzoraka kostiju za koje ne postoje uzorci krvi sa kojima bi se poklapali. Upravo zbog toga, ICMP vodi kampanju za pronalazenjem vise porodica nestalih, bilo da su u regionu ili drugim delovima sveta - u Sjedinjenim Americkim Drzavama, Evropskoj uniji i Australiji.


Pri nedavnoj poseti tima ICMP-a gradovima u Americi - Cikagu i Sent Luisu - pribavljeno je 163 novih uzoraka krvi, i vec su, zahvaljujuci tome, identifikovane neke zrtve.


Trinaest zemalja je osnovalo ICMP, pri cemu su najveci donatori SAD i Holandija, ali organizacija dobija pomoc i od privatnih korporacija. Obezbedjena su sredstva za 2003. godinu, ali bi se aktivnosti odvijale znatno brze kada bi bilo vise novca. Laboratorije imaju kapacitet za obradu veceg broja uzoraka, ali su limitirane kolicinom hemijskih reagenasa koje mogu kupiti.


Ovaj program se do sada pokazao kao izuzetno uspesan. Trenutno postoje tri laboratorije u Bosni i Hercegovini, jedna u Srbiji i zajednicki projekat u Hrvatskoj. ICMP takodje ima kancelarije na Kosovu i u Makedoniji, a mobilni timovi za prikupljanje uzoraka krvi obilaze sela i gradove.


Prva identifikacija jednog petnaestogodisnjeg decaka iz Srebrenice, uz pomoc DNK analize, uspesno je izvrsena u Bosni i Hercegovini u novembru 2001. godine. Od tada je ICMP identifikovao 2.000 nestalih osoba i trenutno se uspesno identifikuje oko 200 osoba svakog meseca.


ICMP nastavlja da usavrsava svoj DNK program. Sada se uspesne identifikacije vrse ne samo uz pomoc uzoraka krvi bliskih rodjaka, vec i necaka, sestrica, ujaka i striceva i daljih rodjaka.


U januaru ove godine, 600 identifikovanih profila iz Srebrenice uneto je u bazu podataka u nadi da ce se time omoguciti identifikovanje veceg broja lica. Prakticno istog trenutka, tri brata su identifikovana na osnovu DNK njihovog mrtvog oca u kombinaciji sa uzorcima krvi njihove majke i sestre.


Posto svaka osoba nasledjuje po jednu polovinu DNK sadrzaja od svoja dva roditelja, u ovom procesu se ne mogu utvrditi razlike izmedju rodjene brace i sestara. U ovom slucaju moze biti od pomoci konvencionalne forenzicke tehnike u kojima se uporedjuju razlicite fizicke karakteristike.


Implikacije ovog projekta su ogromne i imace uticaja na razresavanje konflikata sirom sveta.


Posledice genocida ne mogu se vise sakrivati. Istina se moze utvrditi i bice predocena javnosti. Mada se ljudska prava ovim licima ne mogu povratiti, dostojanstven obelezen grob je najmanje sto za njih mozemo uraditi.


Dzeni Renson je sef biroa za odnose sa medijima ICMP-a.


Frontline Updates
Support local journalists