Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Koliko je zaista znao Naser Oric?

Srpski svjedok je potvrdio da je muslimanski zapovjednik obilazio zatvor u kojem su se dogadjala mucenja i ubojstva, ali je rekao i da ne zna je li optuzeni zaista znao za te zlocine
By Merdijana Sadović

“Te veceri, Kemo me ponovo poceo tuci nakon sto sam izveden iz zatvorske celije. A onda je uzeo klijesta i poceo mi vaditi zube koji su mi preostali poslije prethodnog mucenja. Klijesta su bila ogromna, tako da je vadio i po tri zuba odjednom. Poslije toga mi je rane 'dezinficirao' mokracom.”


Nedeljko Radic je suhonjav covjek prorijedjene sijede kose, koji – iako u ranim pedesetim – ostavlja utisak znatno starije osobe. Opisujuci kao svjedok optuzbe zlostavljanja kojima je rujna/septembra 1992. bio izlozen u srebrenickoj policijskoj stanici, uspio je ostati stalozen i pribran.


Radic se ovoga tjedna pojavio na sudjenju Naseru Oricu, koji je za vrijeme bosanskog rata zapovijedao muslimanskim snagama u Srebrenici. Oricu se pripisuje krivica za mucenje i ubijanje srpskih zatvorenika u Srebrenici, kao i za navodna pljackanja i pustosenja srpskih sela na podrucju kojim je zapovijedao.


Kao prvi svjedok koji je pred sud izveden poslije zimske pauze, Radic spada medju one bosanske Srbe cija se imena spominju u optuznici protiv Orica, gdje se kaze da su oni od strane osoba koja su se nalazila pod zapovjednistvom optuzenog bili podvrgnuti “fizickom zlostavljanju” i “teskim patnjama”. Tuzioci su ukazali na to da su zatvorenici bili premlacivani motkama, metalnim sipkama i bejzbol-palicama, te da je u pojedinim slucajevima to dovodilo i do smrtnog ishoda.


U optuznici se tvrdi da je Oric znao za ta premlacivanja i ubijanja, ali da nije ucinio nista kako bi ih sprijecio, ili makar kaznio pocinitelje.


Radic je pred sudom potvrdio da je i sam, tokom visetjednog boravka u srebrenickom zatvoru, bio premlacivan, a ispricao je i kako je jedan zatvorenik podlegao povredama.


Svjedok je takodjer potvrdio i da je tokom njegovog boravka u zatvoru optuzeni – usprkos tome sto njegovi branioci tvrde da se to nikada nije desilo – u tri navrata posjetio doticni objekt.


No, Radic je rekao i da je prilikom tih susreta i on sam od Orica pokusavao sakriti cinjenicu da je zajedno s ostalim zatvorenicima bio mucen.


Takodje je dozvolio i mogucnost – koju su pretpostavili branioci – da je odluka muslimanskog vojnika da sakrije les zatvorenika koji je podlegao povredama bila posljedica njegovog nastojanja da Oric niposto ne sazna za nasilje koje je cinjeno.


Radic je ispricao kako su ga muslimanske snage zarobile 24. rujna/septembra 1992., nakon napada na rudnik boksita u kojem je radio kao cuvar. Prilikom napada petorica su radnika ubijena, dok je Radic prezivio, da bi potom bio sproveden u srebrenicki zatvor, gdje je u tijesnoj celiji boravio zajedno s jos cetvoricom srpskih zatvorenika.


Tukli su ih, po njegovim rijecima, skoro svake noci. Narocito su okrutni prema njima bili oni koje su ostali oslovljavali sa “Mrki” i “Kemo”, pri cemu je potonji bio i osoba koja mu je vadila zube i urinirala u usta.


Radic je rekao i da je bio osobno prisutan kada je Kemo ubio Dragana Kukica, zatvorenika starog 58 godina, tako sto ga je snazno udario kladom po grudima. Po rijecima svjedoka, Kukic je izgleda razbjesnio zlocinca time sto mu je opsovao majku “ustasku” i zatrazio objasnjenje za batine.


Kukic je skoro trenutno izdahnuo, da bi sljedecg dana, zbog pokusaja da se zlocin prikrije, njegovo tijelo bilo baceno u obliznji rezervoar.


Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Dzon Dzouns je nagovijestio da je Kemo mozda nastojao pocinjeni zlocin prikriti od svojih pretpostavljenih – ukljucujuci i Orica – kako bi izbjegao kaznu. Radic je rekao da ne zna nista o tome, ali je priznao da je i to moguce.


Segmenti Radicevog svjedocenja koji su se odnosili na njegove susrete s Oricem takodjer su izazvali odredjene nedoumice oko toga je li optuzeni zaista znao za torturu kojoj su bili izlozeni srebrenicki zatvorenici.


Radic je ispricao kako mu se prilikom njihovog prvog susreta Oric osobno predstavio i pitao ga da je li itko bio premlacivan. Raspitivao se i za Kukicevu sudbinu.


“Rekli smo mu da je umro od srcanog udara . . .”, tvrdi Radic. “Plasili smo se da mu kazemo da je ubijen.”


Prilikom sljedece posjete, Oric je donio i odredjenu kolicinu mesa i ponudio je zatvorenicima. A posto Radic nije mogao zvakati zbog bola u ustima, Oric ga je upitao zasto ne jede. Svjedok je, medjutim, ponovo presutio stvarni uzrok.


“Rekao sam mu da sam prehladjen”, potvrdio je Radic.


Kada ga je optuzba upitala jesu li on i ostali zatvorenici imali vidljive oziljke i povrede, svjedok je odgovorio: “Nije bilo vidljivih povreda . . . obicno smo bili udarani po grudima ili ledjima, vrlo rijetko i po licu.”


Radicu su zubi ocito bili povadjeni jos prije prvog susreta s Oricem, ali je on istakao i da povrede koje je imao nisu bile takve da ih je optuzeni morao primijetiti.


Jedan snimljeni razgovor – koji je u sudnici emitirala optuzba, jer se u njemu spominje i Radicevo ime, cime se potvrdjuje da je u naznaceno vrijeme boravio u zatvoru – takodjer je posluzio i kao posredan nagovjestaj da Oric mozda i ne bi dopustio nasilje nad zatvorenicima.


Srebrenica je u to vrijeme bila pod opsadom, pa su srpski zatvorenici mogli biti koristeni i kao sredstvo za trgovinu s vojskom bosanskih Srba. Na snimci se cuje kako lokalni sef policije bosanskih Srba, Rade Bjelanovic, diskutira s Oricem o uvjetima pod kojima ce biti izvrsena razmjena zatvorenika, ukljucujuci i Radica.


Bjelanovic tom prilikom upozorava da se nada i da ce svi srpski zatvorenici biti predani zivi i zdravi, ili ce se u protivnom Oric suociti s “katastrofalnim posljedicama”.


Radic je iz srebrenickog zatvora napokon bio oslobodjen 16. listopada/oktobra 1992., kada je zajedno s jos cetvoricom zatvorenika zamijenjen za tijela dvadesetorice mrtvih Muslimana.


Branioci ce i sljedeceg tjedna unakrsno ispitivati ovog svjedoka.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.